Nova preambula IARC-a,da li i vjerodostojnost ?

Prošlog mjeseca, Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), koja djeluje pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije UN-a(WHO), najavila je da će za-tražiti mišljenje zainteresiranih strana prije održavanja sastanka Savjetodavne grupe u novembru, kako bi predložila izmjene preambule.Preambula artikulira misiju i metode IARC Monographs programa, a vrijeme za dopune je već davno prošlo. Program je sa-državao niz kontroverzi, koje su proizašle po pitanjima vezanih uz procjenu korište-nja mobitela,zbog akrilamida i formaldehida,pa onda crveno i prerađeno mesa, kafa i herbicid glifosat. Glifosat je možda bio posljednja slamka za preambulu.    
                                                                                     

 Svjetska zdravstvena organizacija, čiji je IARC dio, odbacila je metodologiju, kao i mnoge druge zdravstvene agencije, uključujući Agenciju za zaštitu okoliša SAD, Evropsku agenciju za sigurnost hrane i Health Canada.

Nedavno je IARC imenovao novu direktoricu Elisabete Weiderpass. Zajedno s predloženom revizijom preambule, koja se može tumačiti kao znak da se Agencija kritički osvrće na ne-davne rezultate kako bi poboljšala svoj renome.                                         

Profesorica Elisabete Weiderpass izabrana je za novog direktora IARC-a, jedne od najprestižnijih službe na međunarodnom području za rak

Međutim, postoje razlozi za skepticizam u vezi s tim tumačenjem.Istraživači su kritizirali IARC-ove procjene zbog postavljene strukture, jer ne rješavanju suštinska pitanja, Agencija je tipično odgovorila sa odbacivanjem kritika: 

1) ukazujući na navodni sukob interesa svojih kritičara i
2) cjeloviti stavovi su transparentni i naučno čvrsti u procesu evaluacije same monografije.

Drugim riječima, Agencija nije pokazala spremnost za istraživanja i eventualno učenje na ra-nijim greškama i neprimjerenostima u procjenama IARC-a koje su istaknuli ugledni naučnici.

U nastavku su opisani brojni problemi s pristupom IARC-a u identificiranju karcinogenih tvari kojima je potrebna regulacija.

Opasnost od rizika

Budući da IARC predlaže da preispita svoju Preambulu, prikladno je ispitati korištenje termina   "opasnosti", a ne "rizika" - razlika koja je već odavno postoji u preambuli. Prema IARC-u, "opasnost od raka" je sredstvo koje može uzrokovati rak  u nekim okolnostima , dok je rizik od raka procjena karcinogenih učinaka koji se očekuju od izloženosti opasnostima koje mogu dovesti do raka.Ovdje, "izlaganje" se odnosi na stvarne razine izloženosti kod ljudi.Agencija opravdava sav fokus na opasnost tvrdeći da "čak i kada su rizici vrlo niski pri sadašnjim razinama izloženosti,nove pojave ili nepredviđene izloženosti mogu stvoriti rizike koji su znatno veći." IARC-ova usredotočenost na "opasnost" predstavlja nedostatak , koji je dao IARC, carte blanche, istaknuti su rezultate koji imaju malo veze s izloženosti ili stvarnim rizikom u realnom svijetu.Iako se IARC usredotočuje na "opasnost", naslov monografije odnosi se na "karcinogene rizike za ljude".

 Načelo opreza

IARC-ov prihvatanje vrlo elastičnog koncepta opasnosti u skladu je s značajem ,načelno priva-ćeno u Povelji. Načelo predostrožnosti navodi da, kada su učinci politika ili izloženosti nepo-znati, potrebno je poduzeti korake kako bi ublažili moguće potencijalne štetne učinke. Iako to zvuči razumno, u praksi se na načelo opreza često pozivaju ljude koji nemaju interesa ili spo-sobnost procjene relevantnih naučnih dokaza.

Selektivno popravljanje dokaza

IARC-ove procjene daju važnost samo kod pozitivnih rezultata, čak i kad su upitni. Istovremeno, zanemaruje se često kvalitetniji dokazi koji ne podržava neka udruga. Može se vidjeti kako se ta sklonost usklađuje s IARC-ovim pozivom na "opasnost" i načelo opreza.

