Pristupi sigurnoj hrani za postizanje boljih rezultata javnog zdravlja u zemljama u razvoju
Nije hrana ako nije sigurna. Pristup sigurnoj, hranjivoj,
ukusnoj i cjelovitoj hrani osnovno je ljudsko pravo koje bi trebalo biti
dostupno i pristupačno svim ljudima, uključujući ljude u zemljama u razvoju. Sigurnost
hrane je odsutnost ili postojanje prihvatljivih / sigurnih razina opasnosti
[mikrobiološka, hemijska (uključujući radioaktivne materijale i alergiju na
hranu) ili fizička] opasnost u hrani. Sistemi upravljanja sigurnošću hrane moraju
osigurati da hrana u svakoj fazi prehrambenog lanca od farme do stola
[proizvodnja (uzgoj), žetva, pakiranje, prerada, skladištenje,
distribucija, marketing, priprema i potrošnja (Slika 1)],da je sigurna. Prehrana
je u praksi konzumiranja i korištenja hrane za rast, održavanje i popravak
stanica u ljudskom tijelu. Javno zdravlje može se zaštititi kad se poboljša
zdravlje i / ili zaštite svih ljudi / zajednice. Prehrana i javno zdravlje
ne mogu se poboljšati bez sigurnosti hrane.
Sigurna i hranjiva hrana izvor je ljudske energije i prva odbrana od bolesti. Počevši od vrlo rane dobi, ljudima treba zdrava prehrana da bi pravilno funkcionirali. Dojenčad trebaju hranjive tvari koje premašuju ono što može pružiti samo majčino mlijeko. Potrebna im je kombinacija između majčinog mlijeka i različite hrane bogatim hranjivim tvarima, uključujući hranu iz biljnih i životinjskih izvora (jako pokvarljiva hrana), poput mliječnih proizvoda, voća, povrća, jaja, ribe i mesa. Potrošačka potražnja za hranljivom / raznolikom hrane raste iz dana u dan, diljem svijeta, uključujući zemlje u razvoju. Stoga, održivo pružanje raznovrsne i sigurne prehrane svim ljudima (posebno za najugroženije stanov-ništvo: dojenčad, starije osobe, trudnice, osobe oslabljenog imunološkog sistema zbog hroničnih stanja poput dijabetesa, raka i HIV / AIDS-a;) krajnji je cilj međunarodnih zdravstvenih organizacija poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Međutim, raznolika i bogata hranjivim tvarima hrana (uključujući voće, povrće, meso, jaja, ribu i mliječne proizvode) mogu sa sobom donijeti izazove sigurnosti hrane. Prema Američkim centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, hrana koja je najviše povezana s izbijanjem bolesti od hrane u SAD-u između 2009. i 2016. bila je hrana životinjskog izvora (41%), riba i školjke (26%), te voće i povrće, uključujući klice (17 %). Također, prema WHO-u, između aprila i juna 2019. Sekreterijat INFOSAN-a bilo je uključeno u 29 međunarodnih incidenata u vezi s sigurnošću hrane (u koje su uključene 66 država).Najviše povezane namirnice bile su mlijeko / mliječni proizvodi, meso / mesni proizvodi i riba / morski plodovi. Svake godine od hrane obolijeva 600 milijona ljudi i sa 420 000 smrtnih slučajeva kod ljudi - uključujući 125 000 djece mlađe od 5 godina - širom svijeta. Zemlje s niskim prihodima (Južna Azija, Jugoistočna Azija i subsaharska Afrika) čine 53 posto svih bolesti od hrane, 75 posto smrtnih slučajeva povezanih s hranom i 72 posto životnih godina prilagođenih invalidnosti. Više od 3 milijona djece umire svake godine zbog uzroka bolesti povezanih s nedovoljnom prehranom (uglavnom u zemljama s niskim i srednjim dohotkom).
