Novi priručnik IFC-a, kako proizvođačima hrane pomoći osigurati sigurnost hrane

Najnoviju verziju priručnika za tvrtke u lancu snadbjevanja koje žele razviti novi sistem sigurnosti hrane ili ojačati postojeći objavio je International Finance Corp.

Četvrto izdanje daje podatke stručnjaka iz industrije kako bi identificirali i uklonili probleme s lanca snadbjevanja  prije nego što bi eventualni problem mogli uticati  na potrošače ili proizvođače. U njemu su opisane šta velike i male tvrtke mogu  učiniti kako bi uspostavile, održale i poboljšale sigurnost hrane.

Jedan ozbiljni prekid sigurnosti hrane može loše narušiti poznati restoran, hotel, proizvođač hrane i prerađivač hrane, što može zahtijevati dugogodišnje ulaganje i izgradnju povjerenja, prema Među-narodnoj finansijskoj korporaciji (IFC).

Prednosti sigurnosti hrane

Revizije iz posljednjeg izdanja iz  2016. uključuju ažurirane standarde i zakonodavstvo, revidirane alate i tehnike primjene sistema sigurnosti hrane i informacije o ulozi i odgovornostima rukovod-stva. Također sadrži najnovije zahtjeve za usporedbu Globalne inicijative za sigurnost hrane (GFSI) i Međunarodnu organizaciju za standardizaciju (ISO) 22000: 2018, standarde upravljanja sigurnošću hrane.

U anketama provedenim od 2010. do 2018. godine, 27 tvrtki klijenata Međunarodne financijske kor-poracije (IFC) ostvarilo  je 478 milijona dolara povećane prodaje i 564 milijona dolara ulaganja u bolju  sigurnosti hrane. IFC je dio grupe Svjetske banke.Podržava razvoj privatnog sektora na tržiš-tima u nastajanju.

U priručniku su navedeni programi certificiranja ili standardi kao što su BRC Globalni standardi, Me-đunarodni istaknuti standardi i Kodeks sigurne hrane, ali ne daje se mišljenje koji standard treba odabrati.

Dokument na 423 stranice pokriva odredbe i propise Evropske unije Codex Alimentarius Evropske unije i Sjedinjenih Država. Potonja dva su u fokusu zbog važnosti ovih tržišta za tvrtke širom svijeta i značaja tih država u razvoju regulatornog režima prehrambenih proizvoda koji osigurava visok nivo  sigurnosti i povjerenja potrošača.

Također se bavi proizvodnjom i marketingom prehrambenih proizvoda u Evroazijskoj ekonomskoj uniji (EAEU),koja je osnovana  2014. godine,a  članice su Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgiška Republika i Ruska Federacija.

Obuka i smjernice za upravljanje

Preduvjetni programi (PRP) uključuju dobru poljoprivrednu praksu (GAP) i dobru proizvodnu praksu (GMP). Cilj im je spriječiti ili smanjiti vjerojatnost opasnosti po sigurnost hrane. Većina opoziva hrane izazvana je ne slomom ili neuspjehom na kritičnim kontrolnim tačkama (CCP), već neuspjehom u jednom ili više PRP-a, prema IFC-u.

Mnoga se preduzeća suočavaju s izazovima, ali mali proizvođači i trgovci u zemljama u razvoju trebaju podršku u planiranju i provedbi programa upravljanja sigurnošću hrane u skladu s me-đunarodnim zahtjevima i Codexovim smjernicama i preporukama, prema IFC-u.

PRP podržavaju planove kritičnih  nadzornih  tačaka  (HACCP) za analizu opasnosti, sistem koji identificira, procjenjuje i kontrolira opasnosti značajne za sigurnost hrane.

HACCP,TACCP i VACCP

Kritična kontrolna tačka za procjenu opasnosti (TACCP) te procjena ranjivosti i kritična kontrolna tačka (VACCP) relativno su novi, ali temeljeni na HACCP. Prijetnje TACCP-u uključuju obradu hrane, namjernu prevaru i odbranu hrane. Cilj TACCP je zaštititi prehrambene proizvode od  namjernog onečišćenja s namjerom da nanesu štetu (bihevioralno ili ideološki motiviranu).

TACCP se temelji na postojećim procesima HACCP-a u osiguravanju sigurnosti prehrambenih proizvoda

VACCP sistemi također se usredotočuju na prevaru s hranom, ali proširuju obim  analize i procjene kako bi uključivali sistemsku  prevenciju svake potencijalne prijetne za prevare s hranom, bilo na-mjernog ili ne, identificiranjem ranjivih tačaka u lancu snadbjevanja. Posebno se bavi ekonomski motiviranim prevarama.Primjeri tema u takvom sistemu uključuju zamjenu proizvoda, neodobrena poboljšanja proizvoda, krivotvorenje i trgovinu ukradenom robom.

U priručniku se objašnjava kako uspostaviti i razviti postupke i dokumentaciju sistema upravljanja sigurnošću hrane (FSMS) na primjeru mliječnog sektora.

Poglavlje o obuci ne preporučuje određeni put ili određenu vrstu pružatelja usluga, ali nudi smjernice i savjete koji će pomoći tvrtkama da dobiju maksimalnu korist od obuke o sigurnosti hrane.

Drugi dio opisuje uspostavljanje i razvoj politike sigurnosti hrane, metode za pokazivanje posve-ćenosti najvišeg menadžmenta i resurse potrebne za uspostavu, razvoj, primjenu i održavanje efikasnog FSMS-a.