Sigurnost hrane danas

 

 Prema jačem sistemi sigurnosti hrane i globalnoj saradnji

U nekoliko nastavaka izvodi iz Globalne strategije WHO za period do 2030.god.

Drugi dio

Sigurnost hrane: javnozdravstveni i socioekonomski prioritet

Nesigurna hrana koja sadrži štetne razine bakterija, virusa, parazita, hemikalija ili fizičke tvari čine ljude bolesnima, uzrokujući akutne ili hronične bolesti od više od 200 bolesti, u rasponu od proljeva preko karcinoma do trajnih invaliditeta ili smrt. Procjenjuje se da se 600 milijona – gotovo jedna od 10 osoba u svijetu – razboli

nakon konzumacije kontaminirane hrane, što rezultira globalnim godišnjim opterećenjem od 33 milijona životnih godina prilagođenih invaliditetu (DALY) i 420 000 preuranjenih smrti . Nesigurna hrana neproporcionalno pogađa ranjive grupe u društvu, osobito dojenčad, malu djecu, starije osobe i imunokompromitirane osobe. Zemlje s niskim i srednjim dohotkom (LMIC) su najviše pogođeni, uz godišnji procijenjeni trošak od 110 milijardi USD u gubicima produktivnosti, gubicima povezanim s trgovinom i troškovima liječenja zbog konzumacije nesigurne hrane .

Štoviše, globalizacija lanca snadbjevanja hranom znači da su populacije diljem svijeta sve više izloženi novim rizicima u nastajanju, kao što je razvoj AMR-a kod patogena prenosivih  hranom koji se ubrzavaju neodgovara-jućom upotrebom antimikrobnih sredstava, uključujući zloupotrebu i pretjeranu upotrebu antimikrobnih sredstava za zdravlje ljudi, životinja i biljaka.

Procjenjuje se da će do 2050. 10 milijona života biti u opasnosti, a kumulativnih 100 trilijuna dolara.

Izgubljeno  zbog utjecaja AMR-a ako se ne poduzmu proaktivna rješenja.Prehrana i sigurnost hrane usko su povezani i ključni su za postizanje pozitivnog zdravstvenog ishoda prehrambenih sistema. Hrana mora biti sigurna, dostupna, hranjiva,kulturno prihvatljivi i redovito se unose za rast, zdravlje i dobrobit . Nesigurna hrana poveća-va infekciju i intoksikaciju, stvarajući začarani krug bolesti, pothranjenosti i invali-ditet, posebno pogađajući ranjive grupe. Jednostavno rečeno, nema sigurnosti hrane i prehrane bez sigurnosti hrane. Slika 1. prikazuje bliske veze između sigurnosti hrane i FBD i njihov utjecaj na ljudsko zdravlje i prehranu na individualnoj razini.

 Slika 1. Konceptualni okvir za povezanost opasnosti koje se prenose hranom, prehranom i zdravlje

Nesigurna hrana negativno utječe na zdravlje, ali utječe i na socioekonomski rast,agrobiznis, trgovina i turizam. Svjetska banka je 2019. procijenila vrijednost globalne prehrambenih sistema biti približno 8 trilijuna američkih dolara . LMIC sve više učestvuju u globalnoj trgovini hranom, i kao izvoznici i kao uvoznici. Istodobno, globalni poljoprivredno-prehrambeni lanci vrijednosti postali su složeni, a prehrambeni proizvodi se često uzgajaju, prerađuju i konzumiraju se u različitim zemljama. Iako su ti trendovi doprinijeli povećanju količina i raznolikost hrane koja je dostupna potrošačima diljem svijeta, rizici za sigurnost hrane također su se povećale i proširile s većim količinama hrane kojima se trguje. Potrošači imaju pravo očekivati ​​da je i domaća i uvezena hrana sigurna.

