Sigurnost hrane u BiH, zarobljenik institucija koje plaćaju građani
Sigurnost hrane jedna je od sedam
glavnih prijetnji ljudskoj sigurnosti. Na Svjetskom samitu o hrani 1996.
iznjeta je slijedeća definicija sigurnosti hrane: Sigurnost hrane postoji kad
svi ljudi u bilo koje doba imaju i fizički i ekonomski pristup dovoljnoj
koli-čini sigurne i nutritivno vrijedne hrane koja zadovoljava njihove prehrambene
potrebe koje pružaju zdrav i aktivan život.
Kada se institucionalno pristupa pitanjima sigurnosti hrane to se ne čine na pravi na-čin mada će oni kojima je to glavno zanimanje (core business) i za šta su na kraju pla-ćeni, reći će da rade po zakonu ili kako će to već obrazložiti,ali kada se stvari malo razgrnu i sagledaju vidimo da se tu radi najblaže rečeno o "okretanju pile naopako".
Gdje se vide problemi u sigurnosti hrane u BiH ?
Međutim, kada slušate izjave i intervjue Direktora Agencije za sigurnost hrane u Bosni i Her-cegovini,one su diplomatske,a manje činjenično podkrepljene,reći će .... agencija poduzima sve mjere iz svoje nadležnoti u zaštiti potrošača u oblasti sigurnosti hrane.Ti stavovi nisu pod-krepljeni nikakvim validnim podacima.Kaže,..BiH ima razvijen sistem kontrole
kvaliteta i doma-će i uvozne hrane.Teško bi uopšte i bilo definisati tko je sve odgovoran u lancu sigurnosti hra-ne BiH,svi u lancu su i odgovorni i mogu reći da nisu odgovorni.
Posljednji izvještaj o stanju u oblasti sigurnosti hrane u BiH o čemu postoje kakvi takvi podaci na internet stranicama Agencije za sigurnost hrane BiH(ASH BiH) datira iz 2015.god (doduše na internet stranicama postoji i izvještaj za 2016,ali mu se ne može pristupiti,kao i drugim sli-čnim Izvješ-tajima -http://www.fsa.gov.ba/fsa/hr/laboratorije/izvjestaji).,pa nije jasno kakva im je uloga da stoje na internet stranici agencije samo kao naslovi).U stvari Izvještaj o stanju si-gurnosti hrane iz 2015 i nije izvještaj ,već su to sumirani rezultati laboratorijskih analiza,ono što su građani konzumirali i kad je hrana bila ispravna i kad nije bila ispravna.Politika sigur-nost hrane je dale-ko širi pojam od samo laboratorijskih analiza,one su važne,zasnovane na naučnim metodama, ali su u isti mah i ako se oslanjamo samo na njih one su retrogradivne mjere,govorimo o ne-čemu što je već konzumirano,a sigurnost hrane ako nije proaktivna i pre-ventivna u svim segmentima od polja do stola i nije nikakva sigurnost.Često čujemo da li se hrana analizira i to je uglavnom to,ako se analizira onda sistem sigurnosti hrane funkcioniše.
Laboratorijske analize i sigurnost hrane
Kada ne bi imali laboratorijske analize ne bi imali cjeloviti pristup sigurnosti hrane,kako bi uop-šte i znali šta je u našoj hrani.Međutim,ono o čemu se malo govori je to,da samo analiziranje hrane nije ni najvažnija stvar za sigurnost hrane a ni jedina faza kontrole hrane.Ona je potre-bna ali joj ne bi dao toliki značaj koliko se ona ističe u prvi plan,svjesno ili nesvjesno. Navedimo jedan primjer,Zavod za javno zdravstvo uzima uzorak ili uzorke vode, uzorak je u količini od 0,5 do 1 litre vode.Nakon mikrobiološke analize koja traje 2 do 3 dana,procedure analize rezultata,sve to potraje još jeda do dva dana,dakle ukupno imamo pet dana,pa ako je tu i vikend,dakle mi saznamo o zdravstvenoj ispravnosti vode nakon 7 dana,a u slučaju da na-laz bude pozitivan (voda je mikrobiološki neispravna),pa kad pitate od kada je to voda neod-govarajuća,kaže se : "uzimali uzorak u prošli ponedjeljak",a potrošači to saznali danas,dakle pili su i koristilu zdravstveno neispravnu vodu punih 7 dana,a da o tome nisu ništa znali.Kad su neradni dani,zavodi su državne institucije i ne rade neradnim danima (vikendi,praznici i bla-gdani).2017.god.slučaj sa vodom u Bihaću,voda je bila danima neispravna za piće zbog neu-godnog mirisa i boje,kiša je tih dana bila obilna,onda se je desio blagdan i vikend.Tek nakon nekoliko dana sistem se je pokrenuo tek u radni ponedjeljak.
Laboratorijske analize postaju unosan posao.To bi se moglo zaključiti na osnovu broja analiza koje obave sve laboratorije za hranu u BiH.Zvuči nevjerovatno da BiH u odnosu na Hrvatsku analizira 6 puta više uzoraka hrane,ali to obavi na skoro 3 puta manje parametara,tj.sve la-boratorije analiziraju skoro iste parametre,vjerovatno zbog ograničenosti resursa a možda što nema cjelovitog pristupa planiranju krajnjih analiza hrane.Na kraju sve te analize,smislene ili značajne netko mora platiti i to je sad za neke važnije od samih rezultata.Obično sve to pada na leđa proizvođača,koji na taj način,linijom manjeg zalaganja imaju bilo kakav dokaz "da rade kao po propisima",a i razmišljanja idu bolje da iza toga stoje državna tijela,nego da mi sami nešto radimo na sigurnosti hrane dakle,moraju sprovoditi propise (Direktor ASH BiH,govori o 170 propisa koji se tiču sigurnosti hrane u BiH),za to im treba stručna radna snaga,moraju proći obuke i te obuke obavljati kontinuirano,moraju imati pisane dokumentovane planove,a ovako se sve to pokriva analizama i prestavlja se kao razvijen sistem sigurnosti hrane.Dakle da li imamo sistem planskog uzorkovanja na osnovu analize rizika ili sistem plaćanja,bojim se da je ovo drugo posrijedi.Onda i pitanje, imamo li sistem nadzora sigurnosti hrane ili samo sistem uzimanja novca i da li se tim novcem tako plaća sigurnost hrane?Gdje završe oni po-zitivni nalazi,koje se mjere poduzimaju da se oni izbjegnu i da li imamo povratne informacije ili sve ostaje do zaborava!.
Učesnici ili njemi posmatrači
Bosna i Hercegovina je po institucionalnom uređenju izuzetno komplikovana,podjeljena po en-titetima,kantonima,sa jednim nezavisnim distriktom i samim tim nefunkcionalna država da bi imala efikasan sistem sigurnosti hrane. Možda se za neke oblasti može naći opravdanje ali za oblast koja zadire u pitanja koja se tiču sigurnosti hrane,mora postojati jedinstvena hijerarhija, da se zna gdje šta počinje i gdje se šta završava,tko je prvi u lancu odgovornosti,a tko zadnji,
dakle bez glavne,odgovorne,efikasne,stručno kapacitirane i organizovane kontrolne tačke ne-moguće je imati sistem koji će osigurati zdravstveno ispravnu hranu i koji će biti dovoljno au-toritativan.ASH BiH,osnovana 2005.god,na temelju Zakona o hrani,zakona koji se više ne pri-mjenjuje nego primjenjuje (uglavnom selektivno) u Bosni i Hercegovini.
Bosna i Hercegovina ima 3 zakona o veterinarstvu.Jedan državni i dva entitetska,koji uopšte nisu usklađeni.Tako kako kome odgovara pojedini propis,nekad će se pozvati na državni pro-pis,a nekad na entitetski.Donošenjem Zakona o veterinarstvu BiH veliki broj poslova i aktivno-sti koje su po entitetskom zakonu o veterinarstvu bile u nadležnosti federalnog ministra poljo-privrede ili Vlade Federacije BiH date su u nadležnost direktora Ureda za veterinarstvo BiH, koje radi pod okvirom Ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose u Vijeću mini-stara BiH.Državni zakon je predvidio obavezu entitete da usklade postojeće zakone o veteri-narstvu u roku od godinu dana, ali to u FBiH ni nakon 15 godina još nije učinjeno.Ovakva situ-acija je izvor velike pravne nesigurnosti jer postojanje dva zakona koji su neujednačeni u svo-jim odredbama,te dovodi do selektivne primjene i proizvoljnog odabira odredbi koje će se u konačnici poštovati od strane krajnjih korisnika pa čak i nadležnih tijela koji kontroliraju njihovu provedbu. Nadležna inspekcijska tijela se u svojim rješenjima pozivaju na odredbe jednog ili drugog zakona ovisno o situaciji i problemu kojeg rješavaju.Problemi su tu još i zbog komple-ksne organizacije Federacije BiH i nedovoljne koordinacije nadležnih tijela na svim razinama u svrhu osiguranja efikasne primjene svih propisa na snazi radi osiguranja zdravstvene isprav-nosti proizvoda životinjskog porijekla, povoljne epidemiološke situacije na polju zdravlja živo-tinja i posljedično zbog izvoza proizvoda.
