Mutnoća vode

Često smo u prilici slušati preporuke vodovodnih preduzeća da vodu trebamo proku-havati zbog toga što je došlo do zamućenosti vode u vodovodnoj mreži.

Da li je ta preporuka dovoljna ili su radi o većem problemu,odnosno da li će mo time otkloniti eventualne rizike upotrebom takve vode ako vodu prokuhamo prije korište-nja,što se često prepručuje?

Mutnoća vode je optičko svojstvo vode i ukazuje na stepen čistoće vode. Javlja se kao poslje-dica prisustva nerastvorenih materija i velikog broja čestica koja su generalno nevidljiva golom oku, zbog kojih dolazi do skretanja svetlosti. Mjeri se poređenjem svetlosnih efekata koji se od-vijaju prolaskom svetlosti kroz uzorak i kroz standard. Izražava se u nefelometijskim jedinicama mutnoće (eng. Nephelometric turbidity units (NTU)). 

Zamućena voda uglavnom podrazumijeva prisustvo mehaničkih nečistoća rastvorenih u uzorku. Pri hemijskoj analizi vode jedna od stavki koja se obavezno ispituje je organoleptičko svojstvo vode, odnosno njena zamućenost.

Voda skoro uvjek sadrži materije koje se sastoje od čestica raznih veličina. Neke čestice su dovoljno velike i teške da se slegnu na dno ako voda stoji. Manje čestice će se sleći polako, ako se uopšte slegnu. Te čestice uzrokuju da voda izgleda mutno.

Organizmi kao što su fitoplanktoni mogu da doprinesu mutnoći vode. Erozija i otpadne vode u urbanim zonama takođe doprinose mutnoći u tim oblastima. Građevinski radovi, rudarstvo i poljoprivreda remete zemljište i mogu voditi ka povećanim nivoima taloga koji odlazi u vodne tokove tokom nevremena.

Mutnoća vode potiče od prisutnih koloidnih i suspendovanih - grubodisperznih primjesa (prečnika većeg od 100 μm) :

• Suspendovanih čestica gline
• Čestica mulja
• Finih i sitnih organskih i neorganskih materija
• Rastvorenih i obojenih organskih materija koje potiču od otpadne vode
• Mikroskopski sitnih živih organizama
• Planktona

Prema Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće propisana je maksimalna dopuštena vrijednost mutnoće do 1 NTU. U vanrednim prilikama ova vrijednost ima vrednost od 6 NTU.

Kada se voda hloriše, mutnoća bi trebalo da bude manja od 5 NTU i poželjno manja od 1 NTU, da bi dezinfekcija hlorom bila efektivna. Što je viši nivo mutnoće to je veća mogućnost dobij-anja gastro-intestinalnih bolesti kod korisnika. Zagađivači kao što su virusi i bakterije mogu se priljepiti za čestice u vodi, štiteći ih tako i ometajući dezinfekciju vode.

Dozvoljena vrijednost turbiditet  vode za piće je 1,0 NTU

Broj čestica u sirovoj vodi može da ima veliki uticaj na pre-dezinfekciju, koagulaciju ili filtraciju. Potrebna količina koagulanata ili pre-dezinfekcione doze je često pod uticajem broja čestica. Mjerenje mutnoće sirove vode omogućava uočavanje skokova mutnoće koji su obično pro-uzrokovani vremenskim prilikama a mogu da poremete utvrđene parametre tretmana vode. Mutnoća može takođe služiti kao parametar za zagađivače, jer nagli skok u mutnoći može biti indikacija novog izvora zagađenja. Ako izvor nije blizu objekta za tretman vode, postavljajući merač mutnoće na izvoru može da služi za obavještavanje o promjenama karakteristika vode dajući vrijeme da se reaguje na promjene dok voda putuje od izvora do objekta za tretman vode.

Zašto je bitno određivati mutnoću vode?                                                                        

Mutnoća vode je optička osobina koja je posljedica rasutosti i apsorbcije svjetlosti viiše nego transmisije. Rasipanje svjetlosti, koja prolazi kroz tečnost, je prouzrokovano suspendovanim materijama. Što je veća zamućenost vode, veća je količina rasute svjetlosti. Čak i jako čista tečnost će rasuti svjetlost do nekog stepena, nijedan rastvor nema nultu zamućenost!    

Šta se preduzima kada se identifikuje mutnoća u vodi za piće?

