Sigurnost hrane = nauka o kulturi + društvene nauke + nauka o hrani

Kultura sigurnosti hrane djeluje kao centar nauke o hrani,kultura organizacije i soci-jalna kognitivna nauka. Moramo razumjeti interakcije između tradicionalnih nauka o hrani, uključujući sigurnost hrane, i sociokulturnu nauku  kako bi se utvrdilo koja je kultura sigurnosti hrane  i kako se može mjeriti i poboljšavati. Iako svi govore o tome, kultura sigurnosti hrane relativno je novi koncept za prehrambenu industriju, a koris-no je pogledati kako utiče na razvoj sigurnosti osiguranja hrane u novijoj istoriji kako bismo razumjeli naš put u kulturu sigurnosti hrane i za-što je to danas toliko važno , U ovom članku razmotrit ćemo kako se razvilo razmišljanje o kulturi sigurnosti hrane i kako hrana ide zajedno u korak sa sociokulturnom naukom u pomaganju da pobolj-šamo efikasnost  sigurnosti hrane. 

Put do kulture sigurnosti hrane

Polazeći od sistema upravljanja sigurnošću hrane, a posebno HACCP-a, većina ljudi će vrlo dobro poznavati istoriju  HACCP-a kroz svemirski program s ljudskom posadom u SAD-u i rad Pillsbury tvrtke na tome. Integracija analize efekata neuspjeha (FMEA), koja je korištena od Prvog svjetskog rata, ovaj pionirski rad u šezdesetim i sedamdesetim godinama postavio je temelje za sisteme i prakse sigurnosti hrane koji još uvijek čine glavno uporište upravljanja sigurnošću hrane danas. Prije trideset godina, novi diplomac koji ulazi u proizvodnju hrane bio bi sretan da se uključi u rani HACCP ako bi radio za jednu od tvrtki koje su rano usvojile sis-tem. Zapamtite, to je bilo prije objavljivanja načela HACCP-a od strane Codexa i Nacionalnog savjetodavnog odbora za mikrobiološke kriterije za hranu, i upravo je kroz te tekstove i neke rane regulatorne standarde HACCP stvarno počeo polijetati 1990-ih. Ranije je HACCP podu-prla  Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kao efikasan  i ekonomičan način sprečavanja bolesti koje se prenose hranom; to je bio široko rasprostranjen stav koji je naveo neke vlade da vjeruju da je njegova provedba lijek za sva pitanja sigurnosti hrane i gotova  stvar. 

Tokom devedesetih godina prošlog vijeka  došlo je do velikog fokusiranja na HACCP obuku i razvoj formalnih planova HACCP-a, s kasnijim razumijevanjem važnosti i formaliziranja pred-uvjetnih programa potrebnih za kontrolu opštih uslova rada. Međutim, izbijanja bolesti pro-uzročenih hranom i dalje se javljaju, a revizori HACCP sistema počeli su vidjeti probleme s dizajniranjem HACCP planova i njihovom provedbom.

HACCP je bio i još uvijek je logičan pristup kontroli sigurnosti hrane. Identificiranjem opasnosti koje se mogu pojaviti i potencijalno štetnim za potrošače, mogu se osmisliti i provesti odgova-rajuće mjere kontrole. Iako je teoretski sjajan, u praksi to nije dobro funkcioniralo; Potrebno je poduzeti korake kako bi se osiguralo efikasno funkcioniranje sistema. Ono što je nedostajalo bila je društvena nauka  i razumijevanje ključne uloge ljudi iz naučne  perspektive. 

Neki aspekti sistema,za operatore, kao što su znanje i osposobljavanje, već su dugo pove-zani sa sistemima upravljanja sigurnošću hrane (FSMS) i posebno HACCP-om to su i stavke koje su identificirane kao prepreke za uspješno upravljanje sigurnošću hrane. Također identi-ficirane kao važne u ranim HACCP smjernicama bila je predanost rukovodstva, za koju se smatralo da dolazi iz razumijevanja mogućih utjecaja nesigurne hrane na potrošača i poslo-vanje: drugim riječima, viši menadžeri vide upravljanje sigurnošću hrane kao ispravnu stvar. 