Sjajan primjer IARC-ove sistematske pristranosti  u procjeni dokaza vidi se kod studija na glodavcima izloženi glifosatu, u Monografiji 112. Radna grupa je klasificirala glifosat kao "vjero-jatno karcinogen" za ljude, temeljen na nalazu u "dovoljnim dokazima" iz pokusa na životinja-ma. Međutim, kako je statističar Robert Tarone u članku objavljenom u Evropskom časopisu za prevenciju raka rekao, radna grupa je istaknula određene pozitivne rezultate kod studija na glodavcima i ignorirala kontradiktorne negativne rezultate iz istih studija. Osim toga, radna gru-pa koristila je upitno statističko ispitivanje, koje je rezultiralo  istraživanjima kod miša kao zaista nešto veliko, nego što je to u stvari i bilo.

Istraživačka novinarka Kate Kelland, koja je usporedila različite nacrte  poglavlja koji se bave proučavanjem životinja, pronašla je tendenciju naglašavanja pozitivnih nalaza i minimiziranja negativnih rezultata u procjeni glifosata,  te je pronađeno 10 slučajeva u kojima je "negativan zaključak o glifosatu koji dovodi do tumora da su izbrisani ili zamijenjeni neutralnim ili pozitiv-nim. "

Kate Kelland,novinarka za zdravstvo i nauku, Reuters

Konačni primjer smanjenja opravdanih dokaza u procjeni glifosata je neuspjeh Radne grupe da uzmu u obzir ažuriranu analizu grupe  za istraživanje  u poljoprivredi (National Agricultural Insti-tute, National Cancer Institute), koji pruža najkvalitetnije ljudske dokaze koji utječu na vezu između pesticida i raka.

Radna skupina Monografije 112 zaključila je da postoji "ograničeni dokaz" da je glifosat po-vezan s rizikom kod ljudi.Dokument iz 2014. godine govori o rizicima povezanih sa insek-ticidima, fungicidima i fumigantima, ali isključuje herbicide. Sastanak Radne grupe iz 2015. godine izostavio je razmatranje ažuriranih analiza za glifosat  jer još nisu objavljeni. IARC je opravdavao propust na temelju toga što razmatra samo objavljene radove. Međutim, s obzirom na važnost ove studije, imalo bi smisla razmotriti neobjavljene rezultate (pogotovo jer   su po-znati od 2005. godine, ranije analize za glifosat,  koje su isključile herbicide objavljene su 2014. godine, pa su tako bili poznati podaci i njihov kvalitet ) ili odgoditi objavljivanje monografije 112 sve dok se ažurirana analiza ne pojavi objavom u časopisima.

Ažurirana analiza  za  glifosat pojavila u  časopisu Journal of National Cancer Institute   u no-vembru 2017. godine i pruža do sada najviše sveobuhvatnih podataka o glifosatu i izloženosti poljoprivrednika,kao i riziku od raka. Autori nisu pronašli povezanost izloženosti  glifosata s po-većanim rizikom od raka. Izostavljanje ažuriranih nalaza  procjene iz  2015. osobito je zbunju-juća s obzirom na činjenicu da je radnu grupu IARC-a za glifosat vodio Aaron Blair, naučnik Nacionalnog instituta za rak, koji je bio viši istražitelj na AHS-u.

                                                               Aaron Blair, Ph.D., M.P.H,

 Nacionalni institut za rak,Odjeljenje za epidemiologiju i genetiku raka, Podružnicu za profesionalnu i ekološku epidemiologiju

Chris Portier i sukobi interesa

U IARC-u  već dugo postoji sukob interesa, ali kao i u prethodno navedenim tačkama, postoji asimetrija u njegovoj politici. IARC-ova briga za potencijalne sukobe interesa čine se ograni-čena na one koji su uključeni u industriju. Agencija pokazuje malo svijesti o zabrinutosti, predra-sudama i sukobima interesa univerzitetskih ili vladinih istraživača. To može biti zbog financij-skih razloga, ali može uključivati i političke, ideološke i profesionalne interese po  pitanju kao što je upotreba glifosata.