Za razliku od Federacije BiH, Republika Srpska (RS) je u nekoliko navrata nadopunjavala svoj zakon o veterinarstvu i donijela novi Zakon o veterinarstvu u Republici Srpskoj koji je usagla-šavan sa Zakonom o Veterinarstvu BiH i kojim je regulirana saradnja entitetskih nadležnih or-gana sa UV BiH (Upravom za veterinarsvo BiH) iako i dalje ima dupliranja u dijelovima koji se odnose na donošenje podzakonskih propisa. Postojeće uređenje dovodi do neujednačene or-ganizacije veterinarske djelatnosti u entitetima BiH i posljedičnih nejednakih uslova poslovanja za nositelje veterinarske djelatnosti i korisnika njihovih usluga.U RS-u je u proceduri nacrt no-vog zakona o veterinarstvu u kojem se niti jednom riječju ne spominje UV pa bi njegovim usva-janjem postalo upitno daljnje funkcioniranje veterinarskog sistema u BiH s aspekta saradnje veterinarskih nadležnih tijela iz RS-a i UV.
Ovu situaciju je također teško objasniti i u postupku pregovaranja i pristupu EU, prilikom do-lazaka inspekcije za odobravanje izvoza životinja i proizvoda životinjskog porijekla u EU.
Usvajanjem Zakona o hrani na državnom nivou uvedeni su novi koncepti u osiguravanju zdrav-stveno ispravne hrane, pa se tako u svrhu osiguravanja visoke zaštite potrošača s jedne stra-ne i optimiziranja korištenja resursa tijela koja provode službenu kontrolu s druge strane, u svakodnevnoj provedbi veterinarske kontrole i nadzora putem službenih kontrola primjenjuju principi analize rizika. Subjekti u poslovanju s hranom u svim fazama proizvodnje, prerade, ob-radbe i distribucije hrane dužni su osigurati da hrana zadovoljava odredbe propisa o hrani re-levantnih za njihove djelatnosti i nadzirati poštivanje propisa, pa više nije neophodno da služ-beni veterinar stalno boravi u nekim objektima za proizvodnju hrane životinjskog porijekla nego kontrolu provodi na bazi procjene rizika i unaprijed određene učestalosti potrebnih kontrola. Pretpostavka za funkcioniranje ovog novog pristupa je i obaveza subjekata u poslovanju s hranom da uspostave odgovarajući sustav samokontrole i sljedivosti. Osim ovoga iz temelja se mijenja i položaj ostalih inspekcijskih tijela zaduženih za sigurnost hrane,sad se inspekcijska tijela trebaju više bazirati na provjere nadzora kritičnih kontrolnih tačaka,provjere vođenja evidencija,da li se sprovode planovi,provođenje standardnih operativ-nih procedura i standardnih sanitacijskih operativnih procedura,provjera funkcionisanja uspo-stavljenog sistema sljedivosti.Vrijeme "mahanja pečatima" pripada prošlosti.
Neuskladnost propisa između entitetske i državne razine u oblasti veterinarstva i sigurnosti hrane predstavlja glavnu zapreku za daljnje usklađivanje bosanskohercegovačsljedivostkog zakonodavstva s EU acquisom, u području zdravstvene zaštite životinja, sigurnosti hrane, unutarnjeg prometa te sistema provedbe službenih kontrola. Zakonodavstvo Europske unije temelji se na drugačijem pristupu, koji odgovornost za sigurnost hrane i zdravstvenu zaštitu životinja određuje za subjekte u poslovanju s hranom i posjednike životinja te uspostavlja efi-kasan sistem kontrole i nadzora.Tu su naravno i kontrolna tijela koja rigorozno prate zadovo-ljavanje propisa.
Kad subjekat u poslovanju sa hranom i hranom za životinje podnese zahtjev u Kantonalno mi-nistarstvo poljoprivrede da mu izda Rješenje za rad,onda izlazi komisija iz kantonalnog mini-starstva i obilazi objekat i na osnovu zapisnika o ispunjavanju ili ne ispunjavanju veterinarsko-sanitarnih uslova izdaje Rješenje za rad.U principu svi dobivaju Rješenje,bilo da sprovode sis-tem samokontrole (HACCP sistem) bilo da ne sprovode sistem samokontrole.Ono što se mo-že primjetiti da kantonalna ministarstva u Rješenju navode po kojima se propisima i uslovima izdaje rješenje,a u praksi na licu mjesta kod subjekata koja imaju Rješenje od tih zadovoljenih uslova nema gotovo ništa ili vrlo malo.Te uopšte nije jasno,kako se odobrava rad takvim ob-jektima,kada nisu usklađeni sa propisima i tko su ti službenici u ministarstvima koji izdaju takva Rjkešenja.
Da bi se zadovoljili propisi iz tkzv. "higijenskog paketa",a to se naročito odnosi za one subjek-te koji isključivo rade za domaće tržište i nisu izvoznici ti zahtjevi nisu nimalo jednostavni,dakle potrebno je ispuniti određene uslove i sprovoditi mjere regulisane propisima o sigurnosti hra-ne.Potrebno je i te kako uložiti napora da se nauče nove procedure,da se implementiraju pro-pisi,da se osoblje nauči ispravno raditi da se zadovolje propisi iz oblasti sigurnosti hrane,da se izvrši analiza opasnosti,odrede kritične kontrolne tačke,sprovedu preduvjetni programi, uvedu standarne operativne procedure,uvedu dokumentirani postupci,sistem sljedivosti.
U praksi je to sve igra "gluhi telefona",nevjerovatno da u pojedinim kantonima neki subjekti (ugostitelji,pekari,mesari),nikada nisu ni čuli za propise o sigurnosti hrane,a Zakon o hrani BiH, donešen još 2004.god.Od tada do danas BiH je donjela oko 170 propisa(Crna Gora koja je već otpočela pregovore o pristupanju EU i otvorila poglavlje 12.pristupnog Ugovora,je samo prošle godine donjela 12 zakona i 500 podzakonskih akata) koji se tiču ove dosta kompliko-vane i zahtjevne oblasti,a posljedično tiču se svih građana BiH.Velika je i razlika da li ste ob-jekat za proizvodnju hrane životinjskog ili neživotinjskog porijekla.Iako objekti životinjskog po-rijekla imaju nešto strožiju i zahtjevniju postojeću regulativu sprovođenje ispunjavanje propisa je daleko ispod nekog minimuma,ako bi i mogli takav minimum postaviti.Subjekat koji ima Rješenje za rad da ne samo što nije usklađen sa propisima i ne primjenjuje ih,nego uopšte ne poznaje zakonske obaveze,niti ga to zanima,pa do onih subjekata koji su djelomično koliko to-liko u nekoj sukladnosti sa propisima.
BiH,je za sada jedina zemlja koja nema 4 G mrežu u Evropi,G mreža je izuzetno važna za neke djelatnosti,ali usporedom sa sigurnošću hrane to je od beznačajnog značaja za po-jedinačnog korisnika,poslovica "zdravlje nije sve,ali ako se izgubi zdravlje izgubi se sve" nika-da nije bila aktuelnija kao danas.
U odgovor na "Upitnik EU" u poglavlju 12. sigurnost hrane,veterinarstvo i fotosanitarna politika u odgovoru iz upitnika na pitanje EU o odgovornosti,organizaciji i ovlaštenjima,navodi se da Federalna inspekcija za hranu vrši inspekcijski nadzor proizvodnje i prerade ostale hrane (ma što to god značilo),nadzor u maloprodaji hrane,osim objekata odobrenih od nadležnog tijela (?) i za materijala u kontaktu sa hranom(?).Međutim,ovdje nije stvar što je odgovor nije istinit, veći je problem što takva inspekcija na nivou Federacije još i ne postoji i nije oformljena, ba-rem tako stoji na stoji na internet stranicama FU za inspekcijske poslove,pa sad kako radi bez osoblja nije jasno.