Kada mutnoća pređe vrijednost od 1NTU, preporučuje se da stanovništvo, a naročito djeci, trudnicama, starijem stanovništvu sa oslabljenim imunim sistemom da prokuhavaju vodu prije upotrebe ili koriste sigurnije alternative tj. vodu iz kontrolisanih izvora vodosnabdijevanja (flaširane vode, na odgovarajući način dopremljenu zdravstveno ispravnu vodu iz drugog vodovodnog sistema, izvorišta i sl.).

Kada mutnoća pređe vrijednost od 6 NTU, svim korisnicima se preporučuje da za piće koriste sigurne alternative.

Pravilno tretirane površinske vode obično nemaju problem zamućenosti. Svjetska Zdravstvena Organizacija uzima 5 NTU kao referentnu vrijednost mutnoća vode za konzumaciju. Ova vri-jednost je ustanovljena u skladu sa estetskim karakteristikama vode. Sa higijenskog stano-višta, preporučena vrijednost je 1 NTU. Većina preduzeća za proizvodnju vode se trudi da dostigne nivo od 0,1 NTU. Zamućenost je indikator, ali neće dati rezultate ukoliko postoji od-ređeni zagađivač u vodi. 

Da li je zamućenost vode za piće zdravstveni problem?

Mutnoća je više pokazatelj zdravstvenog rizika nego zdravstveni problem.
Zdravstveni rizik raste sa porastom mutnoće  (naročito za osjetljivu populaciju kao što su djeca, stariji i oni sa oslabljenim imunim sistemom).

Dokazano je da sa povećanjem mutnoće raste rizik od nastanka oboljenja organa za varenje-naročito za populaciju pod rizikom u koju spadaju novorođenčad, starije osobe  i osobe sa oslabljenim imunim sistemom.

Što sve prijeti iz mutne vode ?

- koliformne bakterije ukazuje da je voda zagađena fekalijama

- Escherichia coli može izazvati niz bolesti, poput infekcije urinalnog trakta, sepsu i menin-  
  gitis

- enterokoki fekalnog su porijekla, a mogu prouzročiti želučane probleme ako ih se unese u    organizam, kao i gangrenu

- Pseudomonas aeruginosa bacil koji često uzrokuje bolničke infekcije

- anaerobne bakterije uzrokuju razne infekcije

- povećana boja i mutnoća vode uzrokuju ih bakterije

- povećana koncentracija željeza velika količina željeza može biti toksična

Zašto je mutnoća važan indikator kvaliteta vode?

Bakterije, virusi i paraziti vežu za suspendovane čestice u mutnoj vodi. Ove čestice potom ometaju dezinfekciju vode štiteći zagađivača od sredstva za dezinfekciju (hlor).

Kontrola prirodnih voda

U prirodnim vodama, mutnoća vode se ispituje kako bi se odredio opšti kvalitet vode i njena kompatibilnost za razne primjene, pogotovo gde postoje vodeni ekosistemi. Pronađeno je da postoji jaka korelaciona veza između mutnoće vode i biološke potrošnje kiseonika. Dodatno, po definiciji zamućenost remeti svjetlost pa time usporava rast i razvoj podvodnih biljaka, larvi koje se obično nalaze na dubljim nivoima vodenih ekosistema.

Kako prokuhati vodu namjenjenu za piće?

Vodu namjenjenu za piće, pranje voća ili povrća, pravljenje sokova ili leda, ili za pranje zuba treba prokuhati,što je zamoran i dug proces. Prije prokuhavanja treba vodu pustiti da se istaloži kako bi se izbistrila, pa nakon toga prokuhati bistri dio. Ukoliko se koristi voda javnih vodovodnih sistema potrebno ju je prokuhati 5 minuta na temperaturi ključanja. Ako se koristi voda iz bunara, lokalnih izvora i slično, vodu treba prokuhati na temperaturi ključanja minimum 10 minuta.

Nakon toga vodu treba rashladiti u čistoj, pokrivenoj posudi.

Da li je bezbjedno kupati se ili tuširati sa mutnom vodom?

Da, ali djeci treba skrenuti pažnju da ne piju vodu u toku kupanja.

Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)  za prokuhavanje  vode

Postoji niz okolnosti u kojima je potrebno ukloniti ili deaktivirati vodu koja sadrži patogene bakterije.

