Provedba strategije za pojedine države i uloga WHO-a
Prema jačem sistemi sigurnosti hrane i globalnoj saradnji
Peti dio dio
Kako države članice mogu provesti strategiju?
Države članice trebale bi modificirati, redizajnirati ili
ojačati svoju nacionalnu sigurnost sistema hrane prema potrebi temeljeni na strateškim
prioritetnim područjima i strateškim ciljeve utvrđene u ovoj strategiji. Kao
što su sistemi sigurnosti hrane u državama članicama u različitim fazama
razvoja treba prilagoditi prioritete strateških akcija na jedinstvenu situaciju
svake zemlje.
Neke države članice možda će htjeti poduzeti postupan pristup za
strateško usmjeravanje aktivnosti za jačanje njihovih sistema sigurnosti hrane.
Ovaj pristup se sastoji od interakcije i međuovisnih komponenti koje tvore sveobuhvatnu i dobro
koordiniranu cjelinu kao nasuprot pristupu koji nastoji ojačati pojedine
komponente sistema uz ograničeno razmatranje ujednačenosti i međuovisnosti
komponenti sistema. Postupni pristup omogućit će zemljama da identificiraju
prioritetne strateške akcije koji mogu pomoći u jačanju ujednačenosti sistema
sigurnosti hrane u njihovim pojedinačnim fazama razvoja. Fokus bi u početku trebao
biti na jačanju minimalnih zakonskih I operativnih
zahtjeva za upravljanje rizikom sigurnosti hrane i odgovor na sigurnost hrane
na incidente i hitne slučajeve. To će olakšati uspostavljanje zdravih temelja na
kojem će se izgraditi efikasni sistem,
uz pomoć zemljama u određivanju prioriteta intervencije i maksimizirati povrat
ulaganja u sisteme sigurnosti hrane.
Opći pristup za države članice da razviju, ažuriraju i provedu
svoju Nacionalnu strategije sigurnosti hrane sastoje se od četiri koraka
ilustrirana na slici 1 s primjerima alati koji se mogu koristiti za olakšavanje
svakog koraka:
Slika 1. Opće smjernice za države članice za razvoj i provedbu strategije
Za analizu situacije FAO i WHO razvili su alat za procjenu kao
pomoć članicama država u ocjenjivanju efikasnosti svojih sistema kontrole hrane,
bez obzira na razinu njihove osposobljenosti. Ovaj se alat može koristiti za
procjenu statusa sistema nacionalne
kontrole hrane, identificirati snage i slabosti te identificirati prioritetna
područja za djelovanje. Kada ocjenjuju
nacionalne sisteme sigurnosti hrane, treba procijeniti svaku od ključnih
komponenti i uspoređeno sa strateškim prioritetima navedenima u ovoj Globalnoj
strategiji Sigurnosti za hranu.Osim ovog
FAO/WHO alata, Joint External Evaluation i Electronic State Alat za godišnje izvještavanje
stranaka o samoprocjeni u okviru
Svjetske zdravstvene organizacije. Regulativa se također može koristiti za
procjenu nacionalnog kapaciteta spremnosti za sigurnost hrane.Osim toga, WOAH
Performance of Veterinary Services (PVS) Pathway posebno usmjeren na procjenu sigurnosti
proizvodnje i prerade hrane životinjskog porijekla. Jednom provedena je temeljna
procjena nacionalnog sistema sigurnosti hrane, bit će moguće definirati ciljeve
i ciljane intervencije za jačanje sistema na temelju pet strateških
prioritetnih područja identificiranih u ovoj strategiji.
Analizu situacije treba pratiti izrada plana provedbe koji
uključuje redoslijed za različite elemente primjenjivanog restrukturiranog sistema
sigurnosti hrane , definiranje uloga i odgovornosti te uspostava nadzora i sistema
ocjenjivanja. Plan treba biti pravilno financiran kako bi postigao svoje
ciljeve.To će zahtijevati angažman i analizu različitih stručnjaka, disciplina i
prije svega relevantne sudionike. Nakon što je plan dogovoren i saopćen, provedba
faza može započeti. Redovite provjere napretka i izvještaja trebaju činiti dio
redovitih praćenje kako bi se osiguralo da plan ostaje na kursu ili
odgovarajuća korekcija kursa mjere koje se primjenjuju.
Uloga WHO
WHO se zalaže za smanjenje zdravstvenog, ekonomskog i društvenog
opterećenja koje proizlazi iz FBD-a savjetovanjem i pomaganjem državama
članicama da smanje izloženost – i povećaju praćenje– neprihvatljive razine hemijskih,
mikrobioloških i fizičkih opasnosti.