Gotovo zvuči nestvarno kad Vas u Upitniku EU pitaju o pravilima kontrole subjekata u prehra-mbenoj industriji ,uključujući primjenu HACCP-a i broj subjekata prema djelatnosti ,koji primje-njuju HACCP,a da se u odgovoru kaže :"Tačne statističke podatke o broju subjekata koji pri-mjenjuju HACCP Federalno ministarstvo poljoprivrede i šumarstva ne posjeduje,osim za one objekte koji izvoze ? Dakle,radi se oko 500 pravnih subjekata i nekoliko hiljada objekata koji proizvode hranu životinjskog porijekla, za koje Federalno ministarstvo ne zna da li se pri-mjenjuju "organski" propisi o sigurnosti hrane.Broj objekata koji ne proizvode hranu životinj-skog porijekla niko i ne zna,a oni su u nadležnosti sanitarne inspekcije.Velika je razlika ako sigurnost hrane posmatrate iz ugla onako kako to radi veterinarska inspekcija ili sanitarna ins-pekcija,ne samo da je selektivna primjena zakona i propisa nego je razlika i u tome koja insti-tucija je mjerodavna za određeni SPH.Sanitarna inspekcija je nadležna za one subjekte u pos-lovanju sa hranom za koje nije nadležna veterinarska inspekcija, dakle ugostiteljski obje-kti,pekare,slastičarnice,javna vodovodna preduzeća,prerađivači voća i povrća i dr.Tako pojam "sigurnost hrane" ima sasvim dugo značenje kod veterinarske inspekcije i kod sanitarne ins-pekcije,ono što proizvođač hrane mora zadovoljiti kod nadzora veterinarske inspekcije,ta ista ili slična hrana kod sanitarne inspekcije ne mora imati te zahtjeve.Dakle radi se o primjeni istih zakonima na istom tržištu jedne zemlje.Ako bi postavili pitanje veterinarsrskoj inspekciji koje zakonske uslove treba ispunjavati jedna "Buregdžinica",ti odgovori u slučaju sanitarne inspek-cije bili potpuno drugačiji i to ako su iz iste Uprave za inspekcijske poslove,pa bi se moglo zaključiti da se radi o institucijama iz različitih država.
Ostaje da se vidi šta će EU reći o ispunjavanju Upitnika za poglavlje 12.Vidljivo je da su od-govori na pitanja koja se tiču hrane životinjskog porijekla najviše elaborirani,dok za hranu ne životinjskog porijekla su vrlo malo dotaknuti,pa se može zaključiti da se sistem sigurnosti hra-ne u BiH svodi samo na sistem sigurnosti hrane životinjskog porijekla.
U FBiH se primjenjuje Zakon zdravstvenoj ispravnosti namirnica i predmeta opšte upotrebe, preuzeti propis iz bivše SFRJ,a sve do donošenja novog federalnog propisa.Samo što u tom zakonu u članu 29. se navodi zdravstveni nadzor nad namirnicama i predmetima opšte upo-trebe koji se uvoze vrši se na granici Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Zdrav-stveni nadzor primjenom ovoga zakona i propisa obavljaju nadležni sanitarni inspektori ?
Rašomonu propisa u BiH nema kraja.Republika Srpska ima svoje propise koje primjenjuje i neke propise BiH,Federacija ima svoje propise,primjenjuje propise države BiH,a također još uvjek primjenjuje propise države koja ne postoji,Brčko distrikt primjenjuje isključivo propise BiH,koji su manjkavi.Federacija BiH za pekarske objekte primjenjuje propise iz 1960.god., RS je donjela nove propise za mlinove,pekare,proizvodnja osvježavajućih bezalkoholnih pića, voć-nih sokova i flaširane vode.Pojedinačno entiteti imaju neke svoje propise koji ne postoje na nivou države,država(ASH BiH) se puno i ne brine što je to tako.
EU i njen politički,pravni i svaki drugi sistem zasnovan je na preciznim zakonima, propisima, uredbama i preporukama.Svaka činjenična stvar kada se napiše mora biti dokaziva,prove-diva i provjerljiva,tj.funkcionalno smislena.Sigurnost hrane u svakom svom koraku u procesu proizvodnje-prometa i potrošnje hrane mora biti planirana, provediva,kontrolisana, dokaziva, provjerljiva i sljediva na jedinstvenom teritoriju jedne zemlje.
Evropska unija će za svoje građane uvjek poduzeti sve da građani jedu zdravstveno ispravnu hranu i samo se može očekivati da će se propisi iz ove oblasti još više donositi i još više kon-trolisati.Sam sistem samokontrole je i uveden da bi se spriječile opasnosti od hrane,dakle to je preventivni sistem koji bi trebao smanjiti ili uklonuti opasnosti u hrani na prihvatljivu razinu koja neće prouzrokovati štetu ili opasnost za zdravlje potrošača ili korisnika usluge,prije nego što se ona pojavi.Nauka o sigurnosti hrane rekla je :"Zašto čekati gotov proizvod da se kon-troliše,potrebno je kontrolisati svaki korak u lancu hrane".To je aktivni i svakodnevni postupak, skup mjera i aktivnosti koje se primjenjuju na čitav lanac snadbjevanja.Potrošači sa razlogom imaju nepovjerenje u sistem proizvodnje hrane i način na koji se njime upravlja.Kakve informa-cije želimo dati ljudima i da li će od tih informacija ljudi imati koristi , onda će i vjerovanje u institucije biti bolje.
Upravo ovih dana Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA), države članice Evropske unije i Evropska komisija, pokrenule su zajedničku kampanju pod nazivom #EUandMyFood. Cilj kampanje je podsjetiti EU građane koliko svi imamo koristi od evropskog sistema sigur-nosti hrane, koji je utemeljen 2002. godine, donošenjem Evropskog Zakona o hrani.
# EUandMyFood(EU i moja hrana) govori o tome kako u Evropi imamo sigurnu i nutritivno bo-gatu hranu kojoj možemo vjerovati. Govori i o poštivanju zdravlja naših životinja te načinu na koji ih tretiramo. I naposljetku, govori o odgovornosti za našu okolinu – tlo, vodu i zrak – koji doprinose proizvodnji hrane i hrane za životinje koju mi i naše životinje jedemo.
S druge strane sigurnost hrane je bila glavna tema nedavno održanog samita GFSI-a u Žene-vi,uz učešće direktora Svjetske zdravstvene organizacije i Svjetske trgovinske organizacije. Nema svjetske trgovine bez sigurnosti hrane,sa sigurnošću hrane i počinje i završava svaka trgovina hranom.Najbrža trenutno rastuća ekonomija u Svijetu-Etiopija (godišnji rast preko 10%),bila je nešto ranije domaćin Svjetske konferencije o sigurnosti hrane pod pokrovitelj-stvom WHO-a.
Zašto bi itko u BiH i sprovodio propise iz oblasti sigurnosti hrane,kad se djelatnost može oba-vljati bez propisane regulative,a za to neće biti sankcija niti za one koji trebaju kontrolisati niti za one koji se trebaju kontrolisati.
Brojke: one koje se ne vide i one koje se vide
Uvjek kada na raspolaganju imamo brojke možemo pobjeći iz zamke da ne govorimo subjek-tivno,već da to bude objektivno i stručno gledanje stvari na koje smo fokusirani,a ne puko i stalno recikliranje činjenica od kojih niko nikada neće imati korist,a problem(i) će kad tad doći na "naplatu, sa kamatama".Sigurnost hrane često je neprimjetna osjetilima, a oni koji je konzumiraju možda nemaju pristup informacijama o tome kako hrana je obrađena prije nego što je stigla do njih.Hrana danas brzo putuje sa jednog na drugi kontinent.Koliko je danas samo hrane u jednom supermarketu,koliko je ljudi učestvovalo u proizvodnji te hrane,kakvi se primjenjuju sigurnosni standardi,kakve informacije imamo o hrani? U slučaju trovanja hranom, potrošači često nemaju načina identificiranja izvora onečišćenja (asimetrija informacija).
Kada je riječ o bolestima prenosivima hranom i vodom zbog deficitarne laboratorijske dija-gnostike, u BiH najčešće se prijavljuje enterokolitis nepoznate etiologije(uzročnik) te trovanja hranom također nepoznatog uzročnika, a na listi ECDC (Evropski centar za prevenciju i kon-trolu bolesti) te su bolesti razvrstane prema etiologiji.
U BiH svaka administrativno-teritorijalna jedinica želi imati svoj nezavisni laboratorij. Dijagno-stika je danas visoko sofisticirana djelatnost kako po opremi,tako i po stručnom znanju,koja traži visoko ulaganje u ljudske i infrastrukturne resurse.Tehnologija dijagnostike ide velikim ko-racima,tako da će ovaj razvoj biti moguće pratiti samo integriranjem u jedan referentni centar ili više njih sa jasno definiranim i unaprijed zadatim ciljevima dijagnostike.
Opšti (društveni) ili lični interesi ?
Šta će reći u svakoj prilici svaki državni službenik ili imenovani Direktor državne ustanove, čija je nadležnost sigurnost hrane,nego da institucija u kojoj radi ili joj je na čelu, radi sve najbolje za ono što je nadležna.Na kraju iako su i oni dio ovog lanca vrijednosti "ne žele se miješati u svoj posao",za to bi se možda trebali još dodatno platiti i nagraditi,možda se i toga netko sjeti.Oni imaju svo vrijeme ovoga svijeta i tu privilegiju nitko im ne može oduzeti.Ako Direktor Agencije za sigurnost hrane nije "vojnik sigurnosti hrane" i ako nema viziju, potrošači se ne-maju čemu nadati,u stvari svi smo u lancu hrane na gubitku.