Sigurna i hranjiva hrana izvor je ljudske energije i prva odbrana od bolesti. Počevši od vrlo rane dobi, ljudima treba zdrava prehrana da bi pravilno funkcionirali. Dojenčad trebaju hranjive tvari koje premašuju ono što može pružiti samo majčino mlijeko. Potrebna im je kombinacija između majčinog mlijeka i različite hrane bogatim hranjivim tvarima, uključujući hranu iz biljnih i životinjskih izvora (jako pokvarljiva hrana), poput mliječnih proizvoda, voća, povrća, jaja, ribe i mesa. Potrošačka potražnja za hranljivom / raznolikom hrane raste iz dana u dan, diljem svijeta, uključujući zemlje u razvoju. Stoga, održivo pružanje raznovrsne i sigurne prehrane svim ljudima (posebno za najugroženije stanov-ništvo: dojenčad, starije osobe, trudnice, osobe oslabljenog imunološkog sistema zbog hroničnih stanja poput dijabetesa, raka i HIV / AIDS-a;) krajnji je cilj međunarodnih zdravstvenih organizacija poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Međutim, raznolika i bogata hranjivim tvarima hrana (uključujući voće, povrće, meso, jaja, ribu i mliječne proizvode) mogu sa sobom donijeti izazove sigurnosti hrane. Prema Američkim centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, hrana koja je najviše povezana s izbijanjem bolesti od hrane u SAD-u između 2009. i 2016. bila je hrana životinjskog izvora (41%), riba i školjke (26%), te voće i povrće, uključujući klice (17 %). Također, prema WHO-u, između aprila i juna 2019. Sekreterijat INFOSAN-a bilo je uključeno u 29 međunarodnih incidenata u vezi s sigurnošću hrane (u koje su uključene 66 država).Najviše povezane namirnice bile su mlijeko / mliječni proizvodi, meso / mesni proizvodi i riba / morski plodovi. Svake godine od hrane obolijeva 600 milijona ljudi i sa 420 000 smrtnih slučajeva kod ljudi - uključujući 125 000 djece mlađe od 5 godina - širom svijeta. Zemlje s niskim prihodima (Južna Azija, Jugoistočna Azija i subsaharska Afrika) čine 53 posto svih bolesti od hrane, 75 posto smrtnih slučajeva povezanih s hranom i 72 posto životnih godina prilagođenih invalidnosti. Više od 3 milijona djece umire svake godine zbog uzroka bolesti povezanih s nedovoljnom prehranom (uglavnom u zemljama s niskim i srednjim dohotkom).
Kao što je prikazano na slikama 1 i 2, sigurnost hrane izravno
je povezana s prehranom i ljudskim zdravljem. Nesigurna hrana (hrana
kontaminirana mikrobiološkim i hemijskim opasnostima) odgovorna je za više od
200 bolesti, uključujući dijareju i rak. Na primjer, konzumiranje
nesigurne hrane (npr. hrana kontaminirana patogenima) može dovesti do zaraznih
bolesti poput dijareje. Proljev uzrokuje gubitak apetita, gubitak
prehrane, gubitak tjelesne težine i podhranjenost (mala visina u dobi), gubljenje kilograma
(mala težina za visinu), anemija itd.]. Dijarejske bolesti uzrokovane
hranom i vodom ubija godišnje oko 2 milijona ljudi. Higijenski postupci u
kućanstvu, uključujući pravilno pranje ruku i osigu-ravanje sanitarnih uvjeta,
mogu umanjiti dijarejsku infekciju / bolest. S druge strane, konzumiranje
nesigurne hrane (npr. hrana kontaminirana aflatoksinom B1) također može
dovesti do nezaraznih bolesti poput raka. Također, izloženost
aflatoksinima može pridonijeti probleme rastu djece mlađe od 5 godina. Te bolesti mogu
oslabiti imunološki sistem i mogu dovesti do smrti. Osiguravanje
sigurnosti hrane može značajno smanjiti ili spriječiti ove bolesti povezane s
prehranom.
Bolesti i epidemije hrane (povezane s nesigurnom hranom) mogu spriječiti ljude da konzu-miraju hranjivu hranu (npr. Voće, povrće, meso, jaja, mlijeko i ribu): Ljudi će prestati kupovati / konzumirati hranu (ili drugu srodnu hranu) koja je povezana s bolestima / te dovodi do nesigurnosti potrošača. Na primjer, potrošnja vrećice sa špinatom smanjila se za 43 posto, vreća salate koja sadrži špinat smanjila se za 42 posto, a vreća salata koja ne sadrži špinat smanjila se za osam posto u SAD-u, 6 mjeseci nakon Escherichia coli O157: epidemija H7 (koja je dovela do 205 bolesti, 103 hospitalizacije i 2 smrtna slučaja) povezana sa pakovanim špinatom u 2006. godini. Egipat je zabilježio smanjenje zaliha peradi nakon epidemije ptičje gripe u 2006. godini. Incidenti sigurnosti hrane povezani s hranjivom hranom mogu također ljude preusmjeriti na konzumaciju manje hranljive, energetski jake, ultra prerađene hrane. Sigurnost hrane može povećati dostupnost (smanjiti gubitak prije berbe, žetve i gubitke nakon berbe) raznolikih namirnica bogatim hranjivim sastojcima.