Dakle, razvoj međunarodnih standarda sigurnosti hrane za primjenu u domaćim razinama I u međunarodnoj trgovini postalo kritičnije nego ikad prije. Bez sistemskog  upravljanja rizikom sigurnosti hrane usmjereni na prevenciju, neuspjeh u osiguravanju sukladnosti s propisima i standardima dovest će do ekonomskih gubitaka i gubitka povjerenja u poslovanje i garancije državnih tijela. Ako proizvođači ne uspiju osigurati usklađenosti, riskiraju da im se uskrati pristup tržištima visoke vrijednosti, što rezultira skupim cijenama odbijanja izvoza i štete ugledu marke. Neuspjeh u rješavanju utjecaja na sigurnost hrane rast i modernizacija domaćih tržišta hrane, čime se smanjuju prihodi i mognućnosti zaposlenja. Za zemlje koje žele razvijati turizam, povjerenje u sigurnost i kvaliteta hrane mogu pojačati turističku privlačnost, dok neizvjesnost oko kvalitete hrane i sigurnosti mogli bi spriječiti privredni rast.

Sigurnost hrane: sastavni dio ciljeva održivog razvoja

Ciljevi održivog razvoja poziv su na akciju 193 zemlje za promicanje prosperiteta za zaštitu planeta. Oni daju nacrt za postizanje bolje i održivije budućnosti za sve.

17 ciljeva međusobno je povezano i treba ih kolektivno postići do 2030. Dovoljno,sigurna i hranjiva hrana jasno je identificirana kao relevantna za sve ciljeve održivog razvoja, ponovno potvrđujući međuovisnost između zdravlja i dobrobiti, prehrane i sigurnosti hrane.

Sigurnost hrane mora biti uključena u realizaciju ciljeva održivog razvoja (Sl. 2), posebno SDG 2

(Nulta glad), SDG 3 (Dobro zdravlje i blagostanje) i SDG 8 (Dostojanstven rad i ekonomski rast).  Ali sigurnost hrane također mora biti integrirana u postizanje SDG 1 (Bez siromaštva), SDG 12 (Odgovorna potrošnja i proizvodnja) i SDG 17 (Partnerstvo za ciljeve) (17).

Osim toga, SDG 6 (Čista voda i sanitacija) kamen je temeljac sigurnosti hrane. Sigurnost hrane igra sastavnu ulogu u postizanju ovih ciljeva održivog razvoja, bez kojih je malo vjerojatno da bi se mogli postići odgovarajuću, sigurnu i zdravu hranu, posebice za domaće potrošače u LMIC zemljama.

Slika 2. Sigurnost hrane temeljna je za SDG 1, 2, 3, 6, 8, 12 i 17

Pokretači promjena sigurnosti hrane

Mnoge nacionalne vlade prepoznale su nesigurnu hranu kao glavni društveni problem t trošak. Prijeti javnom zdravlju, proizvodi neefikasnost kod životinja i biljaka,proizvodnih sistema i stvara trgovinske barijere u globalnoj mreži hrane. Postoji nekoliko pokretača sigurnosti hrane. Ovi, zajedno mogu uticati sa svojim sadašnjim  i budućim implikacijama na sigurnost hrane .

Sažeto sve na slici 3. Iako to vladinim agencijama nije uvijek moguće s odgovornostima za sigurnost hrane ,za kontrolu svih pokretača promjena kad jačanja sistema sigurnosti hrane, važno  je biti svjestan,a mogu se uzeti u obzir i za idealno upravljnje, za cjelokupni dizajn sistema.

Interesi i zahtjevi za sigurnom hranom

U svijetu raste svijest o potrebi jačanja nacionalnog sistema sigurnosti hrane za poboljšanje zaštite javnog zdravlja te steći povjerenje u sigurnost lanca snadbje-vanja hranom,olakšati trgovinu hranom .Sudionici su zahtjevni, u kojem nacionalne vlade pružaju snažno vodstvo odgovor na trenutne i nove izazove sigurnosti hrane.Oni bi trebali osigurati odgovarajuće financijske, obrazovne i tehničke resurse na odgovarajućim nivoima  za poboljšanje sistema za osiguranje sigurnosti hrane u svojj hrani i hranidbenom  lancu uz razumijevanje da SPH snose primarnu odgovornost za proizvodnju sigurne hrane. Nesigurna hrana potkopava povjerenje javnosti u nacionalni system  sigurnosti hrane i za odgovorna nadležna tijela.