Konkretno, uloga WHO-a u strategiji može se odražavati u
sljedećim područjima.
WHO će se, zajedno s drugim agencijama, zalagati za veće
ulaganje u sigurnost hrane do razvoj globalnog investicijskog slučaja i
pružanje tehničkih savjeta zemljama koje žele poboljšati svoje sisteme
sigurnosti hrane, posebno one koji imaju najveći teret FBD ili slabiji sistemi
kontrole hrane.WHO će također zagovarati, osigurati analitiku i uspostaviti
globalne sisteme praćenja uspostavljanje pokazatelja sigurnosti hrane za
sigurnost hrane kako bi se kvantificirao doprinos ovog područja za postizanje
ciljeva održivog razvoja.
Nadalje, WHO će organizirati i koristiti različite globalne
forume i kampanje sigurnost hrane, prehrana, prehrambeni sistemi i javno
zdravlje za poticanje dijaloga o politikama države članice, organizacije UN-a,
akademska zajednica, privatni sektor, civilna društva i drugi nedržavni akteri
da uključe sigurnost hrane u svoje akcijske planove i politike. Posebno WHO temeljit
će se na rezultatima UN-ovog sastanka na vrhu o prehrambenim sistemima kako bi
se osiguralo da je sigurnost hrane dio puta transformacije zemalja.
WHO će zajedno s FAO-om sintetizirati dokaze katalizirajući i
koordinirajući naučno savjetovanje i istraživanje u vezi sa sigurnošću hrane i
prehranom; nastavljajući i dalje jačanje svoje uloge u Codex Alimentariusu kako
bi se osigurala sigurna, održiva i predvidljivo financiranje naučnih savjeta
Codexa; i redovito ažurirati procjene globalnog opterećenja za FBD i zoonoze.
Sintetizirani dokazi bit će dalje prevedeni u međunarodne standarde i
normativne smjernice o sigurnosti hrane za informiranje pri donošenju politika.U
međuvremenu, na temelju inicijativa o mjerenju organizacijskog učinka WHO okvirA,
WHO će pratiti razvoj i promjene rizika za sigurnost hrane tokom vremena I ocijeniti
implementirana rješenja, u smislu stope implementacije, isplativosti, utjecaj
na zdravlje, smanjenje rizika itd.
WHO će osigurati i redovito ažurirati dijagnostičke alate i
praktične smjernice kao pomoć zemalja u provedbi strategije. Potpore će biti
prilagođene potrebama zemalja i može varirati između prethodnih radnji (kao što
je razvoj nacionalnih akcijskih planova o sigurnosti hrane) do nizvodnih radnji
(kao što je procjena nacionalnog sistema kontrole hrane , generiranje podataka
o istraživanju i nadzoru u vezi s FBD-ovima i procjena nacionalnog tereta
bolesti izazvanih hranom). WHO će također aktivno širiti informacije o
sigurnosti hrane, pružanje tehničke obuke i radionica za ciljanu publiku,
uključujući potrošače i mlade te podržavati i proizvoditi smjernice za FBO i
kompetentne vlasti u normalnim i izvanrednim situacijama.
Strateški, WHO će nastojati uskladiti napore i oblikovati budući
program za sigurnost hrane zajedno s ključnim partnerima, kao što su FAO, WOAH
i UNEP, primjenom One Health pristupa
poboljšanju nacionalne i globalne sigurnosti hrane. Tehnički, WHO hoće aktivno
surađivati s mrežom saradničkih centara za podršku u različitim aspektima sigurnost
hrane. Štoviše, WHO će dodatno uspostaviti i ojačati postojeći odnos sa svim sudionicima,
uključujući međunarodne organizacije unutar i izvan sistema UN-a kroz više
inicijativa za sigurnost hrane (npr. INFOSAN, Codex Trust Fund i STDF),
nevladine organizacije, kao i privatni sektor, kako bi podržali njihov angažman
u pokretanju pozitivne politike i promjene ponašanja u sigurnosti hrane.
Dodatno, WHO će osigurati multilateralne forume za dijalog koji državama
članicama omogućuju razmjenu znanja i iskustava u vezi s procjenom rizika
sigurnosti hrane, upravljanje rizikom, komunikacija o riziku i izgradnja
kapaciteta.
Navedene četiri dimenzije usko su međusobno povezane. Stoga će i
WHO usredotočiti se na jačanje vlastitih kapaciteta i sposobnosti u sva četiri
područja za podršku članici države u provedbi strategije.
Unaprijediti međunarodnu saradnju
Osim provođenja aktivnosti na nacionalnoj razini za provedbu Svjetske
zdravstvene strategije za Sigurnost hrane, nacionalne vlade moraju sarađivati
s globalnom zajednicom za sigurnost hrane u maksimalnoj mjeri praktično informirati
i pomoći u jačanju sistema sigurnosti hrane.