Napomena
Korišteni su dostupni podaci :
-Vijeća ministara BiH
-Federalnog ministarstva poljoprivrede,vodoprivrede i šumarstva
-Ministarstva poljoprivrede RS
-Federalnog zavoda za javno zdravstvo
-Kantonalne Uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo
-Direkcije za evropske integracije
-Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)
-Svjetske banke
-Evropske komisije
-Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
-Ministarstva poljoprivrede Crne Gore
Gdje se vide problemi u sigurnosti hrane u BiH ?
Prisutnost opasnosti od hrane može dovesti do gubitka hrane i smanjiti
dostupnost zdravstve-no ispravne hrane .Zbog ovih razloga,sigurnost hrane
smatra se sastavnim dijelom svake is-hrane i prehrambene sigurnosti. Sigurnost
hrane obuhvata opasnosti koje su obradile i uvrstile u svoj djelokrug sve javne
politike,a uključuju patogene mikrobe (na primjer, Salmonella spp.); bolesti
zoonoza (na primjer, bruceloza); paraziti (na primjer,
crijevni); materijali (za primjer, melamin u plastici); prirodni toksini (na
primjer aflatoksin); antibiotici, ostaci lijekova; ostaci pesticida; teški
metali (na primjer, kadmij).
Posljednji izvještaj o stanju u oblasti sigurnosti hrane u BiH o čemu postoje kakvi takvi podaci na internet stranicama Agencije za sigurnost hrane BiH(ASH BiH) datira iz 2015.god (doduše na internet stranicama postoji i izvještaj za 2016,ali mu se ne može pristupiti,kao i drugim sli-čnim Izvješ-tajima -http://www.fsa.gov.ba/fsa/hr/laboratorije/izvjestaji).,pa nije jasno kakva im je uloga da stoje na internet stranici agencije samo kao naslovi).U stvari Izvještaj o stanju si-gurnosti hrane iz 2015 i nije izvještaj ,već su to sumirani rezultati laboratorijskih analiza,ono što su građani konzumirali i kad je hrana bila ispravna i kad nije bila ispravna.Politika sigur-nost hrane je dale-ko širi pojam od samo laboratorijskih analiza,one su važne,zasnovane na naučnim metodama, ali su u isti mah i ako se oslanjamo samo na njih one su retrogradivne mjere,govorimo o ne-čemu što je već konzumirano,a sigurnost hrane ako nije proaktivna i pre-ventivna u svim segmentima od polja do stola i nije nikakva sigurnost.Često čujemo da li se hrana analizira i to je uglavnom to,ako se analizira onda sistem sigurnosti hrane funkcioniše.
Laboratorijske analize i sigurnost hrane
Kada ne bi imali laboratorijske analize ne bi imali cjeloviti pristup sigurnosti hrane,kako bi uop-šte i znali šta je u našoj hrani.Međutim,ono o čemu se malo govori je to,da samo analiziranje hrane nije ni najvažnija stvar za sigurnost hrane a ni jedina faza kontrole hrane.Ona je potre-bna ali joj ne bi dao toliki značaj koliko se ona ističe u prvi plan,svjesno ili nesvjesno. Navedimo jedan primjer,Zavod za javno zdravstvo uzima uzorak ili uzorke vode, uzorak je u količini od 0,5 do 1 litre vode.Nakon mikrobiološke analize koja traje 2 do 3 dana,procedure analize rezultata,sve to potraje još jeda do dva dana,dakle ukupno imamo pet dana,pa ako je tu i vikend,dakle mi saznamo o zdravstvenoj ispravnosti vode nakon 7 dana,a u slučaju da na-laz bude pozitivan (voda je mikrobiološki neispravna),pa kad pitate od kada je to voda neod-govarajuća,kaže se : "uzimali uzorak u prošli ponedjeljak",a potrošači to saznali danas,dakle pili su i koristilu zdravstveno neispravnu vodu punih 7 dana,a da o tome nisu ništa znali.Kad su neradni dani,zavodi su državne institucije i ne rade neradnim danima (vikendi,praznici i bla-gdani).2017.god.slučaj sa vodom u Bihaću,voda je bila danima neispravna za piće zbog neu-godnog mirisa i boje,kiša je tih dana bila obilna,onda se je desio blagdan i vikend.Tek nakon nekoliko dana sistem se je pokrenuo tek u radni ponedjeljak.
Laboratorijske analize postaju unosan posao.To bi se moglo zaključiti na osnovu broja analiza koje obave sve laboratorije za hranu u BiH.Zvuči nevjerovatno da BiH u odnosu na Hrvatsku analizira 6 puta više uzoraka hrane,ali to obavi na skoro 3 puta manje parametara,tj.sve la-boratorije analiziraju skoro iste parametre,vjerovatno zbog ograničenosti resursa a možda što nema cjelovitog pristupa planiranju krajnjih analiza hrane.Na kraju sve te analize,smislene ili značajne netko mora platiti i to je sad za neke važnije od samih rezultata.Obično sve to pada na leđa proizvođača,koji na taj način,linijom manjeg zalaganja imaju bilo kakav dokaz "da rade kao po propisima",a i razmišljanja idu bolje da iza toga stoje državna tijela,nego da mi sami nešto radimo na sigurnosti hrane dakle,moraju sprovoditi propise (Direktor ASH BiH,govori o 170 propisa koji se tiču sigurnosti hrane u BiH),za to im treba stručna radna snaga,moraju proći obuke i te obuke obavljati kontinuirano,moraju imati pisane dokumentovane planove,a ovako se sve to pokriva analizama i prestavlja se kao razvijen sistem sigurnosti hrane.Dakle da li imamo sistem planskog uzorkovanja na osnovu analize rizika ili sistem plaćanja,bojim se da je ovo drugo posrijedi.Onda i pitanje, imamo li sistem nadzora sigurnosti hrane ili samo sistem uzimanja novca i da li se tim novcem tako plaća sigurnost hrane?Gdje završe oni po-zitivni nalazi,koje se mjere poduzimaju da se oni izbjegnu i da li imamo povratne informacije ili sve ostaje do zaborava!.
U okviru svojih planova samokontrole (kao npr. HACCP -Analiza opasnosti
i kritične kontrolne tačke) subjekt u poslovanju sa hranom (SPH) dostavljaju uzorke hrane na mikrobiološku
pre-tragu samo u skladu s planom samokontrole kojeg su sami uspostavili,analiza hrane (labora-torijska) bez uspostavljenog plana samokontrole nema nikakav cilj niti smisao,tj.takva je ana-liza sebi svrha i ne može služiti za upravljanje sigurnošću hrane.
Učesnici ili njemi posmatrači
Bosna i Hercegovina je po institucionalnom uređenju izuzetno komplikovana,podjeljena po en-titetima,kantonima,sa jednim nezavisnim distriktom i samim tim nefunkcionalna država da bi imala efikasan sistem sigurnosti hrane. Možda se za neke oblasti može naći opravdanje ali za oblast koja zadire u pitanja koja se tiču sigurnosti hrane,mora postojati jedinstvena hijerarhija, da se zna gdje šta počinje i gdje se šta završava,tko je prvi u lancu odgovornosti,a tko zadnji,
dakle bez glavne,odgovorne,efikasne,stručno kapacitirane i organizovane kontrolne tačke ne-moguće je imati sistem koji će osigurati zdravstveno ispravnu hranu i koji će biti dovoljno au-toritativan.ASH BiH,osnovana 2005.god,na temelju Zakona o hrani,zakona koji se više ne pri-mjenjuje nego primjenjuje (uglavnom selektivno) u Bosni i Hercegovini.
Institucionalni i administrativni kapaciteti u Bosni i
Hercegovini "nadležni" za oblast sigurnosti hrane su: Ministarstvo vanjske
trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, Agencija za sigurnost hrane
Bosne i Hercegovine, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Republike Srpske, Republička uprava za inspekcijske poslove RS, Federalno
ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Federalna uprava za
inspekcijske poslove, Odjeljenje za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Brčko
Distrikta BiH i Inspektorat Brčko Distrikta BiH,Kantonalna ministarstva poljoprivrede (10 ministarstva).Onda su tu i još i Zavodi za javno zdravstvo po entitetima i kantonima i razni laboratoriji u drugim institucijama.Sve ove institucije
još se dijele na niže organizacione jedinice,tako da ih jako teško i nabrojati.