Globalne prijetnje sigurnosti hrane

Mnogi događaji vezani uz sigurnost hrane i hitne situacije rezultirali su nacionalnim i globalnim promjenama u prehrambenim sistemima, lancima snadbjevanja hranom I propisima sigurnosti hrane.Primjeri takvih događaja uključuju varijantu Creutzfeldt-Jakob bolesti  koja uzrokuje goveđu spongiformnu encefalopatiju kod goveda, patvorenje formule za dojenčad s melaminom, kontaminacija stočne hrane dioksinom i izbijanja Escherichie coli (STEC) koja proizvodi Shiga toksin u više zemalja i hepatitis A povezan s kontaminiranim klicama sjemena i smrznutim bobicama . Svi navedeni primjeri potaknuli su promjene u sistemu prehrane  i propisa. Osim toga, globalno javno zdravstvo usmjereno je na AMR te prepoznavanje potencijala prehrambene i poljoprivredne proizvodnje ,sistema kao faktor  koji doprinosi i već rezultira pomacima u poljoprivrednoj praksi, poboljšanje međusektorske saradnja, nadzor i dijeljenje podataka, i istraživanje regulatornih zahtjeva za budućnost.

Globalne promjene i njihov utjecaj na lanac snadbjevanja hranom

Kontinuirano međusobno povezani nacionalni prehrambeni sistemi i lanci vrijednosti hrane podliježu promjenama u troškovima snadbjevanja i proizvodnje, od kojih se neki ulaze u globalne  trendovi u kretanju hrane. Na primjer, ulazak novih visoko vrijedne hrane na tržište može stvoriti snažan poticaj za prijevaru s hranom. Iako prijevara s hranom uglavnom narušava kvalitetu hrane, može rezultirati problemom sigurnosti hrane ako se hrani dodaju nesigurni sastojci ili zamjene. Prošireni i složeni globalni lanci snadbjevanja hranom i sastojci hrane povećavaju rizik namjerne kontaminacije i postavljaju nove izazove za sljedivost i autentičnost namirnica.

Izazovi zaštite okoliša

Klimatske promjene predstavljaju stvarne izazove i vrlo su relevantan pokretač postojećih i nadolazećih  rizika za sigurnost hrane. Povećanje temperatura koje uzrokuju zagrijavanje i zakiseljavanje okeana, jake suše, šumske požare, promijenjeni obrasci padvlina, topljenje ledenjaka, podizanje razine mora i ekstremne vremenske prilike negativno utječu na naše prehrambene sisteme. Neki od problema sigurnosti hrane  povezanih s klimatskim promjenama za koje je vjerojatno da će se povećati rizici su pojava postojećih i novih patogena koji se prenose hranom i parazita, povećanje učestalosti cvjetanja štetnih algi, povećanje učestalosti mikotoksina i teških metala, posebno metil žive u okolišu kao rezultat otapanja ledenjaka.

Nadalje, neprikladna upotreba i prekomjerna upotreba agrohemikalija u proizvodnji usjeva može dovesti do zagađivanja okoliša i hrane.Prijetnje okolišu i utjecaji u prehrambenom lancu predstavljaju ozbiljne rizike za prehrambene sisteme.

U usporedbi s drugim kategorijama hrane, svježe voće i povrće je češće uključeno u incidente sigurnost hrane  koji uključuju mikrobiološke opasnosti diljem svijeta. Jedan od elemenata koji doprinose tome je da otpad iz intenzivne stočarske proizvodnje se koristi kao kondicioner tla. Navodnjavanje usjeva s kontaminiranim/netretiranim otpadnim  vodama  može dovesti do bolesti ljudi kada biljke – poput svježeg lišća povrća jedu se neobrađeno ili minimalno obrađeno voće/povrće – a kontaminirano je i ne podliježu dezinfekciji nakon žetve.

Bacanje hrane i gubici od nesigurne hrane također opterećuju sistem uprtavljanje otpadom i pogoršavaju  nesigurnost hrane. Globalno se baca više od 17% hrane,koji je povezano s do 10% globalnog stakleničkog plina . Otpad hrane iz kućanstava, maloprodajnih objekata I indus-trije usluživane hrane je 931 milijon tona godišnje. Ključni cilj SDG 12 je prepoloviti bacanje hrane i smanjiti gubitak hrane do 2030.

