SIGURNOST HRANE

  Prema jačem sistemi sigurnosti hrane i globalnoj saradnji U nekoliko nastavaka izvodi iz Globalne strategije WHO za period do 2030.god. Treći dio Cilj i vizija Globalna strategija za sigurnost hrane razvijena je za usmjeravanje i potporu državama članicama  u njihovim nastojanjima da odrede prioritete, planiraju, provedu, nadziru i redovito ocjenjuju akcije prema smanjenju tereta FBD-a kontinuiranim jačanjem sistema sigurnosti hrane i promicanje globalne saradnje. Vizija strategije je da svi ljudi, posvuda, konzumiraju sigurnu i zdravu hranu kako bi se smanjio teret FBD-ova. Ova strategija sudionicima daje alate koji su im potrebni da bi ojačali svoje nacionalne sisteme sigurnosti hrane i sarađivati s partnerima u cijelom svijetu. Obim Jačanje nacionalnih sistema sigurnosti hrane počinje uspostavom ili poboljšanjem kritične infrastrukture i komponenti sistema kontrole hrane kako je opisano u Strateškom prioritetu 1 . Na primjer, to može uključivati razvoj poticajnog okvira

    Prema jačem sistemi sigurnosti hrane i globalnoj saradnji U nekoliko nastavaka izvodi iz Globalne strategije WHO za period do 2030.god. Drugi dio Sigurnost hrane: javnozdravstveni i socioekonomski prioritet Nesigurna hrana koja sadrži štetne razine bakterija, virusa, parazita, hemikalija ili fizičke tvari čine ljude bolesnima, uzrokujući akutne ili hronične bolesti od više od 200 bolesti, u rasponu od proljeva preko karcinoma do trajnih invaliditeta ili smrt. Procjenjuje se da se 600 milijona – gotovo jedna od 10 osoba u svijetu – razboli nakon konzumacije kontaminirane hrane, što rezultira globalnim godišnjim opterećenjem od 33 milijona životnih godina prilagođenih invaliditetu (DALY) i 420 000 preuranjenih smrti . Nesigurna hrana neproporcionalno pogađa ranjive grupe u društvu, osobito dojenčad, malu djecu, starije osobe i  imunokompromitirane osobe. Zemlje s niskim i srednjim dohotkom (LMIC) su najviše pogođeni, uz godišnji procijenjeni trošak od 110 milijardi USD u gubici

  U 2021. godini registrirano 1602 oboljelih iz ove grupe oboljenja, s učešćem u ukupnoj strukturi zaraznih bolesti s 1,2%. Najzastupljeniji u ovoj grupi bolesti su Enterocolitis acuta nepoznate etiologije, (I 62,1/100.000), na drugom mjestu je toxiinfectio alimentaris (zarazno trovanje hranom) nepoznatog uzročnika (I 9,1/100.000) . U slučajevima kad je uzročnik zaraznog trovanja hranom laboratorijski potvrđen, najčešće se radilo o Salmonelli enteritidis. Bolesti uzrokovane hranom i vodom (broj oboljelih i I) Federacija BiH 2021-2020. godina Ova oboljenja se registriraju u svim kantonima Federacije BiH. Najveća stopa registrira se u Tuzlanskom kantonu (I 118,1/100.000), dok je prethodne 2020. godine najveća stopa registrirana u Bosansko-podrinjskom kantonu (I 105,9/ 100.000), a najmanja u Zapadnohercegovačkom kantonu (I 1,1/100.000), isto kao i godinu ranije ( I 3,1/100.000). Bolesti prenosive hranom i vodom po kantonima (I/100.000), Federacija BiH 2021./2020. godina AKUTNI ENTEROKOL

Prema jačem sistemi sigurnosti hrane i globalnoj saradnji U nekoliko nastavaka donosim izvode iz Globalne strategije WHO za period do 2030.god. Prvi dio  Sigurna hrana je primarna odrednica ljudskog zdravlja. To je osnovno ljudsko pravo na pristup sigurnoj, hranjivoj i zdravoj hrani.Kako bi osigurali   ovo pravo, vlade moraju osigurati da je dostupna  hrana zadovoljava sigurnosne standarde. Ovaj zadatak nije lak kao što je svijet sada međusobno povezaniji, a prehrambeni sistemi mijenjaju se brže nego ikada. Hrana se proizvodi, upravlja, isporučuje i konzumira na načine koji nije se moglo predvidjeti prije dva desetljeća. Ovi faktori zahtijevaju svježi globalni pristup poboljšanju sigurnosti hrane koji ima za cilj jačanje  nacionalnih   sistema sigurnosti hrane uz istovremeno poboljšanje nacionalnih i međunarodne  saradnje. Prepoznajući da je sigurnost hrane zajednička odgovornost više sudionika, nesigurna hrana i nesposobnost da se ispravno pozabavi sigurnošću hrane dovodi do

  Rezultati revizije za period 2015-2017 su pokazali kako vodovodna preduzeća u FBiH nisu poduzimala odgovarajuće aktivnosti u cilju otkrivanja i adekvat-nog evidentiranja gubitaka vode u vodovodnoj mreži i u skladu s tim, nisu poduzimali konkretne aktivnosti i mjere, kako bi smanjili gubitke vode. S druge strane, ni osnivači vodovodnih preduzeća, nisu vršili odgovarajući nadzor i kontrolu nad planiranim i provedenim aktivnostima vodovodnih preduzeća, kojima su povjerili pružanje usluga vodosnadbjevanja i upravljanje ovim vrijednim prirodnim resursom. Utvrđeno stanje ukazuje na potrebu sistemskog rješavanja problema gubitaka vode i potrebu da vodovodna preduzeća i njihovi osnivači, u koordiniranim aktivnostima, poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se smanjili gubici vode u vodovodnim sistemima. Nalazi revizije  Ured za reviziju institucija u FBiH, proveo je reviziju učinka na temu: „Efikasnost upravljanja gubicima vode u vodovodnim preduzećima“. Cilj revizije je bio ispitati jesu li