Međunarodne organizacije kao što su WHO i FAO trebaju dodatno
olakšati i koordinirati međunarodnu saradnju na području sigurnosti hrane nastavljajući
obavljati funkcije sekreterijata više mreža, inicijativa i programa za
sigurnost hrane; podržati zemlje u izgradnji jačanja kapaciteta sigurnosti
hrane; te proizvoditi i širiti normativne smjernice.
Efikasni nacionalni sistemi sigurnosti hrane ključni su za
očuvanje zdravlja i dobrobiti ljudi, kao i za poticanje privrednog razvoja i
poboljšanje životnih uslova promicanjem pristupa domaćim, regionalnim i
međunarodnim tržištima.Pandemija COVID-19 koja se 2020. brzo proširila svijetom,
uvjerljiv je podsjetnik veze među ljudima i međupovezanost nacija. Napori za
suzbijanje virusa i zaštititi javno zdravlje oslanjajući se na vodstvo,nauku,
dokaze, smjernice, i suradnju diljem svijeta. Isti bi se faktori odnosili na
pojavu novog patogena koji se prenosi hranom i svojstva AMR-a u svijetu u kojem
hrana i sastojci hrane – također kao povezane opasnosti i rizici – proputovati
svijetom. Veća međunarodna i regionalna saradnja je potrebna kako bi se
spriječilo da nesigurna hrana uzrokuje loše zdravlje i ometa napredak prema
održivom razvoju.
Dvije su dimenzije međunarodne saradnje:
Tehnička saradnja među zemljama uključuje potrebu za
prikupljanjem i razmjenom podataka o kontroli hrane i kontaminaciji hrane kod
trgovinskih partnera; prepoznavanje jednakosti
nacionalnih sistema kontrole hrane gdje oni postižu istu razinu javnosti
zaštita zdravlja; zajednička procjena rizika i programi istraživanja sigurnosti
hrane među zemljama; studijska putovanja, upućivanje osoblja i dijeljenje dokumentacije
kao što je Code of Praksa (CoP) i iskustva.
Primjeri sudjelovanja regionalnih i međunarodnih mreža i
programa WHO,uključuju:
● Program WHO-a o nadzoru i odgovoru na FBD i AMR. Zemlje mogu ojačati
bolesti izazvane hranom i AMR aktivnosti, integrirajući u postojeće nacionalne
sisteme nadzora i odgovora prema zahtjevima IHR-a.
● WHO GEMS/Food prikuplja podatke o razinama i trendovima kontaminanata
u hrani, njihovim doprinos ukupnoj izloženosti ljudi i značaj s obzirom na
javno zdravlje i trgovinu
● Alat FAO/WHO za globalne podatke o potrošnji hrane (GIFT) je
javno dostupan višenamjenska globalna baza podataka dobivena uspoređivanjem i
usklađivanjem postojećih podataka
prikupljenih u okviru individualnih istraživanja potrošnje hrane provedenih na nacionalnoj
ili subnacionalnoj razini. Ovaj alat pridonosi povećanju kapaciteta svim sudionicima
za praćenje potrošnje hrane.
● INFOSAN pruža sigurnu komunikacijsku platformu za zemlje
članice i učiti od drugih zemalja, što dovodi do poboljšane međunarodne
saradnja. Tokom događaja međunarodnog značaja za sigurnost hrane, kritične
informacije kao što je međunarodna distribucija kontaminirane hrane, moguće
posljedice za javno zdravlje i opcije upravljanja rizikom dijele se iz jedne
zemlje u druge kroz INFOSAN procese.
● Codex Alimentarius, koji podržava Codex kontaktne tačke i
NCC-ove i učestvuje u mjeri u kojoj je to praktično u međunarodnim stručnim grupama
i razvoju međunarodnih standarda, smjernicama i preporukama kako bi
predstavljali nacionalne poglede i steći iskustvo u analizi rizika.
Odbor FAO-a za poljoprivredu (COAG) također je zatražio koordinaciju
sa WHO-om radi ažuriranja FAO strategija za sigurnost hrane iz 2014. Nova
Strategija sigurnosti hrane, koja će biti dovršena do 2022. opisat će kako FAO
želi podržati svoje članove u poboljšanju sigurnosti hrane. WHO i FAO strategije
će odražavati zajednička načela i očekuje se da se međusobno podupiru. Obe organizacije
namjeravaju razviti zajednički plan provedbe kako bi nastavile pružati potporu
članicama države na koordiniran način.
Primjedbe
Objavi komentar