Osim toga, plastični otpad u obliku nano- i mikroplastike može postati globalna zdravstvena briga u budućnosti jer ima potencijal za ulazak/ponovno ući u prehrambene sisteme iz različitih izvora iz okoliša .

Društvo: Promjena očekivanja i ponašanja u vezi s hranom

Društveni megatrendovi uobičajena su pojava u današnjem međusobnom povezivanju svijeta. Promjene u preferencijama potrošača, trendovima kupnje i očekivanjima brzo mijenjaju proizvodnju i distribuciju određene hrane (npr. potražnja u nekim populacijama za organskom, svježom i manje prerađenom hranom i potražnja za alternativnim izvorima proteina). Štoviše, novi poslovni modeli,uključujući e-trgovinu i dostavu hrane, pojavljuju se kako bi zadovoljili potrebe potrošača. S komunikacijske strane, platforme društvenih medija pruža nove prilike za komunikaciju o riziku i edukaciju o sigurnost hrane. Međutim, teškoće u razlikovanju činjenica od lažnih informacije mogu dovesti do gubitka povjerenja potrošača u prehrambene sektore i vlade.

Uspon novih tehnologija i digitalna transformacija

Brzina inovacija o hrani i poljoprivredi raste, donoseći značajne ekonomske prednosti za proizvodnju hrane i koristi za potrošače kroz povećanje izbora  proizvoda i smanjenje bacanja hrane. Nove metode uzgoja biljaka i životinja koje uključuju genetsko uređivanje nudi potencijal za razvoj vrsta s novim osobinama,kao što su otpornost na bolesti i otpornost na sušu. Primjena nanotehnologije u prehrambenom sektoru mogu dovesti do poboljšanja hranjivih tvari,bioaktivni sistemi isporuke i novi materijali za pakiranje hrane,koji mogu produljiti rok trajanja hrane.

Proteini alternativne hrane kao što su meso, jaja, riba ili mliječni proizvodi koji su biljnog porijekla, uzgojeni ili dobiveni fermentacijom i drugi novi izvori hrane,uključujući reformulaciju prehrambenih proizvoda, može poboljšati mogućnost  potrošača i održivosti. Međutim,kod  nove tehnologije za proizvodnju  hrane  mora biti u potpunosti procijenjena sa stajališta javnog zdravlja prije nego što se proizvodi stave na tržište. S tim u vezi Kodeks Alimentarius će igrati ključnu ulogu u rješavanju novih i kritičnih pitanja vezana uz korištenje novih tehnologija na vrijeme. Neke nove tehnologije zahtijevaju znatna ulaganja u istraživanje i razvoj i mogu biti izvan dosega zemalja s nižim dohotkom, što bi stvorilo jaz u jednakosti u inovacijama i sposobnosti da bi se otkrile opasnosti.

Digitalna inovacija i transformacija u kontekstu velikih podataka i analitike, umjetna inteligencija i internet stvari (IoT) trendovi su koji brzo mijenjaju sistem  hrane. Na primjer, genomika i srodni alati – kao što je cijeli genom ili sljedeći sekvenciranje generacija i međunarodno dijeljenje podataka relevantnih za FBD-ove – omogućiti će preciznija, usmjerenija istraživanja, uključujući detekciju patogena, karakterizaciju,identifikaciju i praćenje izvora.

Demografske promjene

Sve te demografske promjene, uključujući urbanizaciju, rast stanovništva i starenje pokretači promjena za prehrambene sisteme. Sigurnost hrane je od ključne važnosti imajući na umu rast globalne populacije i sociodemografskih promjena. Globalna populacija se očekuje se da će dosegnuti 9,7 milijardi do 2050., a rast će se odvijati uglavnom u podsaharskoj Africi,te središnja i južna Azija. Patogeni koji se prenose hranom imaju nerazmjeran utjecaj na djecu mlađu od pet godina, osobito ako pate od pothranjenosti jer im imunološki sistemi imaju ograničenu sposobnost borbe protiv infekcija.