To uključuje:

• zbog neuspjeha kontrolnih mjera, uključujući ne sprovođenja dezinfekcije ili obavljanja nepra-vilne dezinfekcije, nesigurno upravljanje vodovodnim sistemom  i nepravilna pohrana vode u vodospremnicima ;

• izvanredni događaji,incidenti povezani zbog neadekvatne sanitarne zaštite, higijene i zaštite izvora vode; i

• nesigurnost kvalitete vode od izvora do potrošača prilikom distribucije vode u vodovodnoj mreži.

Postoji niz dokazanih metoda za popravak vode da bi se uklonule ili inaktivirali patogeni, uklju-čujući hemikalije za dezinfekciju, filtriranje, flokulaciju / dezinfekcija i kuhanje/. 

Kuhanje je vrlo je djelotvorna, ubija patogene čak i u zamućenoj vodi.

 Osnova za vjerovanje u efikasnost kuhanja vode

Bakterije, protozoe i virusi u tekućinama osjetljivi su na inaktivaciju pri temperaturama ispod 100 ° C. Toplinska inaktivacija ispitana je u vodi, kanalizaciji, mlijeku i drugim tekućinama na temperaturama blizu onima koji se koriste za pasterizaciju (npr. 63 ° C za 30 minuta, 72 ° C 15 sekundi) i u vrućoj vodi (oko 60 ° C). Samo nekoliko studija je ispitivalo toplinsku inakti-vaciju u tekućinama pri  temperaturama blizu 100 ° C.

Rezultati ovih istraživanja, koji su sažeti u tablici 1, pokazuju da su bakterije posebno osjetljive na toplinu  brzo se ubijaju - manje od 1 minute po log (90%) smanjenje - postižu se na tempe-raturama iznad 65 ° C. Virusi su deaktivirani pri temperaturama između 60 ° C i 65 ° C, ali sporije od bakterija. Međutim, kako je prikazano za poliovirus i hepatitis A, kako se tempera-tura povećava iznad 70 ° C, postiže se više od 5 log inaktivacije (99,999% smanjenje) u manje od 1 minute.

Cryptosporidium parvum oocysts inaktiviraju se u manje od 1 minute nakon što temperatura prelazi 70 ° C. Podaci za Giardia ciste su ograničeni,  inaktivacija pri temperaturama od 50 ° C do 70 ° C.

Na temelju tih rezultata, smatra se da je proces grijanja vode prihvatljiv, kao što je prepo-ručeno u WHO Smjernicama za popravak kvalitete pitke vode (WHO, 2011), dovoljno je da se inaktiviraju patogene bakterije, virusi i protozoe. Nakon što je voda proključala, treba je ostaviti da se prirodno ohladi, bez dodavanja leda i zaštićena od ponovne kontaminacije tokom skladištenja. 

Tabela 1:Toplinska inaktivacija bakterija, virusa i protozoa

Što uzrokuje obojenu vodu?

Dva su glavna uzroka promjena boje, nakupljanje naslaga u dužem vremenskom periodu u vodovodnim cijevima čineći vodu smeđom / crnom ili narančastom i zrak / krečnjak boji vodu u bijelu boju. Uzrok je promjena smjera ili brzine protoka vode u lokalnim cijevima ili usisavanje zraka zbog rada pumpi i ventila u lokalnoj mreži. 

Uobičajeni uzroci takvih događaja su :

• kvar na glavnom vodu ili pumpi;

• otvaranje ili zatvaranje ventila;

• ponovno postavljanje glavnog uređaja nakon popravaka;

• mijenjanje  ventila za dovod vode u lokalnu mrežu iz drugog dijela sistema kako bi održali  
   zalihe zbog povećane potrošnje;

• korištenje vode od strane trećih osoba kao što su vatrogasci i čišćenje odvoda;

• postavljanje novih cijevi-proširenje mreže;

Ponekad se promjena boje ne događa zbog radova na mreži, a može biti uzrokovano i sa:

• održavanjem ili zamjenom cijevi ;

• stanje unutarnjeg vodovoda unutar sistema;

• zbog povećanja rada pumpi;

• rad vanjskih ili unutarnjih zaustavnih ventila kako bi se olakšalo postavljanje novih vodovodnih instalacija ili kod popravke vodovoda.

Sve te situacije mogu dovesti da voda bude žuta, narančasta, smeđe, siva ili bijela. Uz to, u vodi se mogu nalaziti smeđe, crvene ili crne čestice. Može biti i bijelo kao posljedica taloga ili prisustvo  zraka u vodovodnim cijevima.