HACCP-ova obuka za podizanje svijesti često je bila sugerirana višim menadžerima i radnoj snazi ​​općenito kako bi se podijelilo to razumijevanje i predanost u prehrambenim tvrtkama, a pokazivanje predanosti menadžera smatrano je važnim za predanost i ponašanje radne sna-ge. Ovi rani tragovi o utjecaju ljudi i kulture na efikasne FSMS-ove razvili su se danas u raz-matranja organizacijske kulture i kulture sigurnosti hrane.

Iako su SAD počele primjenjivati ​​Zakon o modernizaciji sigurnosti hrane (FSMA; potpisan je u januaru  2011.) i brojne druge zemlje su ažurirale svoje sisteme sigurnosti hrane, i dalje ima-mo sve veći broj velikih epidemija bolesti koje se prenose hranom. Prema WHO-u, godišnje se od bolesti koje se prenose hranom ima  oko 420.000 smrtnih slučajeva, a oko jedna četvr-tina tih smrtnih slučajeva (~ 125.000) su djeca mlađa od 5 godina.

Neka ključna pitanja su na stolu : 

• Jesu li FSMS-ovi utemeljeni na HACCP-u (HACCP-FSMS) još uvijek u funkciji?
• Je li problem s temeljnim načelom našeg HACCP-FSMS-a? Ili naša kultura sigurnosti hrane još nije doista razvijena? 
• Predlažemo da HACCP-FSMS radi, ali naša kultura sigurnosti hrane je trenutno u neredu. Moramo raditi zajedno kako bismo isporučili sigurnu hranu 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, a potrebni su nam mjerni sistemi kako bismo razumjeli zrelost i efikas-nost elemenata nauke o hrani i kulture. 

Neka obilježja kulture sigurnosti hrane i opasnosti od nesukladnosti u proizvodnji
hrane i poslovni rizici

Iako možda imamo dobre sisteme za identifikaciju, procjenu i kontrolu opasnosti za sigurnost hrane kroz HACCP, moramo shvatiti da naši sistemi možda neće funkcionirati ako je kultura sigurnosti hrane loša. Također moramo prepoznati poslovne rizike tamo gdje procedure nisu dobro i efikasno shvaćene, poštovane ili provedene. 
Ekonomska zloupotreba dobar je primjer u kojem se sigurnost hrane u početku ne može činiti problematičnim, incident s melaminom dokazao je upravo suprotno. 
Drugi primjer poslovnog rizika odnosi se na proizvoljno produljenje roka trajanja smrznutog mesa kako bi se spriječio financijski gubitak. Nauka  o sigurnosti hrane možda nije imala problema s produljenjem šifre života, ali kupci koji su primili gotov proizvod i potrošači reagi-rali su drugačije.Nerazumijevanje mogućih posljedica, gubitak je i za proizvođača i za njegove kupce  je ogroman. Ta dva primjera imaju svoje korijene u kulturi. Temeljnu kulture hrane tvr-tke definiran  u korporativnim vrijednostima, ali drugi faktori  kao što su običaji stanovništva mogu igrati ulogu u djelovanju zaposlenika. Menadžeri moraju prepoznati obim  aktivnosti koje mogu stvoriti opasnost za sigurnost hrane i poslovni rizik. 

Odjel za kvalitetu je policijski odjel

U dva prethodna primjera, gubitak života i gubitak posla bili su posljedica neuspjeha da se nauka  i vrijednosti efikasno primijene. To su ekstremni primjeri, ali svaki embargo koji se te-melji na opozivu, povlačenju i sigurnosti hrane predstavlja neuspjeh u efikasnom  korištenju potrebnog procesa za sprečavanje. Promiče li naša organizacijska kultura prevenciju? 