Teško je od ovakvo glomaznog i razjedinjenog aparata očekivati rezultate.Često su te institu-cije samo izolovani "otoci" za sebe i zajedno sa ASH BiH sami sebi svrha.Ako zavodi za javno zdravstvo u BiH, više od 20 god.bilježe da BiH, ima više od 20% neispravnih uzoraka vode, kako to da od toliko institucija niko nikada se nije zapitao ili pokušao to rješiti o čemu se tu ra-di.U Njemačkoj je broj uzoraka neispravne vode, tj.nije zadovoljilo njihove stroge zahtjeve 0,01%,u Engleskoj je to 0,04%,u Hrvatskoj 1,1%,grad Zagreb ima 0,08% neispravnih uzo-raka vode za piće.
Evropsku regulativu iz oblasti sigurnosti hrane,države članice EU implementiraju u svoje za-konodavstvo (pravna stečevina EU).Na postoji mogućnost odbijanja pravne stečevine EU. O pravnoj stečevini EU se ne pregovara,ona se samo prenese u državno zakonodavstvo i nije dio programa u postupku pregovaranja za one zemlje koje žele postati zemlja članica EU. Zakonodavstvo koje se tiče sigurnosti hrane,jedno je od najkompleksnijih i najzahtjevnije u teh-ničkom pogledu (poglavlje 12.-usklađenost sa EU propisima) u državama članicama su u nad-ležnosti Ministarstva zdravstva (ministrarstvo zdravstva donosi Zakon o hrani) i Ministarstva poljoprivrede.U Bosni i Hercegovini ova dva ministarstva su u nadležnosti entiteta i kantona ,a entiteti i kantoni su samo niže administrativne jedinice i kao takvi sa takvim ovlastima nepo-znati ostatku svijeta.još se dijele na niže organizacione jedinice,tako da ih jako teško i nabrojati.
Teško je od ovakvo glomaznog i razjedinjenog aparata očekivati rezultate.Često su te institu-cije samo izolovani "otoci" za sebe i zajedno sa ASH BiH sami sebi svrha.Ako zavodi za javno zdravstvo u BiH, više od 20 god.bilježe da BiH, ima više od 20% neispravnih uzoraka vode, kako to da od toliko institucija niko nikada se nije zapitao ili pokušao to rješiti o čemu se tu ra-di.U Njemačkoj je broj uzoraka neispravne vode, tj.nije zadovoljilo njihove stroge zahtjeve 0,01%,u Engleskoj je to 0,04%,u Hrvatskoj 1,1%,grad Zagreb ima 0,08% neispravnih uzo-raka vode za piće.
Važećim zakonskim odredbama kontrola hrane i hrane za
životinje uređena je na način kojim nije moguće primijeniti Uredbe tzv.
"higijeskog paketa" koje uvode jedinstveni horizontalni pri-stup u
kontroli hrane,odgovornost za sigurnost hrane i hrane za životinje prenose na
subjekte u poslovanju s hranom te naglasak stavljaju na samokontrole, pa shodno
tome i na drugačiji način uređuju pitanje službenih kontrola, posebno vodeći
računa o izbjegavanju sukoba intere-sa. Kod odobravanja objekata za proizvodnju
hrane u EU legislativi procedura podrazumijeva probni rok od 3 mjeseca za koje
vrijeme se trebaju uhodati procedure samokontrole kako bi se mogle provjeriti
nakon isteka probnog perioda, koji se eventualno može produžiti za još to-liko,
nakon čega se u slučaju pozitivne ocjene izdaje rješenje o ispunjavanja uslova za obavlja-nje tražene djelatnosti bez ograničenog roka trajanja.Odredbama postojećeg zakona rok va-ženja takvog rješenja ograničen je na dvije godine
nakon čega se procedura odobravanja po-novo provodi.Nejasni su razlozi za
ovakva rješenja obzirom da su svi odobreni objekti pod na-dzorom nadležne
veterinarske inspekcije koja može zabraniti rad svim objektima koji prestanu
ispunjavti propisane zahtjeve za djelatnost kojom se bave. U postojećem zakonu
je veterinar-ska kontrola neprecizno definirana, jer je u jednom članu je određeno da
pregled u klaonici vrši nadležna veterinarska organizacija, a u odredbama drugih članova zakona ti poslovi su dodjeljeni kantonalnom inspektoru,pa tako u sarajevskom i zapadno-hercegovačkom kantonu sve veterinarsko-zdravstvene
preglede, kontrole i nadzor obavljaju kantonalni inspektori, dok je u ostalim
kantonima taj posao organiziran na način da u izvoznim objektima VZ preglede
provode kantonalni inspektori, dok u ostalim objektima preglede provode
ovlaštene veteri-narske organizacije. Ova situacija je dodatno komplicirana
obaveznim kontrolama pri utova-rima, istovarima i pretovarima pošiljki
životinjskog porijekla koje moraju biti najavljene 24 sata ranije, jer imajući
u vidu količinu dnevnih utovara, istovara i pretovara pošiljki proizvoda
živo-tinjskog porijekla postaje vidljivo da je tu odredbu nemoguće ispoštovati.Važeće zakonske odredbe koje se odnose na promet proizvoda životinjskog
porijekla također ne pružaju mo-gućnost daljnjeg usklađivanja s relevantnom
legislativom Europske unije, te su potrebne iz-mjene s paralelnom
implementacijom temeljnih odredbi „higijenskog paketa".
Kolike su neujednačene prakse u ovoj oblasti zorno govori činjenica,da se u pojedinim kanto-nima traži pisano postojanje plana samokontrole,dok u susjednom kantonu to se ne traži,grad do grada,subjekat u poslovanju sa hranom jedan do drugog,a različita primjena propisa.
Kolike su neujednačene prakse u ovoj oblasti zorno govori činjenica,da se u pojedinim kanto-nima traži pisano postojanje plana samokontrole,dok u susjednom kantonu to se ne traži,grad do grada,subjekat u poslovanju sa hranom jedan do drugog,a različita primjena propisa.
Ured za veterinarstvo BiH (UV) u okviru Ministarstva vanjske
trgovine i ekonomskih odnosa je tijelo koje je nadležno za veći dio
poslova da samostalno ili u saradnji s entitetima predlaže i
donosi politike koje će se provoditi u veterinarskom sektoru,međutim to u praksi nije i prove-dba propisa je i dalje u potpunoj nadležnosti Federacije BiH odnosno kantona.Zanimljivo UV nadležan je samo za subjekte koji izvoze ili uvoze hranu životinjskog porijekla,tako da svjesno ili nesvjesno dijele hranu na izvozno tržište i hranu za domaće tržište,što naravno ne stoji,jer hrana koja se konzumira ne poznaje dva tržišta,već se uvjek mora isključivo govori o jedin-stvenom tržištu (evropskom ili svjetskom) i ne postoje kriteriji koji bi bili "popustljiviji" za onu hranu koja se troši na domaćem tržištu a strožiji kriteriji za onu hranu koja će se izvoziti. Nijedan subjekat koji izvozi nema liniju proizvodnje hrane za izvozno i liniju za domaće tržište, pa kad i UV donosi neke propise,odluke ili upustva upravo to i čini i ti su propisi daleko strožiji i zahtjevniji i isključivo se navodi za objekte koji izvoze hranu.Tako UV koristi pojam "farme za izvoz mlijeka u EU",što naravno takve farme ne postoje.Državni propisi,dapače koji to regulira ne pravi razliku između uslova za objekte ovisno o njihovoj namjeni da li će hranu plasirati na ino ili domaće tržište.S druge strane,kad turisti dolaze u BiH,kada konzumiraju hranu proizve-denu u BiH,hrana koja se troši je kao hrana koja je izvezena,tj.turistički prihod se može sma-trati kao prihod nastao u izvozu,a da roba (hrana) nije napustila granice BiH.
Bosna i Hercegovina ima 3 zakona o veterinarstvu.Jedan državni i dva entitetska,koji uopšte nisu usklađeni.Tako kako kome odgovara pojedini propis,nekad će se pozvati na državni pro-pis,a nekad na entitetski.Donošenjem Zakona o veterinarstvu BiH veliki broj poslova i aktivno-sti koje su po entitetskom zakonu o veterinarstvu bile u nadležnosti federalnog ministra poljo-privrede ili Vlade Federacije BiH date su u nadležnost direktora Ureda za veterinarstvo BiH, koje radi pod okvirom Ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose u Vijeću mini-stara BiH.Državni zakon je predvidio obavezu entitete da usklade postojeće zakone o veteri-narstvu u roku od godinu dana, ali to u FBiH ni nakon 15 godina još nije učinjeno.Ovakva situ-acija je izvor velike pravne nesigurnosti jer postojanje dva zakona koji su neujednačeni u svo-jim odredbama,te dovodi do selektivne primjene i proizvoljnog odabira odredbi koje će se u konačnici poštovati od strane krajnjih korisnika pa čak i nadležnih tijela koji kontroliraju njihovu provedbu. Nadležna inspekcijska tijela se u svojim rješenjima pozivaju na odredbe jednog ili drugog zakona ovisno o situaciji i problemu kojeg rješavaju.Problemi su tu još i zbog komple-ksne organizacije Federacije BiH i nedovoljne koordinacije nadležnih tijela na svim razinama u svrhu osiguranja efikasne primjene svih propisa na snazi radi osiguranja zdravstvene isprav-nosti proizvoda životinjskog porijekla, povoljne epidemiološke situacije na polju zdravlja živo-tinja i posljedično zbog izvoza proizvoda.
