Izgradnja kulture sigurnosti hrane

 

Što znači kultura sigurnosti hrane, zašto je važna i kako je stvoriti u svom poslovanju.

 

Uz rastuću svijest potrošača, promjenjive regulatorne standarde i sve veće prijetnje snadbjevanje  hranom i sanitarnim uslovima, razgovor za prehrambene tvrtke pomiče se s onoga što proizvodimo na način na koji proizvodimo ono što proizvodimo.

Najnoviji dokument za raspravu P1053 Alati za upravljanje sigurnošću hrane od nacionalnog regulatora za hranu Food Standards Australia Novi Zeland želi poboljšanu kulturu sigurnosti hrane s uslugom hrane, gostoprimstvom, brigi za starije osobe i maloprodajom hrane. Jedno od pitanja označenih u dokumentu je da se stopa bolesti izazvanih hranom nije smanjila. Ovo je alarmantno s obzirom na to da smo i svi mi potrošači, a zabrinjavajuće je razmišljati možemo li doista vjerovati u sigurnost i kvalitetu hrane koju jedemo i hranimo ljude koje volimo.

 

Kao što je Albert Einstein jednom rekao: "Radeći iste stvari iznova i iznova, možemo očekivati ​​samo iste rezultate". Došlo je vrijeme da prehrambena preduzeća razmišljaju dalje od tradicionalne obuke i oslanjaju se na inspekcije, kao način upravljanja rizicima za sigurnost hrane. To jednostavno nije dovoljno, štoviše, zamorno je igrati nadoknadu svaki put kad se propisi promijene. Vrijeme je da preduzeća drugačije razmišljaju o načinu na koji pristupaju sigurnosti hrane i razmisle o održivom načinu održavanja sigurnosnih standarda koji se ne oslanja na vanjske provjere, već na njihove vlastite ljude i sisteme te je ukorijenjen kao dio onoga što oni jesu. Ovo je skraćeni način da se opiše što je 'kultura sigurnosti hrane'.

 

Svaka organizacija koja uspije uspostaviti snažnu kulturu sigurnosti hrane, ne samo da se kloni opasnosti po sigurnost hrane i reputacije, već stječe poštovanje i odanost zaposlenika, kupaca, regulatora, pa čak i društva u cjelini. Zapravo, njihova kultura postaje njihova razlika i podiže njihovu ukupnu izvedbu kao i imidž robne marke.

 

U ovom ćemo članku dotaknuti što znači kultura sigurnosti hrane, zašto je važna i navesti neke ključne sastojke za stvaranje i održavanje kulture svjesne sigurnosti.

 

Osnovni razlog zašto smo se okupili kao tim je taj što smo primijetili da postoje očiti nedostaci u predloženim pristupima zbog nedostatka integracije upravljanja rizikom sigurnosti hrane s organizacijskim razvojem i promjenom kulture.

 

Kultura je način na koji se ponašamo, a ne ono što govorimo

 

Kultura se obično shvaća kao 'kako radimo stvari ovdje'. Ali ide mnogo dublje od toga. 'Kako mi radimo stvari ovdje', tj. ponašanje pojedinca ili grupe vođeno je njihovim tradicionalno prihvaćenim normama i strategijama (navikama), temeljnim stavovima i percepcijama (kako misle i osjećaju) i temeljnim vrijednostima (ono do čega im je zapravo stalo).

Na primjer, organizacija u kojoj čelnici cijene i nagrađuju efikasnost umjesto sigurnosti imat će vrlo različita ponašanja osoblja u odnosu na organizaciju u kojoj čelnici prvo cijene i drže ljude odgovornima za sigurnosne standarde.

Slično tome, organizacija/tim koji promiče kulturu povjerenja i otvorenu komunikaciju o sigurnosti hrane, vodit će otvorene razgovore o sigurnosnim rizicima i rješavati probleme putem komunikacije odozgo prema dolje i odozdo prema gore. S druge strane, u timu/organizaciji koja nema povjerenja ili se bavi optuživanjem, osoblje će šutjeti o sigurnosnim rizicima.

 

Kultura nadilazi postojanje robusnih procesa i procedura za sigurnost hrane. To se odražava u načinu na koji svaka osoba u timu razmišlja, osjeća i djeluje u svom svakodnevnom poslu kako bi osigurala da je hrana koju proizvode sigurna.

Ključni aspekti snažne kulture sigurnosti hrane

Nekoliko je elemenata koji utječu na razvoj i održavanje kulture sigurnosti hrane. Neki od ključnih elemenata uključuju:

• Predanost vodstva proizvodnji sigurne hrane: Kultura je vođena onim do čega je stalo vođama i menadžerima na svim razinama i odražava se na ono na što su usredotočeni u svom svakodnevnom radu, gdje ulažu svoje vrijeme i resurse i kakve razgovore vode ili ne vode sa svojim članovima tima. Snažna kultura sigurnosti hrane počinje predanošću vođa i menadžera da svojim djelovanjem učine 'sigurnost hrane' životnom vrijednošću/prioritetom.
• Obuka i uspostavljanje sigurnosnih procesa:Važan način da se sigurnost hrane učini životnom vrijednošću je ulaganje u pružanje resursa i potporu u obuci kako bi se osiguralo da osoblje ima potrebne vještine, znanje i kompetencije za obavljanje svojih uloga. Obuka mora ići dalje od pokrivanja standarda i postupaka sigurnosti hrane koristeći online modul obuke ili čak učionicu. Potrebno ga je uključiti kao dio uvodne obuke čak i prije nego što zaposlenik započne svoje formalne odgovornosti, nakon čega slijedi redovita obuka za osvježenje znanja/nadogradnja vještina u skladu s industrijskim normama. Moraju postojati jasni i ažurirani postupci i sistemi sigurnosti hrane kako bi se obuka ugradila u svakodnevno ponašanje. U kontekstu izgradnje kulture sigurnosti hrane, obuka također treba uključiti obuku za razvoj vodstva za voditelje timova.
• Jasna i otvorena komunikacija: Uloga svake osobe u održavanju očekivanih sigurnosnih standarda mora biti jasno saopćena i razumljiva svim zaposlenicima u lancu snadbjevanja hranom (od farme do tanjura). U tom kontekstu, važno je da menadžeri promiču kulturu povjerenja i otvorene komunikacije, a ne strah i okrivljavanje. Ljudi se trebaju osjećati sigurnima kako bi postavljali pitanja, razjašnjavali očekivanja i govorili kada im nešto nije u redu ili dijelili ideje za poboljšanje sigurnosnih standarda. Razgovore o rizicima u vezi sa sigurnošću hrane potrebno je aktivno promicati i poticati kao način usvajanja 'sigurnosti hrane' kao zajedničke vrijednosti.
• Stvaranje zajedničke odgovornosti: Jasno komuniciranje očekivanja u vezi sa zahtjevima sigurnosti hrane, postavljanje sigurnosnih procedura i podrška zaposlenicima kroz obuku i komunikaciju kao što je gore navedeno postavlja ih za uspjeh u vezi sa sigurnošću hrane. Ključni aspekt izgradnje zajedničke odgovornosti je uspostavljanje jasnih mjerila kako izgleda uspjeh i povremeno ocjenjivanje učinka u pogledu sigurnosti. Pružanje individualiziranih povratnih informacija kako bi članovi tima znali kako napreduju potiče ljude da požele ići dalje, biti ponosni na svoje sigurnosne rezultate i biti ponosni na njih. To također znači, ne tolerirati namjerni nemar i opetovano nepoštivanje propisa, kroz jasno utvrđene postupke za posljedice.
• Zapošljavanje, promicanje i nagrađivanje željenog ponašanja (sigurnost hrane): Kultura se ugrađuje obraćanjem pozornosti na to tko se zapošljava, promiče i nagrađuje unutar organizacije. Zapošljavanjem i promicanjem ljudi koji cijene 'sigurnost hrane' i žele biti dio tima koji to shvaća ozbiljno, organizacija stvara odnos u kojem svi dobivaju. To dovodi do većeg zadovoljstva poslom, snažnog osjećaja svrhe i pripadnosti za osoblje. Zauzvrat, organizacija uživa veću produktivnost, angažman osoblja i lojalnost. Prepoznavanje i nagrađivanje ponašanja u vezi sa sigurnošću hrane šalje jasan signal o očekivanom ponašanju i stavovima.
• Traženje povratnih informacija potrošača i odgovaranje na njih: Stavovi potrošača prema hrani znatno su se promijenili tokom godina. Danas je to kombinacija raznih faktora: lokalnog porijekla, humane proizvodnje, nutritivne vrijednosti, praktičnosti, cijene i sigurnosti. Traženje povratnih informacija od kupaca ključno je za procjenu i poboljšanje standarda sigurnosti hrane. Najbolje prehrambene tvrtke ne samo da koriste društvene medije za reklamiranje svojih proizvoda, već brzo reagiraju na sigurnosne incidente i brzo upravljaju korisničkim iskustvom.

Kad se drvo suoči s preprekom, ono jednostavno raste oko njega. Način na koji se priroda nosi s neizvjesnošću i preprekama je rast. Na isti način, najbolje prehrambene tvrtke i trgovci na malo iskoristit će stroge zakone o sigurnosti hrane, kao priliku da pojačaju svoju igru ​​i istaknu se kao lider na tržištu.

 Autori:

Dr. Douglas Powell bivši je profesor sigurnosti hrane na Državnom univerzitetu Kansas koji živi u Brisbaneu, Australija. Doktorirao je prehrambene  nauke na Univerzitetu Guelph 1996. Powell je objavio više od 60 recenziranih radova, poglavlja u knjigama i jednu knjigu te je od 2006. napisao preko 10 000 unosa za barfblog.com. Predaje tečajeve o riziku sigurnosti hrane analize, politike, komunikacija i kulture te radi s velikim brojem studenata diplomskih studija.

Andrew Thomson je direktor Think ST Solutions, konzultantske tvrtke za sigurnost hrane koja stvara rješenja za sigurnost hrane za sektore usluživanja hrane, ugostiteljstva i maloprodaje hrane. Andrew je bivši član upravnog odbora neprofitne organizacije za pružanje hrane u zajednici i pisac koji piše o pitanjima sigurnosti hrane za wf Media.

Madhu Jeyakumaran direktorica  je savjetodavne tvrtke Think Stride koja se specijalizirala za pomoć liderima u izgradnji timova s ​​visokim učinkom i uspješnih kultura. Drži tečajeve vodstva temeljene na dokazima na Univerzitetu  SA. Prethodno je radila za PwC i HSBC banku specijalizirana za poticanje promjene kulture i razvoj talenata. Magistrirala je ljudske resurse i akreditirana je za metodologije obuke/koačinga svjetske klase, hvaljenu analitiku kulture i liderstvo.