Odražavaju li programi i projekti razumijevanje naših vrijednosti? Naš cilj u proizvodnji je stvo-riti navike naših zaposlenika na temelju prave stvari. To se odnosi na svakog proizvodnog ra-dnika i saradnika u upravljanju ili članu tima, a ne samo na sigurnost i kvalitetu hrane. Kada se ispravne radnje izvode bez razmišljanja, onda je kultura dosegla novu razinu zrelosti.

Uspostavljanje  programa na postojećoj razini - Usklađenost nasuprot stalnom po-boljšanju

Razvoj preventivnih praksi namijenjenih rješavanju definiranih opasnosti i smanjenju poslovnog rizika prvenstveno vodi odjel za sigurnost hrane. Neki pogrešno upravljani prioriteti upravljanja na koje smo naišli uključuju članove tima koji nemaju vremena za rad na projektu koji će zna-čajno poboljšati sigurnost hrane, kao i pružiti podatke za smanjenje rizika jer su previše zao-kupljeni pripremom klijenta ili treće strane za reviziju sljedećeg mjeseca. U nedostatku djelo-tvornog ili jakog vodstva, menadžeri često imaju tendenciju da ostanu u svojoj zoni udobnosti i rade kako bi postavili zahtjeve umjesto da ih stalno poboljšavaju.

Mjerenje sigurnosti hrane temeljene na prevenciji i predviđanju u odnosu na provjeru učinaka gubitka kontrole jednostavno se ne provode dovoljno. Većina programa praćenja stanja okoli-ša po dizajnu samo su pokrenuti. Pozitivni rezultati verifikacije znači da smo izgubili kontrolu nad procesom i da se mogu pojaviti problemi u sigurnosti hrane. Pronalaženje pokazatelja po-tencijalnog gubitka kontrole nasuprot pronalaženju mjesta za verifikaciju zone 2 ili 3, kontaktne površine ili pozitivnog proizvoda trebalo bi proizvesti različite reakcije. Moramo prepoznati ri-zik i izmjeriti kritične elemente i pokazatelje kontrole procesa za kontinuirano poboljšanje. 

Nedostatak osoblja i uključivanje svih timova

Uzmimo pogled na komunikacijske sisteme u proizvodnom objektu od 1.850 m². Dnevna pro-izvodnja i kvalitetna papirologija generiraju se operacijama i kvalitetom i sigurnošću hrane.  Informacija se pomiče prema gore u organizaciji u obliku raznih izvještaja.Neki se rezultati di-jele s radnicima zajedno s problemima na koje nailazimo. Radnici često u nekoj formi dobivaju priliku reinspektirati, obnoviti ili preraditi proizvod koji menadžment ne želi poslati. Ovaj komu-nikacijski lanac samo prema dolje može natjerati pojedince da se osjećaju kao gljive: "Držite me u mraku i nahranite me gnojivom." To može biti ekstremni primjer, ali najčešća pritužba zaposlenika je nedostatak komunikacije.

Često nedostaje otvorena transparentna rasprava između rukovodilaca i zaposlenika o tome što je najvažnije pojedincima i njihovim tvrtkama. To će dovesti do razgovora o konkurentnim prioritetima i različitim očekivanjima. Na strani tima, mnoga pitanja održavanja programa koja su se pojavila u revizijama danas se mogu riješiti lako i brzo kroz timski rad. Problem je u to-me što ga ne činimo dovoljno, tako da gubimo priliku za poboljšanje angažmana zaposlenika i učestvovanje, dok radimo na uključenosti kroz organizaciju. Ove mjere upravljanja pomažu definirati odgovornost, kao i poboljšati kulturu sigurnosti hrane. 