Praktično svaka zemlja na svijetu doživljava rast u broju i omjeru starijih osoba u svojoj populaciji. Stariji ljudi mogu biti osjetljiviji na prijenose hranom opasnosti zbog oslabljenog imunološkog sistema povezanog sa starenjem. Izazov za nacionalne sisteme sigurnosti hrane je identificirati rizične grupe stanovništva i razviti određeni rizik mjera zs upravljanja kod ovih grupa, istovremeno komunicirajući važnost sigurne i zdrave prehrane u velikim količinama.

Urbanizacija je jedan od glavnih pokretača u oblikovanju prehrambenih sistema zemlje. Danas pola svjetske populacije živi u gradovima koji se nalaze na 3% Zemljine površine.Do 2050. više od 65% svjetske populacije bit će urbani stanovnici . Gradovi, sa svojom visokom gustoćom naseljenosti, posebno su osjetljivi na hitne slučajeve vezane uz sigurnost hrane i mnogi gradovi u zemljama s niskim dohotkom nemaju odgovarajuće kapacitete za rješavanje poremećaja u zalihama hrane. Rizik je posebno visok za ljude koji žive u zagušenim i prenapučenim mjestima,neformalna urbana naselja u kojima su sanitarni uslovi već neadekvatni za ljudski život. Osim toga, socioekonomski pritisci unutar urbanih sredina također potiču rast neformalnih prehrambenih sektora, ali bez potrebnih nadzora i podrške od vlada. Nedostatak dostupnosti kritične osnovne infrastrukture, kao što je usluga distribucije, higijenske i sanitarne prostorije, potrebna oprema za skladištenje hrane sigurnost hrane također predstavlja dodatne rizike za dostupnost sigurne hrane u urbanim sredinama, posebno u LMIC-ovima. Ova pitanja naglaša-vaju potrebu da nadležna tijela i druge nacionalne agencije odgovorne za sigurnost hrane izrade planove  za izvanredne situacije za sigurnosno upravljanje hranom u hitnim slučajevima. Pandemija COVID-19 remeti urbane prehrambene sisteme diljem svijeta, što predstavlja nekoliko izazova za gradove i lokalne vlasti koji se suočavaju s brzim promjenama  u dostupnosti  i pristupačnosti hrane – koje snažno utječu na sigurnost hrane i stanje prehrane urbanog stanovništva. Slika 3 sažima pokretače promjena, njihove posljedice i implikacije na sigurnost hrane.

Slika 3. Pokretači promjena i njihove implikacije na sigurnost hrane

Sigurnost hrane: holistički pristup

Sigurnost hrane i pristup jedno zdravlje

Danas je općepriznato da je ljudsko zdravlje usko povezano sa zdravljem životinja,biljki  i naš zajednički okoliš (slika 4). S brzim rastom stanovništva, globalizacija i degradacije okoliša, prijetnje javnom zdravlju postale su složenije.

Hemijski kontaminanti, prirodni toksini i ostaci agrokemikalija, u dodatak patogenima koji se prenose hranom, kao što je Escherichia coli (STEC) koja proizvodi shiga-toksin,Listeria monocytogenes i Salmonella mogu se brzo proširiti u globalnom prehrambenom lancu kao što se dogodilo u proteklom desetljeću. Pandemija COVID-19 pokazala je koliko smo ranjivi , globalna populacija je na neotkrivenu pojavu novih bolesti, posebno bolesti koje utječu na lanac snadbjevanja hranom i na globalne prehrambene sisteme. Trgovina divljim životinjama i zadiranje u staništa divljih životinja pridonosi povećanju rizika od pojave novih zoonoza i neodgovarajuća upotreba antimikrobnih sredstava u stočarstvu pridonosi povećanju AMR-a. Ublažavanje ovih prijetnji ne može se postići samo u jednom sektoru  koji djeluje samostalno. Nastali zdravstveni rizici moraju se procijeniti i rješavati multisektorskim pristupom koji uključuje stručnjake za ljudsko zdravlje, veterinarstvo, okoliš,poljoprivredu, divlje životinje, zdravlje biljaka, mikrobiologija i epidemiologija, između ostalog.