Bijela voda može se lako dijagnosticirati kada napunimo čašu vode iz slavine i promatramo nekoliko minuta. Ako se bjelina vode smanjuje odozdo prema gore, to je zrak i ne treba se brinuti. Međutim, ako se to događa više puta, to bi trebalo biti znak vodovodu da, dijagno-sticira i riješe problem u sistemu.

Bilo bi logično očekivati da su glavni uzroci naglih pojava mutnoće vode bilo kojeg krškog izvora, prvenstveno uzrokovani pojavom kratkotrajnih intenzivnih oborina koje izazivaju eroziju materijala na površini sliva i njegovo naglo unošenje u krško podzemlje. Istraživanja su po-kazala su da se radi o bitno složenijem procesu  u kojem ključnu ulogu igra nepoznata struk-tura podzemnih krških oblika (jama, špilja, krških provodnika itd.), razina podzemne vode, ali i brojni drugi prirodni, kao i antropogeni elementi i procesi. Kako se radi o mogućem utjecaju velikog i nedovoljno definiranog broja faktora na pojavu mutnoće vode, za pouzdano objašnja-vanje bilo bi neophodno raspolagati s adekvatnim kontinuiranim monitoringom brojnih parame-tara (hidroloških, hidrogeoloških, klimatoloških, pedoloških, agronomskih, vegetacijskih itd.). Ova nužna pretpostavka rijetko je bilo gdje ispunjena, pa je logična posljedica toga da su saznanja o pojavi mutnoće na izvorima u kršu općenito nedovoljna.

Činjenica je da mjesta kod kojih se često javlja zamućenost vode  moraju obavještavati gra-đane da vodu ne koriste za piće zbog povećane zamućenosti. U razdoblju povećane zamu-ćenosti vode postoji realna opasnost bakterioloških opasnog zagađenja vode. Izgradnja pro-čistača vode  zasigurno bi uticala  na poboljšanje kvalitete vode za piće, ali ne bi uticala na smanjivanje mutnoće vode.Problemi se najčešće  javljaju tokom iznenadnih i naglih pojava velike zamućenosti.

Intenzivne oborine kratkog trajanja utječu na proces erozije, ispiranja i unosa čestica u podze-mlje, ali koliko će stvarno biti uneseno zavisi o tome kakvi su trenutačno uslovi vladali na dijelu sliva na koji je pala intenzivna oborina. Ako je taj dio bio pokriven vegetacijom, erozija, ispira-nje i unos bit će znatno manji nego u slučaju ako je ista kišna epizoda pala na golo tlo. Uz to se mora imati na umu da površina koju može zahvatiti jedan intenzivni kišni događaj iznosi između 1 km2 do najviše 10 km2 . Ako su slivovi znatno veći , tada pojava mutnoće zavisi i o tome na koji je dio sliva pala ta oborina.Oborine predstavljaju potencijalno važan element po-većanja mutnoće, smanjivanja prozirnosti i mogućnosti pronosa nanosa, ali na taj proces isto-vremeno utječu još i brojni drugi elementi. 

Zašto postoje naslage u vodovodu?

Postoje dva osnovna razloga za nakupljanje naslaga.

a) Većina starije vodovodne mreže je od lijevanog željeza, tokom vremena su korodirale što je dovelo do pojave čestica željeza (hrđe) koje postaju labave i ulaze u tok vode sve dok ne dođu u područja s niskim protokom u mreži (poznatih kao mrtvi krajevi ili nulte tačke).

b) Neke podzemne vode i površinski izvori vode sadrže željezo i mangan u prirodi.Slično to-me, vrlo tvrda voda donosi krečnjak u mrežu.

Jesu li ove naslage štetne za zdravlje?

Ako je vaša voda iz slavine naglo promjenila boju, ona nije  sigurna za pit.Ako živite na podru-čju gdje je poznato da postoji problem s željezom, manganom ili krečnjakom, vodno predu-zeće treba  reći postoji li kratkoročni incident koji utječe na snadbjevanje sa vodom te vam savjetuje i obavještava za  program rada kada čisti i vrši rekonstrukciju vodovodne mreže. U takvim okolnostima, ako ste čekali da voda u slavini ne postane bistra, tada će te biti sigurni za korištenje, osim ako tvrtka za vodu nije izdala obavijest o upozorenju da potrošači  kuhaju vodu ili je ona ograničena samo za neke upotrebe. U takvim situacijama tvrtka za vodu treba reći kad možete prestati s poduzimanjem mjera opreza.