Za razliku od Federacije BiH, Republika Srpska (RS) je u nekoliko navrata nadopunjavala svoj zakon o veterinarstvu i donijela novi Zakon o veterinarstvu u Republici Srpskoj koji je usagla-šavan sa Zakonom o Veterinarstvu BiH i kojim je regulirana saradnja entitetskih nadležnih or-gana sa UV BiH (Upravom za veterinarsvo BiH) iako i dalje ima dupliranja u dijelovima koji se odnose na donošenje podzakonskih propisa. Postojeće uređenje dovodi do neujednačene or-ganizacije veterinarske djelatnosti u entitetima BiH i posljedičnih nejednakih uslova poslovanja za nositelje veterinarske djelatnosti i korisnika njihovih usluga.U RS-u je u proceduri nacrt no-vog zakona o veterinarstvu u kojem se niti jednom riječju ne spominje UV pa bi njegovim usva-janjem postalo upitno daljnje funkcioniranje veterinarskog sistema u BiH s aspekta saradnje veterinarskih nadležnih tijela iz RS-a i UV.
Ovu situaciju je također teško objasniti i u postupku pregovaranja i pristupu EU, prilikom do-lazaka inspekcije za odobravanje izvoza životinja i proizvoda životinjskog porijekla u EU.
Usvajanjem Zakona o hrani na državnom nivou uvedeni su novi koncepti u osiguravanju zdrav-stveno ispravne hrane, pa se tako u svrhu osiguravanja visoke zaštite potrošača s jedne stra-ne i optimiziranja korištenja resursa tijela koja provode službenu kontrolu s druge strane, u svakodnevnoj provedbi veterinarske kontrole i nadzora putem službenih kontrola primjenjuju principi analize rizika. Subjekti u poslovanju s hranom u svim fazama proizvodnje, prerade, ob-radbe i distribucije hrane dužni su osigurati da hrana zadovoljava odredbe propisa o hrani re-levantnih za njihove djelatnosti i nadzirati poštivanje propisa, pa više nije neophodno da služ-beni veterinar stalno boravi u nekim objektima za proizvodnju hrane životinjskog porijekla nego kontrolu provodi na bazi procjene rizika i unaprijed određene učestalosti potrebnih kontrola. Pretpostavka za funkcioniranje ovog novog pristupa je i obaveza subjekata u poslovanju s hranom da uspostave odgovarajući sustav samokontrole i sljedivosti. Osim ovoga iz temelja se mijenja i položaj ostalih inspekcijskih tijela zaduženih za sigurnost hrane,sad se inspekcijska tijela trebaju više bazirati na provjere nadzora kritičnih kontrolnih tačaka,provjere vođenja evidencija,da li se sprovode planovi,provođenje standardnih operativ-nih procedura i standardnih sanitacijskih operativnih procedura,provjera funkcionisanja uspo-stavljenog sistema sljedivosti.Vrijeme "mahanja pečatima" pripada prošlosti.
Neuskladnost propisa između entitetske i državne razine u oblasti veterinarstva i sigurnosti hrane predstavlja glavnu zapreku za daljnje usklađivanje bosanskohercegovačsljedivostkog zakonodavstva s EU acquisom, u području zdravstvene zaštite životinja, sigurnosti hrane, unutarnjeg prometa te sistema provedbe službenih kontrola. Zakonodavstvo Europske unije temelji se na drugačijem pristupu, koji odgovornost za sigurnost hrane i zdravstvenu zaštitu životinja određuje za subjekte u poslovanju s hranom i posjednike životinja te uspostavlja efi-kasan sistem kontrole i nadzora.Tu su naravno i kontrolna tijela koja rigorozno prate zadovo-ljavanje propisa.
Odobravanje objekata životinjskog porijekla namijenjenih za ishranu ljudi
za javnu potrošnju; hlađenje, zamrzavanje i/ili uskladištenje navedenih
proizvoda, te prodaju odnosno promet tih proizvoda, ovisno o krajnjem tržištu
vrše kantonalna i federalno ministarstvo, tako da objekte koji svoje proizvode
plasiraju samo na domaćem tržištu odobrava nadležno kantonalno mini-starstvo,
dok objekte koji izvoze i na strana tržišta odobrava komisija iz federalnog
ministar-stva.Uslove koje takvi objekti
moraju ispunjavati donosi federalni ministar, što nije opet pri-mjenjivo s obzirom da
su ti uslovi određeni propisima na državnom nivou kojima je preuzet „higijenski
paket“.
Kad subjekat u poslovanju sa hranom i hranom za životinje podnese zahtjev u Kantonalno mi-nistarstvo poljoprivrede da mu izda Rješenje za rad,onda izlazi komisija iz kantonalnog mini-starstva i obilazi objekat i na osnovu zapisnika o ispunjavanju ili ne ispunjavanju veterinarsko-sanitarnih uslova izdaje Rješenje za rad.U principu svi dobivaju Rješenje,bilo da sprovode sis-tem samokontrole (HACCP sistem) bilo da ne sprovode sistem samokontrole.Ono što se mo-že primjetiti da kantonalna ministarstva u Rješenju navode po kojima se propisima i uslovima izdaje rješenje,a u praksi na licu mjesta kod subjekata koja imaju Rješenje od tih zadovoljenih uslova nema gotovo ništa ili vrlo malo.Te uopšte nije jasno,kako se odobrava rad takvim ob-jektima,kada nisu usklađeni sa propisima i tko su ti službenici u ministarstvima koji izdaju takva Rjkešenja.
Da bi se zadovoljili propisi iz tkzv. "higijenskog paketa",a to se naročito odnosi za one subjek-te koji isključivo rade za domaće tržište i nisu izvoznici ti zahtjevi nisu nimalo jednostavni,dakle potrebno je ispuniti određene uslove i sprovoditi mjere regulisane propisima o sigurnosti hra-ne.Potrebno je i te kako uložiti napora da se nauče nove procedure,da se implementiraju pro-pisi,da se osoblje nauči ispravno raditi da se zadovolje propisi iz oblasti sigurnosti hrane,da se izvrši analiza opasnosti,odrede kritične kontrolne tačke,sprovedu preduvjetni programi, uvedu standarne operativne procedure,uvedu dokumentirani postupci,sistem sljedivosti.
U praksi je to sve igra "gluhi telefona",nevjerovatno da u pojedinim kantonima neki subjekti (ugostitelji,pekari,mesari),nikada nisu ni čuli za propise o sigurnosti hrane,a Zakon o hrani BiH, donešen još 2004.god.Od tada do danas BiH je donjela oko 170 propisa(Crna Gora koja je već otpočela pregovore o pristupanju EU i otvorila poglavlje 12.pristupnog Ugovora,je samo prošle godine donjela 12 zakona i 500 podzakonskih akata) koji se tiču ove dosta kompliko-vane i zahtjevne oblasti,a posljedično tiču se svih građana BiH.Velika je i razlika da li ste ob-jekat za proizvodnju hrane životinjskog ili neživotinjskog porijekla.Iako objekti životinjskog po-rijekla imaju nešto strožiju i zahtjevniju postojeću regulativu sprovođenje ispunjavanje propisa je daleko ispod nekog minimuma,ako bi i mogli takav minimum postaviti.Subjekat koji ima Rješenje za rad da ne samo što nije usklađen sa propisima i ne primjenjuje ih,nego uopšte ne poznaje zakonske obaveze,niti ga to zanima,pa do onih subjekata koji su djelomično koliko to-liko u nekoj sukladnosti sa propisima.
BiH,je za sada jedina zemlja koja nema 4 G mrežu u Evropi,G mreža je izuzetno važna za neke djelatnosti,ali usporedom sa sigurnošću hrane to je od beznačajnog značaja za po-jedinačnog korisnika,poslovica "zdravlje nije sve,ali ako se izgubi zdravlje izgubi se sve" nika-da nije bila aktuelnija kao danas.
U odgovor na "Upitnik EU" u poglavlju 12. sigurnost hrane,veterinarstvo i fotosanitarna politika u odgovoru iz upitnika na pitanje EU o odgovornosti,organizaciji i ovlaštenjima,navodi se da Federalna inspekcija za hranu vrši inspekcijski nadzor proizvodnje i prerade ostale hrane (ma što to god značilo),nadzor u maloprodaji hrane,osim objekata odobrenih od nadležnog tijela (?) i za materijala u kontaktu sa hranom(?).Međutim,ovdje nije stvar što je odgovor nije istinit, veći je problem što takva inspekcija na nivou Federacije još i ne postoji i nije oformljena, ba-rem tako stoji na stoji na internet stranicama FU za inspekcijske poslove,pa sad kako radi bez osoblja nije jasno.