Neravnoteža između pozitivnih i negativnih posljedica

U mnogim prehrambenim tvrtkama menadžeri  su prepoznati po svojoj sposobnosti da dono-se brze odluke i stvaraju način da to realiziraju.Uloga upravljanja sigurnošću hrane je uvođenje nauke kako bi se pomoglo upravljanju objektima u promicanje sigurne proizvodnje hrane kroz organizacijsku kulturu, vrijednosti i norme. 

Uspješno sagledavanje posljedica pomaže u kontinuiranom poboljšanju kulture sigurnosti hra-ne. Ishodi naših mjernih sistema trebaju stvoriti više pozitivnih reakcija nego negativnih.  Ogromne negativne posljedice dovode do negativnih reakcija i isključenje radnika. 

Pitanja vezana uz vještine sigurnosti hrane i tehničku obuku

Biste li svjesno dopustili hirurgu da radi na vama ili vašoj porodici kada taj isti  hirurg ima samo 18 sati obuke za hirurga? Oslanjamo se na pojedince u prehrambenoj industriji sa samo 18 sati obuke o HACCP-u kako bismo razvili naše FSMS-ove. Čak i uz nove FSMA zahtjeve za obukom, potrebno je samo 18-20 sati obuke kako bi vaš certifikat Preventivne kontrole bio kvalificiran za pojedinca, potreban za svaki proizvodni pogon koji se prodaje u SAD-u ili za proizvodnju robe koja se prodaje u SAD-u.

Neki od nas dobivaju pozive tražeći da znamo nekoga tko može konkurisati na otvorenu po-ziciju u tvrtki za sigurnost hrane i kvalitetu, ali često tvrtka želi potrošiti samo određeni novac za svog stručnjaka za FSMS koji bi privukao studenta prehrambene nauke. Često je odgovor na takvu ideju „učenici ne znaju dovoljno“, ali umjesto da povećaju budžet za plaće, tvrtke će promovirati nekoga iznutra, često bez formalnog obrazovanja ili obuke o sigurnosti hrane na taj položaj. Zatim se ti novi zaposlenici šalju na 18-satni HACCP tečaj i odjednom si stručnjak za sigurnost hrane u tvrtki. S druge strane, nedostatak adekvatno osposobljenih diplomiranih studenata stvaran je i značajan problem, dijelom zato što nastavni planovi i programi za nauku o hrani često ne uključuju dovoljno znanja o sigurnosti hrane ili sadržaja društvenih nauka.

Možemo imati najbolje znanje u uredu tvrtke, ali ako nemamo efikasne, iscrpne i kontinuirano poboljšane programe obuke, nećemo uspjeti. Ti se problemi javljaju kako malim tako i velikim tvrtkama. Mala tvrtka možda neće moći priuštiti obuku zaposlenika, iako bi ih jedna nesuglas-nost moglo trajno zatvoriti, a velike tvrtke mogu priuštiti stručnjake za sigurnost hrane, ali po-nekad se informacije čuvaju u korporativnom vlasništvu i ne šire se u svim proizvodnim objek-tima.  

Građenje poboljšanja utemeljeno na nauci

Koristite alat za društvene nauke kako biste svoju kulturu sigurnosti hrane vratili na pravi put.

Slika 1

Priznajući da imamo izazove u povezivanju dokazanih načela upravljanja sigurnošću hrane, kao što su efikasni i dinamični HACCP programi, što možemo učiniti? Predlažemo četiri područja (Slika 1.) iz alata za društvene nauke koji su radili na našem iskustvu za poboljšanje sigurnosti hrane i kontinuirano poboljšanje kulture sigurnosti hrane. 