Da li se primjenjuje ispiranje/čišćenje vodovodne mreže !?

Vodoprivredne tvrtke trebaju održavti  svoj distribucijski sistem kako bi smanjil nakupljanje nečistoća u mreži provodeći ispiranje vodovodne mreže.

Vodovodni sistem sa nakupinama taloga od nečistoća koje su ušle u  sistem za vodosnadbjevanje

Tipični izvor mutnoće u pijaćoj vodi uključuju dole navedene:

• Odlaganje otpada
• Kanalizacioni izlivi
• Alge i podvodna trava i njihovi ostaci u vodenim rezervoarima, rijekama i jezerima
• Organska jedinjenja kao rezultat izumiiranja biljki, lišća itd.
• Visoka koncentracija gvožđa koja daje vodi zahrđalo-crvenu boju (uglavnom u podze-mnim vodama i onim koje su direktno ispod površinske vode
• Ostaci vazduha i ostali ostaci kao posljedica tretmana

Biofilm kao posljedica u spremniku vode za piće nastala usljed nečiste vode 

Što trebamo učiniti ako imamo mutnu vodu ?

Ako vi i vaši susjedi doživite mutnu vodu, odmah se obratite vodovodom poduzeću. 

Uvijek je dobra ideja staviti na stranu uzorak mutne vode u čistu staklenu bocu , zatvoriti zat-varačem i pohraniti u frižideru kako bi ste ga mogli pokazati  tvrtki prilikom posjete. Zabilježite datum i vrijeme kada ste uzeli uzorak. Korisno je i ako bilježite svaki put kad primijetite pro-blem.

Za smanjenje pojave mutnoće vode potreban je nov, interdisciplinaran i kompleksan pristup kao neophodan preduvjet za efikasno upravljanje i zaštitu izvora vode. Bez detaljnih saznanja o tome što i na koji način utječe na pojavu naglih porasta mutnoće vode, posebno pojavu onih ekstremnih mutnoća, nije moguće niti poduzeti mjere za, ako ne sprječavanje, onda barem ublažavanje čestih negativnih posljedica kojih nažalost nismo niti dovoljno svjesni. Pri tome treba računati na činjenicu da će klimatske varijacije, sve veće potrebe za vodom, zagađenje okoliša, kao i brojni nekontrolirani antropogeni zahvati i vjerojatno intenzivirati procese na po-vršini, ali i u podzemlju slivova krških izvora, što će utjecati na intenziviranje ovih opasnih pro-cesa.

Koji su izvori najsigurniji ?

Podzemne vode(integrirani akviferi i karstno-pukotinski akviferi) su obično najkvalitetnije vode u prirodi,a posebno oni iz intergranularnih sredina.Odlikuju se sa sposobnošću samopročiš-ćavanja i imajući u vidu vrlo male brzine infiltracije,relativno su neosjetljive na vanjska zaga-đenja ili bar pružaju dovoljno vremena za provođenje zaštitnih mjera.Pukotinsko-karstne sre-dine su sredine sa niskom autopurifikacionim sposobnostima,te periodičkim i vrlo vidokim organskim i suspendiranim zagađenjem.

U okviru karakterizacije podzemnih voda sliva rijeke Save na teritoriji Federacije BiH, izdvo-jena su slijedeća vodna tijela podzemne vode i to: - u podslivu rijeke Une izdvojeno je 13 vodnih tijela podzemne vode u karstno-pukotinskoj i jedno u intergranularnoj sredini, čija je ukupno utvrđena izdašnost 21.376 l/s. - u podslivu rijeke Vrbas izdvojeno je sedam vodnih tijela pod-zemne vode u karstnopukotinskoj sredini, čija je ukupno utvrđena izdašnost 6572 l/s. - u pod-slivu rijeke Bosne izdvojeno je 35 vodnih tijela podzemne vode u karstno-puko-tinskoj i 14 vodnih tijela podzemne vode u intergranularnoj sredini, čija je ukupno utvrđena izdašnost 5914 l/s. - u podslivu rijeke Drine izdvojeno je pet vodnih tijela podzemne vode u karstno-pukotinskoj sredini, čija je ukupno utvrđena izdašnost 110 l/s. Dakle, do sada je, sa dosta velikom pouzdanošću, utrđeno da na području sliva rijeke Save egzistira 60 vodnih tijela u karstno-pukotinskoj i 15 vodnih tijela podzemne vode u intergranularnoj sredini, sa ukupno utvrđenoj izdašnošću 33.972 l/s. Ovdje treba napomenuti da za dio vodnih tijela podzemnih voda uopšte nema podataka o izdašnosti ili su ti podaci nepotpuni, tako da se može pro-cjeniti, na osnovu stepena istraženosti, da je ukupna izdašnost značajno veća od sada utvrđene. 