Gotovo zvuči nestvarno kad Vas u Upitniku EU pitaju o pravilima kontrole subjekata u prehra-mbenoj industriji ,uključujući primjenu HACCP-a i broj subjekata prema djelatnosti ,koji primje-njuju HACCP,a da se u odgovoru kaže :"Tačne statističke podatke o broju subjekata koji pri-mjenjuju HACCP Federalno ministarstvo poljoprivrede i šumarstva ne posjeduje,osim za one objekte koji izvoze ? Dakle,radi se oko 500 pravnih subjekata i nekoliko hiljada objekata koji proizvode hranu životinjskog porijekla, za koje Federalno ministarstvo ne zna da li se pri-mjenjuju "organski" propisi o sigurnosti hrane.Broj objekata koji ne proizvode hranu životinj-skog porijekla niko i ne zna,a oni su u nadležnosti sanitarne inspekcije.Velika je razlika ako sigurnost hrane posmatrate iz ugla onako kako to radi veterinarska inspekcija ili sanitarna ins-pekcija,ne samo da je selektivna primjena zakona i propisa nego je razlika i u tome koja insti-tucija je mjerodavna za određeni SPH.Sanitarna inspekcija je nadležna za one subjekte u pos-lovanju sa hranom za koje nije nadležna veterinarska inspekcija, dakle ugostiteljski obje-kti,pekare,slastičarnice,javna vodovodna preduzeća,prerađivači voća i povrća i dr.Tako pojam "sigurnost hrane" ima sasvim dugo značenje kod veterinarske inspekcije i kod sanitarne ins-pekcije,ono što proizvođač hrane mora zadovoljiti kod nadzora veterinarske inspekcije,ta ista ili slična hrana kod sanitarne inspekcije ne mora imati te zahtjeve.Dakle radi se o primjeni istih zakonima na istom tržištu jedne zemlje.Ako bi postavili pitanje veterinarsrskoj inspekciji koje zakonske uslove treba ispunjavati jedna "Buregdžinica",ti odgovori u slučaju sanitarne inspek-cije bili potpuno drugačiji i to ako su iz iste Uprave za inspekcijske poslove,pa bi se moglo zaključiti da se radi o institucijama iz različitih država.
Ostaje da se vidi šta će EU reći o ispunjavanju Upitnika za poglavlje 12.Vidljivo je da su od-govori na pitanja koja se tiču hrane životinjskog porijekla najviše elaborirani,dok za hranu ne životinjskog porijekla su vrlo malo dotaknuti,pa se može zaključiti da se sistem sigurnosti hra-ne u BiH svodi samo na sistem sigurnosti hrane životinjskog porijekla.
U FBiH se primjenjuje Zakon zdravstvenoj ispravnosti namirnica i predmeta opšte upotrebe, preuzeti propis iz bivše SFRJ,a sve do donošenja novog federalnog propisa.Samo što u tom zakonu u članu 29. se navodi zdravstveni nadzor nad namirnicama i predmetima opšte upo-trebe koji se uvoze vrši se na granici Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Zdrav-stveni nadzor primjenom ovoga zakona i propisa obavljaju nadležni sanitarni inspektori ?
Rašomonu propisa u BiH nema kraja.Republika Srpska ima svoje propise koje primjenjuje i neke propise BiH,Federacija ima svoje propise,primjenjuje propise države BiH,a također još uvjek primjenjuje propise države koja ne postoji,Brčko distrikt primjenjuje isključivo propise BiH,koji su manjkavi.Federacija BiH za pekarske objekte primjenjuje propise iz 1960.god., RS je donjela nove propise za mlinove,pekare,proizvodnja osvježavajućih bezalkoholnih pića, voć-nih sokova i flaširane vode.Pojedinačno entiteti imaju neke svoje propise koji ne postoje na nivou države,država(ASH BiH) se puno i ne brine što je to tako.
EU i njen politički,pravni i svaki drugi sistem zasnovan je na preciznim zakonima, propisima, uredbama i preporukama.Svaka činjenična stvar kada se napiše mora biti dokaziva,prove-diva i provjerljiva,tj.funkcionalno smislena.Sigurnost hrane u svakom svom koraku u procesu proizvodnje-prometa i potrošnje hrane mora biti planirana, provediva,kontrolisana, dokaziva, provjerljiva i sljediva na jedinstvenom teritoriju jedne zemlje.
Evropska unija će za svoje građane uvjek poduzeti sve da građani jedu zdravstveno ispravnu hranu i samo se može očekivati da će se propisi iz ove oblasti još više donositi i još više kon-trolisati.Sam sistem samokontrole je i uveden da bi se spriječile opasnosti od hrane,dakle to je preventivni sistem koji bi trebao smanjiti ili uklonuti opasnosti u hrani na prihvatljivu razinu koja neće prouzrokovati štetu ili opasnost za zdravlje potrošača ili korisnika usluge,prije nego što se ona pojavi.Nauka o sigurnosti hrane rekla je :"Zašto čekati gotov proizvod da se kon-troliše,potrebno je kontrolisati svaki korak u lancu hrane".To je aktivni i svakodnevni postupak, skup mjera i aktivnosti koje se primjenjuju na čitav lanac snadbjevanja.Potrošači sa razlogom imaju nepovjerenje u sistem proizvodnje hrane i način na koji se njime upravlja.Kakve informa-cije želimo dati ljudima i da li će od tih informacija ljudi imati koristi , onda će i vjerovanje u institucije biti bolje.
Upravo ovih dana Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA), države članice Evropske unije i Evropska komisija, pokrenule su zajedničku kampanju pod nazivom #EUandMyFood. Cilj kampanje je podsjetiti EU građane koliko svi imamo koristi od evropskog sistema sigur-nosti hrane, koji je utemeljen 2002. godine, donošenjem Evropskog Zakona o hrani.
# EUandMyFood(EU i moja hrana) govori o tome kako u Evropi imamo sigurnu i nutritivno bo-gatu hranu kojoj možemo vjerovati. Govori i o poštivanju zdravlja naših životinja te načinu na koji ih tretiramo. I naposljetku, govori o odgovornosti za našu okolinu – tlo, vodu i zrak – koji doprinose proizvodnji hrane i hrane za životinje koju mi i naše životinje jedemo.
S druge strane sigurnost hrane je bila glavna tema nedavno održanog samita GFSI-a u Žene-vi,uz učešće direktora Svjetske zdravstvene organizacije i Svjetske trgovinske organizacije. Nema svjetske trgovine bez sigurnosti hrane,sa sigurnošću hrane i počinje i završava svaka trgovina hranom.Najbrža trenutno rastuća ekonomija u Svijetu-Etiopija (godišnji rast preko 10%),bila je nešto ranije domaćin Svjetske konferencije o sigurnosti hrane pod pokrovitelj-stvom WHO-a.
Zašto bi itko u BiH i sprovodio propise iz oblasti sigurnosti hrane,kad se djelatnost može oba-vljati bez propisane regulative,a za to neće biti sankcija niti za one koji trebaju kontrolisati niti za one koji se trebaju kontrolisati.
Brojke: one koje se ne vide i one koje se vide
Uvjek kada na raspolaganju imamo brojke možemo pobjeći iz zamke da ne govorimo subjek-tivno,već da to bude objektivno i stručno gledanje stvari na koje smo fokusirani,a ne puko i stalno recikliranje činjenica od kojih niko nikada neće imati korist,a problem(i) će kad tad doći na "naplatu, sa kamatama".Sigurnost hrane često je neprimjetna osjetilima, a oni koji je konzumiraju možda nemaju pristup informacijama o tome kako hrana je obrađena prije nego što je stigla do njih.Hrana danas brzo putuje sa jednog na drugi kontinent.Koliko je danas samo hrane u jednom supermarketu,koliko je ljudi učestvovalo u proizvodnji te hrane,kakvi se primjenjuju sigurnosni standardi,kakve informacije imamo o hrani? U slučaju trovanja hranom, potrošači često nemaju načina identificiranja izvora onečišćenja (asimetrija informacija).
Bolesti prouzrokovane neispravnom hranom uključuje dvije
različite kategorije troškova. Prvi se povezuje zbog utjecaja na javno zdravlja zbog opasne hrane, uključujući troškove liječničke pomoći i gubitke produktivnosti
zbog lošeg zdravlja i prerane smrti. Drugi su privredni,socija-lni i psihološki učinci
zbog sigurnosti hrane na potrošače, tvrtke i privredu u cjelini. Primjeri
ekonomskih utjecaja mogu uključiti smanjenje u izvozu poljoprivrednih/prehrambenih
proizvoda i štetnih učinaka na poslovanje.Tako je 2017. god.sa Hrvatske granice u 4 navrata vraćen i zabranjen uvoz keksa jednog bosansko-hercegovačkog proizvođača,zbog visokog sadržaja štetnog za zdravlje akrilamida,u jednom slučaju je to bila zelene salate i jednom zbog jabuka,a sve zbog sadržaja pesticida.Sva nadležna tijela u BiH o tome nisu ništa rekli B-H javno-sti,a nismo dobili ni informacije da li je bilo takvih proizvoda i na B-H tržištu od tih proizvođača.