Ključna figura uključena u IARC-ovu procjenu za glifosat je Christopher Portier, američki stati-stičar koji je trideset godina radio za saveznu vladu i bio je poseban savjetnik IARC-ovog od-bora koji je objavio da je glifosat "vjerojatno karcinogen"  2015. godine. 

Christopher Portier

Transkripti vezana za tužbu protiv Monsanta otkrili su da je u roku od nekoliko sedmica od objave  IARC-ove odluke o glifosatu u martu2015. godine Portier potpisao unosni ugovor da bi radio kao sudski savjetnik za dva advokatska društva koja su podnijela tužbu protiv Monsanta,a sve u ime žrtava od raka,koji su tvrdili da su bili izloženi herbicidu.Važno je napomenuti da je Portier bio uključen u privlačenju IARC-ove pozornosti na glifosat, kada je predsjedaovao  IARC-ovim odborom 2014. godine koji je preporučio Agenciji da poduzme ispitivanje herbici-da. 

IARC-ova klasifikacijska shema

IARC pregledava sve dostupne naučne dokaze o određenom hemijskom, biološkom ili fizičkim agensima i klasificira moguće karcinogene opasnosti prema sljedećoj shemi:

Grupa 1: Karcinogeno na ljude (120 agensa)

Grupa 2A: Vjerojatno karcinogeno na ljude (82)

Grupa 2B: Moguće karcinogeno na ljude (299)

Grupa 3: Nije klasificirano kao karcinogeno (502)

Grupa 4: Vjerojatno nije karcinogeno (1)

Od preko 500 tvari koje je IARC procijenio tokom niza godina (tj. Onih koji nisu u grupi 3), sa-mo jedan smatra se "vjerojatno ne karcinogenim" i nalazi se u grupi 4. Stoga se čini da u pra-ksi IARC-ova shema djeluje protiv navođenja agensa jer vjerojatno da će biti karcinogen i opa-san.

Dakle, u skladu s predrasudama prema pozitivnim nalazima navedenim gore, IARC-ova klasifikacijska shema odražava sklonost pozitivnim nalazima.

Mehanistička pitanja u uzročnicima raka

Konačno, glavni razlog koji je IARC dao za reviziju preambule je uzeo u obzir nedavne napretke u području bioloških mehanizama koji mogu uticati na razvoj raka. Zapravo, ovo je razmišljanje zabrinjavajuće. S obzirom na složenost biologije, postoji nevjerojatan broj mogućih mehaniza-ma, koji su predmet istraživanja. Međutim, često je nejasno kako se uočeni mehanizam pomo-ću testnog sistema u laboratoriju može uticati na razvoj raka kod ljudi.

Regulatorne agencije dale su najveći prioritet dokazima iz epidemioloških istraživanja ,učinaka izloženosti određenom agensu kod ljudi, kada su bili pod njihovim uticajem. Kada takvi dokazi nisu dostupni, studije koje uključuju testiranja karcinogena kod životinja odgovarajuće vrste, smatraju se kao dobiveni relevantni dokazi.

Mehanički dokazi postaju važni uglavnom kada postoje jaki dokaz  o karcinogenosti kod huma-nih i / ili životinjskih studija, a ne izdvojenih zasebno. Zabrinjavajuća je mogućnost da bi labora-torijske studije od neodređene važnosti za ljudsku karcinogenost, mogla biti upotrijebljene za građenje karcinogene klasifikacije agensa za koji su ljudski i životinjski dokazi o karcinoge-nosti nisu pokazali jaku vezu.

Ako IARC poveća svoje mehanističke dokaze karcinogenosti kod ljudi, bez razmišljanja da će doći do promjene stava na upitna istraživanja navedena gore, Agencija će samo time produbiti već veliko razmimilaženje  između nje i ostatka naučne i regulatorne zajednice.

Izvor:American Council on Science and Health,autor teksa :

Dr. Geoffrey C. Kabat, viši epidemiolog, Zavod za epidemiologiju i zdravstvenu populaciju, Medicinski fakultet Albert Einstein i član Američkog vijeća za naučni i zdravstveni odbor