Hlorisanje vode i nusproizvodi dezinfekcije vode

Oni vodovodni sistemi koji koriste hlor,odnosno natrijum ili kalijum hipohlorit za dezinfekciju vode suočeni su sa time da će dolaziti do nastajanja nusproizvoda dezinfekcije vode(DPB-Dezinfection By Products),izazvani upravo hlorom.
U čistoj vodi za piće sav hlor će predstavljati tkzv.rezidualni hlor (slobodni rezidualni hlor). Međutim voda koja nije čista i u kojoj se nalaze suspendirane organske materije, amonijak, nitriti, željezo,mangan i sl.,hipokloriti(nastali rastvaranjem hlora i hipohlorita) reagiraju sa tim materijama u procesima oksidacije,supstitucije i adicije.Naime zbog prisustva oksidabilnih tvari u vodi hlor će se za njih vezivati i izgubiti će se za dezinfekciju.Nedostatak rezidualnog hlora može ukazati na visoku oksidaciju vode zbog povećanog broja bakterija.Taj dio hipohlo-rita koji se na taj način reducirao i tako izgubio dezinfekciju,naziva se hlornom potrebom vode. Hlorna potreba vode u svakoj vodi je različita i to je veća što je u vodi više oksidativnog materijala.Ako imamo vodu u kojoj su prisutne tvari,hlor će se uvjek "trošiti",sve dok se ima zašto vezivati,naravno novim dodavanjem proces će teči do pojave tkzv. "lomne tačke",gdje se sada sav dodati hlor, zbog završene oksidacije nema zašto vezivati i preostali hlor je sada slobodan u vodi(rezidualni hlor,hlorni ostatak),koji ostaje u vodi i služi za dezinfekciju vode.

Grafik 1:U destiliranoj vodi sav hlor će biti slobodni rezidualni hlor,dok u onečišćenoj vodi hlor će se vezivati za tvari u vodi(VRH) sve dotle,dok se ne izvrši potpuna oksidacija(faze I,II,III).U lomnoj tački nema više vezivanja hlora i sada sav dodani hlor će biti slobodni rezidualni hlor(SRH).

Što su nusproizvodi dezinfekcije vode ?

Glavni nusproizvodi dezinfekcije vode su :

-trihalometani
-hlorirani fenoli
-haloketoni
-haloocetna kiselina
-haloacetonitrili

Najviše nastaju trihalometani i haloocetna kiselina,koja je toksična pa i karcinogena.Trihalo-metani su  spojevi koje se formiraju prvenstveno u površinskim vodama,kada prirodni or-ganski materijali (humusne i fulvinske kiseline od degradacije biljnog materijala) vežu sa slo-bodnim hlorom.Neki trihalometani prisutni u vodi su : 

hloroform,bromoform,bromodihlorometan.Trihalometani su povezani sa nekim vrstama raka, ali izloženost čovjeka varira zavisno od godišnjeg doba,dužinom kontakta,temperaturom vode,pH,hemijom vode,metodom dezinfekcije.Iako postoje opasnosti od kontaminiranja sa trihalometanima u hlorisanoj vodi,zdravstvene opasnosti ne hlorisane vode su mnogo veće.

Voda koja se koristi u prehrambenoj industriji često se dezinficira  hlorom, koji će dovesti do pojave nusproizvoda za dezinfekciju (DBP). Trihalometani(THM)  i haloctene kiseline(HAA)  su najčešći DBP u tretiranoj vodi, pa su regulirani propisima. Ovi se spojevi mogu pojaviti u mini-malno obrađenom povrću kada se koriste dezinficijensi na bazi hlora u vodi za pranje svježih rezanih cjelovitih proizvoda. Iako voda za pranje sadrži velike količine DBP, ostaci THM ostaju na biljnom tkivu nakon ispiranja. Nasuprot tome, HAA ostaje u krajnjem proizvodu kao poslje-dica njihove ionske prirode i niske volatilnosti. Tretirana voda koja se koristi kao sastojak od strane industrije pića glavni je izvor THM-ova i HAA-e koji se susreću u sokovima i bezalkohol-nim pićima, a njihova koncentracija i vrsta zavisi količine i kvalitete vode.