Povećajte sigurnost hrane unutar tvrtke i osobnog angažmana

Nauka i vrijednosti određuju ispravnu stvar. Naš prijatelj Dave Theno nosio je sliku Lauren Rudolph, koja je umrla u dobi od 6 godina 1993. godine. Izvukao bi ga i pitao: "Što bi htio da učinim?" Kad bi se suočio sa važnom odlukom za sigurnosti hrane. To je učinilo vrijednost od-luke stvarnom i pomoglo mu da dovede do svoje odluke.Da li nam svaka od vrijednosti tvrtke omogućuje da stavimo ljudsko lice na naše odluke? Kada obrazujemo ili treniramo, činimo li ga stvarnim i objašnjavamo „zašto“? Koristimo li ili angažiramo vrijednosti tvrtke kada dono-simo odluke? Ocjenjuju li se učinci i potencijalni utjecaji naših programa na vrijednosti naše tvrtke?

Da li menadžment tvrtke, uključujući i upravljanje sigurnošću hrane, shvaća kako odvesti tvrtku i kulturu sigurnosti hrane iz "vatrogasnih mjera" u preventivne mjere i predvidljivo stanje?  Mogu li se učinci tih preventivnih i predvidljivih praksi internalizirati i postati ključna kompone-nta cjelokupne poslovne strategije? Razmatranje ovih pitanja pri utvrđivanju ciljeva sigurnosti hrane ključno je za kontinuirano poboljšanje kulture sigurnosti hrane.

Naši programi i postupci moraju biti u skladu s vrijednostima tvrtke. Moramo svakodnevno tu-mačiti i primjenjivati ​​vrijednosti i pokazati svojim djelovanjem da smo ono za što se zalažemo. 

Vodstvo je vodeće kroz rad i “šetnja u razgovorima”. Lideri sigurnosti hrane moraju očekivati ​​akcije i odgovornost. Te riječi imaju mnogo smisla na papiru, ali koliko često ste držali svog nadređenog ili šefa odgovornim ili ih osporavali u vezi s odlukom, procedurom ili aktivnostima koje su utjecale na sigurnost hrane? Naša sposobnost da ih držimo gore, dolje i jednako kao što smo odgovorni za postupke i odluke sigurne za hranu, ključno je za pokretanje odgovara-juće kulture sigurnosti hrane. 

Kao voditelji sigurnosti hrane, naša je obaveza upravljanja koristiti te vrijednosti na svim razinama u organizaciji kako bi potaknula kulturu sigurnosti hrane.

Angažman radne snage 

Angažiranje radne snage u timovima promiče našu sposobnost povećanja odgovornosti i od-govornosti. Angažman kroz alate kao što su brainstorming, uzročno-posljedični dijagrami i analiza uzroka uzrokuju razvoj i dopuštaju nam razumijevanje preventivnih kontrola.Aktivna upotreba takvih alata dovodi do mogućnosti za naprednije alate kao što su FMEA i / ili druge opcije iz alata za proizvodnju lean-proizvodnje. Efikasno korištenje timova i timskog rada po-maže u pomicanju organizacijskog znanja na prvoj liniji, omogućujući međufunkcionalnu komu-nikaciju i dijeljenje vlasništva nad promjenama.

Komunikacijski alati su glavni dio poboljšanja angažmana.Ključno je učestvovanje u sigurnosti hrane u dnevnim timskim grupama kao i dulji sastanci (npr. tjedni sastanci tima). Metode si-gurnosti hrane zajedno s ljudskim zdravljem i sigurnošću moraju biti glavne stavke dnevnog reda u ovim komunikacijskim aktivnostima. Sigurnost i kvaliteta hrane moraju osigurati da ko-munikacija uključuje prepoznavanje projektnog rada kako bi se poboljšala kvaliteta i produk-tivnost, kao i sigurnost hrane. Korištenje ovih alata za zatvaranje komunikacijske petlje bitna je komponenta poboljšanja kulture sigurnosti hrane. Ovaj pristup također rješava potrebu za boljom komunikacijom i pruža zaposlenicima kanale za izravniji dijalog o kritičnim pitanjima. To povećava osjećaj utjecaja zaposlenika na posao, što potiče angažman.