Ukupni
globalni teret bolesti prouzrokovanih hranom u svijetu 2010. god. procjenjuje se na 33 milijona DALY(godine života invalidnosti),
sa 600 milijona oboljelih i 420.000 smrtna slučajeva. Kao
osnovu za usporedbu, 2015. godine procijenjeno globalno opterećenje za
tuberkulozu bilo je 40 milijona DALY i malariju, 66 milijona DALY. Ove
procjene jasno ilustriraju veličinu tereta povezanog sa bolestima za čiji se uzrok može smatrati hrana.
U financijskom razdoblju, od
2014.-2020. godine, predloženi ciljevi reformirane zajedničke poljoprivredne
politike Evropske unije imaju tri teme: hrana, okoliš i ruralne krajevi. Što se hrane tiče, potpore su poljoprivrednoj proizvodnji na povećanje kvalitete,povećanje dodane vrijednosti te ispunjavanje standarda sigurnosti hrane,
zaštite okoliša i životinja.
Kada je riječ o bolestima prenosivima hranom i vodom zbog deficitarne laboratorijske dija-gnostike, u BiH najčešće se prijavljuje enterokolitis nepoznate etiologije(uzročnik) te trovanja hranom također nepoznatog uzročnika, a na listi ECDC (Evropski centar za prevenciju i kon-trolu bolesti) te su bolesti razvrstane prema etiologiji.
U BiH svaka administrativno-teritorijalna jedinica želi imati svoj nezavisni laboratorij. Dijagno-stika je danas visoko sofisticirana djelatnost kako po opremi,tako i po stručnom znanju,koja traži visoko ulaganje u ljudske i infrastrukturne resurse.Tehnologija dijagnostike ide velikim ko-racima,tako da će ovaj razvoj biti moguće pratiti samo integriranjem u jedan referentni centar ili više njih sa jasno definiranim i unaprijed zadatim ciljevima dijagnostike.
Najnovija tehnologija sekvenciranja cijeloga genoma (WGS), pomaže u pronalaženju izvora kontaminacije
kod izbijanju bolesti prouzrokovanih hranom.Takvu tehnologiju za sada ne mogu priuštiti sve zemlje.S druge strane za pojedine vodeće prehrambene svjetske gigante, poput Nestlé-a,to i nije problem,jer imaju podatke o
hemijskom i mikrobiološkom nadzoru za milijon analitičkih
rezultata od kojih je 250.000 na hemijske kontaminante u različitim
materijalima.
Jedan Njemački laboratorij na mjesečnoj razini analizira 300 kg uzoraka hrane.
Jedan Njemački laboratorij na mjesečnoj razini analizira 300 kg uzoraka hrane.
Sigurnost hrane je i nastala iz slučajeva koji su pogodili potrošače,slučaj smrtonosne E.coli je doveo do primjene obaveznih HACCP planova u SAD-u, BSE u Velikoj Britaniji prethodio je osnivanju GFSI-a (Globalna inicijativa za sigurnost hrane).
FBiH bilježi u 2016.god. 3.730; 2017. god. 5090;2018 2.757 registrovanih slučajeva osoba oboljele od bolesti čiji je uzrok bila hrana(uključujući i vodu).U FBiH petogodišnji prosjek broja oboljelih (2013. -
2017.) od enterokolitisa iznosi 4076 ljudi.Radilo se samo o broju koji je evi-dentiran u domovima zdravlja,što znači da je broj oboljelih bio i veći.
Monitoring pesticida za 2018.god. je pokazao da 37 % uzoraka nije imalo prisustvo ostataka pesticida,dok je 63% uzoraka imalo prisustvo pesticida,40% uzoraka je sadržavalo više od jedne aktivne materije pesticida.U BiH je na monitoring pesticida 2018.g.je uzeto 132 uzorka, samo 49 uzoraka(37%) nije sadržavalo pesticide.U svakoj vrsti voća i povrća nađeni su pesti-cidi,malo će koga utješiti to kada vas iz Agencije za sigurnost hrane BiH uvjeravaju da je ra-zina pesticida u dozvoljenim granicama.
Ono što je vrh neusklađenosti sa propisima sigurnosti hrane je voda iz javnog vodovoda.Ona je tipičan primjer ne želje dobro plaćenih institucija i javnih ptreduzeća da se pozabave sa pro-blemom,uzorci vode za piće za BiH,pokazuju već desetljećima broj od preko 20% neispravnih uzoraka,sa gubitkom vode u mreži od preko 70%,kad kažem gubitak vode ne mislim na samo ekonomsku štetu,već je to pokazatelja,da je tamo gdje voda curi iz napukle mreže, pritisak manji i voda se razljeva oko vodovodnih cijevi u zemlji,manji pritisak u cijevima znači da konta-minanti u zemlji mogu ući u vodovodnu mrežu,naročito povećanjem podzemnih voda kod jakih oborina.
Kantonalna Uprava za inspekcijske poslove kantona Sarajeva,jedina javno iznosi,bez navo-đenja imena subjekta(važno je i to javno objaviti) podatke o inspekcijskom pregledu subje-kata u poslovanju sa hranom.U EU i SAD-u postoje besplatne aplikacije o inspekcijskim nala-zima ugostiteljskih objekata,tako da ako želite sigurno jesti, možete pogledati objekat u kojeg želite ići i vidjeti kad mu je sve bila inspekcija i kakvo su stanje našli. Možete vidjeti ocjene hi-gijene za osoblje,postupke,izrečene mjere za otklanjanje nesukladnosti i dr.informacije.
KU za inspekcijske poslove kantona Sarajevo je u 2018.god.oduzela 24.810 kg hrane životinj-skog porijekla,zbog neispravnosti,izrekla 268 novčanih kazni u iznosu od 501.680 KM i to zbog nepoštivanja propisa iz Zakona o veterinarstvu 439.640 KM i 62.040 KM i zbog nepoš-tivanje Zakona o hrani.U Izvještajima stoji da je čak 57,38% briseva površina u kontaktu sa hranom bilo nezadovoljavajuće,36% uzoraka mesa,a fizičko-hemijske analize nije zadovoljilo 43,73% kontrola.U 2019. su u kontroli školskih kuhinja izrekli 30 upravnih mjera i 2 prekršajna naloga.
Kažnjavati je potrebno manje,a ono se može postići pružanjem informacija,savjeta, poticaja i
intervencije kako bi se motivirala i iskoristili napori ulaganja i akcije u lancima
vrijednosti. Inspekcije za sigurnosti hrane trebale bi dati
više važnosti podizanju svijesti i izgradnji svojih kapaciteta.Pozornost inspekcije hrane za sigurnost hrane je posebno važno u onim segmen-tima prehrambenog sistema u
kojima će sigurnost hrane najvjerojatnije imati najteže poslje-dice za javno
zdravlje.
Stoga se sigurnost prehrambenih
proizvoda može vidjeti kao rezultat sistema hrane, što zauz-vrat odražava
sposobnost i poticaje za sve aktere unutar sistema da usvoje prakse koje
po-boljšavaju ili održavaju sigurnost krajnjeg proizvoda i institucionalni kontekst
u kojem djeluju - i to se zauzvrat ispoljava kroz šire društveno, privredno, fizičko i
tehnološko okruženje.
Opšti (društveni) ili lični interesi ?
Šta će reći u svakoj prilici svaki državni službenik ili imenovani Direktor državne ustanove, čija je nadležnost sigurnost hrane,nego da institucija u kojoj radi ili joj je na čelu, radi sve najbolje za ono što je nadležna.Na kraju iako su i oni dio ovog lanca vrijednosti "ne žele se miješati u svoj posao",za to bi se možda trebali još dodatno platiti i nagraditi,možda se i toga netko sjeti.Oni imaju svo vrijeme ovoga svijeta i tu privilegiju nitko im ne može oduzeti.Ako Direktor Agencije za sigurnost hrane nije "vojnik sigurnosti hrane" i ako nema viziju, potrošači se ne-maju čemu nadati,u stvari svi smo u lancu hrane na gubitku.
Napomena
Korišteni su dostupni podaci :
-Vijeća ministara BiH
-Federalnog ministarstva poljoprivrede,vodoprivrede i šumarstva
-Ministarstva poljoprivrede RS
-Federalnog zavoda za javno zdravstvo
-Kantonalne Uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo
-Direkcije za evropske integracije
-Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)
-Svjetske banke
-Evropske komisije
-Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
-Ministarstva poljoprivrede Crne Gore
Primjedbe
Objavi komentar