Danas se sve više koristi hlor dioksid,manje opasan i duže zadržava baktericidna svojstva. 

Može se smanjiti prisustvo DBP-a,uklanjanjem organske materije u vodi za piće prije dezin-fekcije,membranskim procesima,a najbolja je flokulacija,sedimentacija i filtracija.

Filteri za vodu

Mehanički filteri su uređaji koji služe za otklanjanje mehaničkih nečistoća iz vode,što bi za-pravo značilo da čiste vodu od svih netopljivih čestica koje se nalaze u vodi poput pijeska, gline,organskih i neorganskih tvari, planktona, mikroskopskih organizama, mulja i slično.

Bitno je napomenuti da mehanički filteri nisu isto što i filteri za vodu za piće. Oni rade potpuno različite zadatke. Tako vas mehanička filtracija neće zaštiti od otopljenih hemijskih elemenata, spojeva ili bakterija, no produljit će životni vijek slavina i drugih uređaja. 

Mehanička filtracija vode jedan je od najefikasnijih i najjeftinijih načina za sprječavanje naku-pljanja nečistoća, stvaranje kamenca i pada pritiska vode uzrokovanih onečišćenom vodom.  

Osim što će mehanički filteri zaštititi slavine i druge uređaje , oni će zaštiti i vaše zdravlje jer se upravo zbog mehaničkih nečistoća stvara zamućena voda. Ona se javlja kad voda na svom putu pokupi štetne i neotopljive čestice za koje se vežu bakterije, virusi i paraziti koje konzumacijom vode unosimo u svoj organizam.

Mutnoća sama po sebi nije zdravstveni problem, već je pokazatelj zdravstvenog rizi-ka  jer njenim konzumiranjem imunitet tijela znatno slabi i češće se pojavljuju probavni proble-mi. Zato se konzumacija mutne vode ne preporučuje novorođenčadi, starijim osobama i oso-bama s oslabljenim imunitetom. 

Da li prokuhavati vodu, kad se koriste mehanički filteri za vodu? 

Uz mehaničke filtere, vodu nikada nećete trebati prokuhati jer nećete ni imati zamućenu vodu.

Mehanička filtracija vode podrazumijeva uklanjanje netopljivih čestica iz vode čija se veliči-na mjeri u mikronima (milijoniti dio metra). Filteri mogu ukloniti čestice i do 1 mikrona.

Za usporedbu, jedna vlas ljudske kose debljine je oko 100 mikrona dok je promjer crvenih krvnih zrnaca negdje oko 7 mikrona.

Važno je napomenuti da mehanička filtracija može raditi samostalno ili može biti dio sistema za složenije pročišćavanje vode za različite potrebe.

Kako se tehnologija razvija tako se razvijaju i mehanički filteri. Tako danas možete naći čitav niz različitih vrsta filtera, a najpopularniji su oni s jednokratnim ulošcima različite finoće i samo-perivi filteri. 

Mehanički filter za vodu

Ugrađuje se ispod sudopera i pročišćava vodu za piće i kuhanje

Mutnoća vode za Unsko-Sanski kanton u 2017.god.

Općina	Tip sredine izvora vode	Broj uzoraka zbog mutnoće vode	u %  zbog mutnoće vode*
Bihać	Pukotinsko-karstna sredina (vrela)	88	90,7
Bos.Krupa	Integrirane sredine	2	10
Bos.Petrovac	Pukotinsko-karstni sredina (vrela)	19	51,4
Bužim	Podzemne vode	6	22,2
Cazin	Podzemne vode	6	54,5
Ključ	Pukotinsko-karstna sredina (vrela)	7	50
Sanski Most	Pukotinsko-karstna sredina (vrela)	5	62,5
Velika Kladuša	Integrirane sredine	1	16,6

Tabela br.2:Broj uzoraka po općinama na zamućenu vodu na području USK-a u 2017.god.;podaci Zavoda za javno zdravstvo USK-a

* postotak se odnosi na broj uzoraka na munoću vode u odnosu na ukupan broj neispravnih uzoraka na fizičko-hemijske parametre

Grafik 2:Kretanje broja uzoraka na zamućenu vodu za općinu Bihać