Praksa i uspjeh pokazuju da se od nas kao voditelja sigurnosti na svim razinama zahtijevaju dvije temeljne promjene za postizanje rezultata kroz angažman: 

1. Moramo napustiti mišljenje da smo ili da bismo trebali biti izvori svih rješenja u prostoru sigurnosti hrane i istinski se otvoriti sadašnjosti da uključivanje širih timova vodi do više i boljih ideja i rješenja. Stoga se moramo razvijati od direktnih nositelja znanja do trenera i voditelja koji upravljaju djelovanjem višefunkcionalnih grupa u našoj perspektivi informirane sigurnosti hrane, razvijajući stvarno razumijevanje u našim timovima bliže pitanjima kroz rad, na primjer, druženja i gemba šetnji , kako bi saznali i adresirali ono što se doista događa.

2. Moramo osigurati da se naglasak pomakne s troška u kratkom roku na poboljšanje proce-sa i drugih varijabli koje se usredotočuju na olakšavanje postizanja završenog cilja tima - ukla-njanje koraka, promjena metoda, promjena izgleda i davanje više kontrole u trenutku odluči-vanja i prilagodbe, u okviru sigurnosti hrane. Na kraju će se poboljšati troškovi i vrijednost. 

Voditelji koji stavljaju ljude na prvo mjesto, osiguravaju da njihovi timovi znaju što se očekuje, i daju timovima alate za postizanje tih očekivanja imat će veći uspjeh od onih koji stavljaju tro-škove na prvo mjesto.

Razlika je u tome kako menadžment vidi sebe - kao jedinog kreatora rješenja ili kao trener, facilitator i kanal za timove da aktivno preoblikuju svoj posao svaki dan, što u konačnici po-boljšava njihovu isporuku vrijednosti (i angažman) na poslu. 

Kada ti sistemi ojačaju vrijednost preduzeća, može se postići usklađenost s korporativnim strateškim planovima i inicijativama. Prehrambene tvrtke s visokom razinom zrelosti u pogledu sigurnosti hrane imaju preventivni način razmišljanja, a odgovornosti i odgovornosti usklađene su za sve. Zaposlenici se osjećaju osnaženi i razumiju zašto se moraju provoditi postupci za sigurnost hrane. Kada zaposlenik u visoko iskusnoj tvrtki uđe u tvornicu, njihova predanost je u skladu s vrijednostima i rezultatima tvrtke. 

Učinite sigurnost hrane navikom

Društvene nauke nas uče kako bez razmišljanja pretvoriti poučne radnje u navike. Uobičajena djelovanja prema situacijama moraju postati prihvatljive norme unutar različitih radnih grupa u tvornici i tvrtki. “Prihvatljive norme” znače da vođe ovih različitih radnih grupa prihvaćaju i oče-kuju ove akcije kao odgovor na situaciju. Razmislite o aktivnostima uličnih bandi i njihovoj spo-sobnosti da uspostave prihvatljive norme. Vratite svoje pamćenje u srednju školu i klike koje su se samostalno formirale. Ulične bande i srednjoškolske klike stvaraju reakcije na situacije koje potiču vrijednost. Učinci na nove članove u početku mijenjaju uvjerenja, a zatim stvaraju navike. Kako se, bez nametanja aktivnosti bandi, obratiti radnim grupama da prepoznaju, pri-hvate i reagiraju na siguran način?

Alati za promjenu ponašanja iz društvenih nauka mogu pomoći u tome, kao što su oni iz mo-dela 4E, koji uzima u obzir sisteme i kapacitete za omogućavanje promjena, rad s pouzdanim posrednicima i mrežama kako bi se uključili u promjene, zajednička odgovornost potrebna za prihvatanje promjena, kao i potreba za poticajima i destimulacijama za poticanje promjena. 