Pristup One Health nadilazi otkrivanje i kontrolu novonastalih bolesti.Buduća poboljšanja sigurnosti hrane i javnog zdravlja uvelike će ovisiti o tome koliko dobro više sektora sarađuje, koordinira i dijeli informacije. Bez znanja o učestalosti i teretu bolesti povezanih s opasnošću/ kombinacije hrane, određivanje prioriteta mjera ublažavanja bit će teško i poboljšanja sigurnosti hrane će biti ispod optimalnih.

Podaci o pojavnosti i opterećenju bolesti uzrokovani opasnostima koje se prenose hranom u kombinaciji sa znanjem atribucija izvora – hemijski, mikrobiološki, fizički – bit će ključna u procjeni troškova i koristi sadašnjih i novih mjera kontrole.

Slika 4. One Health pristup: Rješavanje zdravstvenih rizika u ljudskom-životinjskom okolišu interakcije

Stoga, efikasan sistem nadzora za rješavanje FBD-ova zahtijeva integraciju nadzora bolesti ljudi i životinja s praćenjem prehrambenih sistema.

Osim toga, klimatske promjene kao faktor utjecaja na prehrambene sisteme vjerojatno će imati znatan negativan utjecaj na sigurnost hrane, prehranu i sigurnost hrane. Izmjenom dosadašnjih obrazaci prijenosa patogena i kontaminanata koji se prenose hranom, promjena klime dovodi do eskalacije rizika koji se prenose hranom. U tom smislu, sigurnost hrane bi također trebala inte-grirati u intervencije i obaveze za prilagodbu u smanjenu klimatskih promjena.

Usvajanje pristupa One Health sigurnosti hrane omogućit će državama članicama na otkrivanju i sprječavanje i  dati nove odgovore na nove bolesti  i na sučeljenje čovjek-životinja-okoliš kako bi efikasnije  rješavali pitanja javnog zdravlja povezana s hranom.

Pojmovi sistema sigurnosti hrane i sistema kontrole hrane

Sistemi sigurnosti hrane obuhvaćaju cijeli niz aktera i njihovih međusobno povezanih aktivnosti u cijelom lancu hrane i hrane za životinje s ciljem poboljšanja, osiguranja, održavanja, provjere i na drugi način stvaranje uslova za sigurnost hrane. Ti akteri uključuju nacionalna nadležna tijela, privatni poljoprivredno-prehrambeni sektor, potrošače, akademsku zajednicu i sve druge sudionike kao relevantnim za širi kontekst u kojem provode svoje aktivnosti sigurnost hrane.

Prema Komisiji Codex Alimentarius, nacionalni sistemi kontrole hrane pružaju ključni doprinos sistemima sigurnosti hrane. Kao što je navedeno u “Načelima i smjernicama za nacionalne sisteme kontrole hrane” (CXG 82-2013), cilj nacionalnih prehrambenih sistema kontrole je „zaštititi zdravlje potrošača i osigurati poštenu praksu u trgovini hrane." Ovaj temeljni tekst Codexa Alimentariusa naglašava središnju ulogu kompetentnosti vlasti i daje načela i okvir za dizajn i rad nacionalnih sistema kontrole hrane.

Iako sistemi kontrole hrane uključuju i obavezne i neobavezne pristupe,uključujući interakcije između nadležnih tijela i drugih relevantnih sudionika,koncept se posebno usredotočuje na ulogu nadležnih tijela.

Izraz sistem sigurnosti hrane koristi se u ovoj strategiji u kontekstu ishoda ta dvije međunarodne konferencije na visokoj razini o sigurnosti hrane 2019. čiji su domaćini AU, FAO, WHO i WTO, koja je donijela rezoluciju WHA 73.5, „Jačanje napora na sigurnosti hrane“. Sigurnosni sistemi obuhvaćaju kombinaciju aktivnosti svih sudionika u hrani i u hranidbenom  lancu koji doprinosi očuvanju zdravlja i dobrobiti ljudi.