Slika 2. pokazuje da trebamo: omogućiti (Engage) , olakšavajući tako da ljudima pružimo podršku koja im je potrebna za donošenje ispravnih odluka; Uključite se (Enable), uklju-čite ljude rano, kako bi razumjeli što trebaju učiniti i pomoći im da razviju osjećaj osobne odgovornosti, razvijajući nove “društvene norme”; služiti se za primjer(Exemplify) vodeći primjerom u skladu s vrijednostima i politikama tvrtke; i Poticati (Encourage) , davati prave signale, potvrđujući koristi od promjene i osigurati redovite povratne informacije.

Slika 2.

Gledajući na sva 4E-a, moramo razmotriti je li sveukupni paket intervencija dovoljan da kata-lizira promjene; Važno je da se to redovito preispituje kako se napredak postiže. 

Transparentnost i komunikacija

Naučni, tehnički i društveni elementi danas se razlikuju od onoga što su bili prije 10-20 godi-na.Prije dvadeset godina društveni mediji nisu postojali kao danas.            

Transparentnost nije bila norma. "Ono što ne znate neće vas povrijediti" bilo je više od nor-me. Danas svi radimo u staklenim kućama. Svaka akcija i reakcija imaju određenu razinu vi-dljivosti. Naše trenutno stanje komunikacijske tehnologije omogućilo je mobilnim telefonima i videozapisima da dotaknu  hiljade ljudi u samo nekoliko minuta. Dobivanje prava kulture jedan je od načina zaštite poslovanja u ovoj areni.

Kada pitate: "Što možemo kao tvrtka učiniti bolje", vrlo uobičajen odgovor je: "Osigurajte više komunikacije". Kao i obično, vrag je u detaljima - razumijevanje kakva je dodatna komunika-cija potrebna uz ono što primatelji trebaju očekivati ​​i interpretirati iz komunikacije je ključno (Slika 3). Istina je da većina tvrtki koje povećavaju broj i učestalost komunikacija ne pomiču iglu - ne radi se o većoj  komunikaciji, već o boljoj komunikaciji - i za poboljšanje komunikaci-je, potrebno nam je temeljito razumijevanje načina na koji komunikacijski proces funkcionira, što ljudi očekuju i trebaju očekivati od komunikacije, i kako se to razlikuje od onoga što dobi-vaju.Bez tog razumijevanja mnogi pokušaji poboljšanja komunikacije neće uspjeti.

Slika 3.

Slika 3. prikazuje komunikacijski ciklus u najjednostavnijem obliku, ali moramo zapamtiti da primatelj mora dekodirati poruku prema vlastitom razumijevanju,a to može utjecati na oda-brani komunikacijski kanal, na primjer, e-mail, telefon, osobni brifing, itd., i neverbalnim sig-nalima.Drugim riječima, odabrani komunikacijski kanal može dodati "buku" koja ometa namje-ravanu poruku koja se razumije.

Naše trenutne metode za dobivanje povratnih informacija - ankete o godišnjem angažmanu i tehnologije ankete poput SurveyMonkey® - često traju predugo i kao rezultat planiranja, iz-gradnje, implementacije, analize i izvještavanja potrebnog za naše trenutne procese povratnih informacija. Lideri su prespori za poduzimanje mjera - u prosjeku je potrebno 3-6 mjeseci za prelazak od prikupljanja podataka na planiranje aktivnosti na tipičnoj godišnjoj anketi zapo-slenika. Mnoge tvrtke uopšte ne dobivaju akcijske planove, što umanjuje povjerenje organi-zacije. Loša je vijest da su naši procesi povratnih informacija u organizaciji ukorijenjeni u navi-ku i utkani u tkivo temeljnih poslovnih procesa. Potreban je progresivni i napredni vođa da uoči ovaj trend - morate biti hrabri da isprobate nešto novo!

Rizik za tvrtke koje se ne prilagođavaju trendu povratne informacije u stvarnom vremenu je velik. Uostalom, u modernoj ekonomiji znanja, angažman zaposlenika je kapital koji održava ekonomski motor. Ako ne znamo kako se naši zaposlenici danas osjećaju, moramo to saznati i pitati što misle. Moramo ih poštivati ​​zbog njihovih jedinstvenih perspektiva i iskustava. Na taj se način zaposlenici osjećaju emocionalno povezani s svrhom svojih organizacija i znaju kako njihov doprinos potiče njihovo poslovanje. Ne možemo poticati ovakvu vrstu kulture samo jed-nom ili dva puta godišnje. 

Kako spojiti hranu i društvene nauke da zajedno rade na sigurnosti hrane

Lakoća provedbe novih programa za sigurnost hrane izravno je proporcionalna razini zrelosti kulture sigurnosti hrane. Je li jednostavnost primjene novih programa za sigurnost hrane mje-ra kulture sigurnosti hrane? Elementi koji utječu na jednostavnost implementacije uključuju povjerenje, angažman, kupnju, namjeru, uvjerenje, razumijevanje i ponašanje. Razgovarali smo o ovim pitanjima i nekim pitanjima u procesu razmišljanja onih koji su zaduženi za proved-bu, pridržavanje i održavanje promjena. Ljudi pitaju: "Je li to prava stvar za mene, za moj od-jel.

Da bismo proveli efikasne promjene, moramo kombinirati praktična znanja iz nauke o organi-zacijskoj kulturi, društvenim naukama i nauci o sigurnosti hrane. Na primjer, moto tvrtke glasi: "Kupac uvijek dolazi na prvo mjesto." Vodeći rukovoditelji djeluju na ovu vrijednost držeći pro-daju odgovornom za angažiranje ključnih kupaca kako bi osmislili nove ideje proizvoda ili po-boljšanja postojećih proizvoda. Prodaja zna kako procijeniti opasnosti za sigurnost hrane i osigurava da su predstavnici i kupaca i tvrtke u sigurnosti hrane uključeni u brainstorming. 

Razvijen je novi proizvod, a tim za razvoj proizvoda procjenjuje opasnosti i fizički provodi se-sije brainstorminga na mjestu proizvodnje uz učestvovanje  rukovodnog tima sa zaposlenicima i zajedno proaktivno identificiraju opasnosti i rizike prilikom proizvodnje proizvoda. Kao što pokazuje ovaj primjer, postoje dva prevladavajuća načela upravljanja promjenama: planiranje i uključenost. Svi prolazimo kroz isti emocionalni spektar kada doživljavamo promjene koje su nam važne, i, kao vođe promjena, naša je odgovornost koristiti poznate principe društvene nauke kako bi "bol" promjene bila kratak i kontroliran.

Nauku o hrani, uključujući sigurnost hrane, treba primijeniti zajedno sa socijalnim i kulturnim naukama kako bi se osiguralo efikasno upravljanje sigurnošću hrane za zaštitu potrošača i brenda. Jaka kultura sigurnosti hrane ima snažan poslovni smisao i postiže se pravilnom ana-lizom poslovnih procesa i sistema kako bi bila proaktivna i stalno se razvijala, a ne reaktivna i statična. To uključuje korištenje alata iz društvenih nauka kako bi se radna snaga angažirala pomoću transparentne i efikasne komunikacije kako bi se podijelile i utvrdile vrijednosti i oso-bne obaveze preduzeća. Na taj način moguće je unaprijediti sigurnost hrane i stalno poboljša-vati standarde, čime je sigurnost hrane navika svakog zaposlenika svaki dan.    

Autori:

Dr. Carol Wallace je profesor sistema za upravljanje sigurnošću hrane, Univerzitet Central Lancashire, Velika Britanija 

Neil Bogart je pomoćnik potpredsjednika za kvalitetu, Red Diamond Coffee & Tea. 

Mike Bartikoski, M.B.A., je viši potpredsjednik, operacija, Land O'Frost.

Dr. John Butts, savjetnik je CEO-a, Land O ’Frost, i direktor, Food Safety By Design, LLC.

Izvor:Food Safety Magazine