Potrebno je još kvalitetnije istraživanje da bismo bolje razumjeli kako prakse i intervencije u vezi s hranom utječu na prehrambene i zdravstvene ishode. U međuvremenu, sigurnost hrane [u cijelom lancu vrijednosti, od farme do stola (slika 1)] mora biti integrirana u politike i intervencije za poboljšanje ishrane i zdravstvenih ishoda. Međunarodne organi-zacije poput WHO već su počele davati prioritet integraciji sigurnosti hrane u prehrambene i zdravstvene programe u zemljama u razvoju. Donatori bi trebali podržati zemlje u razvoju u jačanju njihovih nacionalnih regulatornih okvira za sigurnost hrane kako bi poboljšali sigurnost i uvezenih i namirnica, što bi kasnije poboljšalo prehrambene i javnozdravstvene ishode.
Autor:Barakat Mahmoud, dr. Sc., međunarodni je stručnjak za sigurnost hrane s 30 godina iskustva u sigurnosti hrane. Pružio je tehničku pomoć u sigurnosti hrane u nekoliko zemalja u razvoju, u Africi, Aziji, Srednjoj Americi, Bliskom Istoku i Karibima.
Bolesti i epidemije hrane (povezane s nesigurnom hranom) mogu spriječiti ljude da konzu-miraju hranjivu hranu (npr. Voće, povrće, meso, jaja, mlijeko i ribu): Ljudi će prestati kupovati / konzumirati hranu (ili drugu srodnu hranu) koja je povezana s bolestima / te dovodi do nesigurnosti potrošača. Na primjer, potrošnja vrećice sa špinatom smanjila se za 43 posto, vreća salate koja sadrži špinat smanjila se za 42 posto, a vreća salata koja ne sadrži špinat smanjila se za osam posto u SAD-u, 6 mjeseci nakon Escherichia coli O157: epidemija H7 (koja je dovela do 205 bolesti, 103 hospitalizacije i 2 smrtna slučaja) povezana sa pakovanim špinatom u 2006. godini. Egipat je zabilježio smanjenje zaliha peradi nakon epidemije ptičje gripe u 2006. godini. Incidenti sigurnosti hrane povezani s hranjivom hranom mogu također ljude preusmjeriti na konzumaciju manje hranljive, energetski jake, ultra prerađene hrane. Sigurnost hrane može povećati dostupnost (smanjiti gubitak prije berbe, žetve i gubitke nakon berbe) raznolikih namirnica bogatim hranjivim sastojcima.
Potrebno je još kvalitetnije istraživanje da bismo bolje razumjeli kako prakse i intervencije u vezi s hranom utječu na prehrambene i zdravstvene ishode. U međuvremenu, sigurnost hrane [u cijelom lancu vrijednosti, od farme do stola (slika 1)] mora biti integrirana u politike i intervencije za poboljšanje ishrane i zdravstvenih ishoda. Međunarodne organi-zacije poput WHO već su počele davati prioritet integraciji sigurnosti hrane u prehrambene i zdravstvene programe u zemljama u razvoju. Donatori bi trebali podržati zemlje u razvoju u jačanju njihovih nacionalnih regulatornih okvira za sigurnost hrane kako bi poboljšali sigurnost i uvezenih i namirnica, što bi kasnije poboljšalo prehrambene i javnozdravstvene ishode.
Autor:Barakat Mahmoud, dr. Sc., međunarodni je stručnjak za sigurnost hrane s 30 godina iskustva u sigurnosti hrane. Pružio je tehničku pomoć u sigurnosti hrane u nekoliko zemalja u razvoju, u Africi, Aziji, Srednjoj Americi, Bliskom Istoku i Karibima.
Izvor:Food Safety Magazine
Primjedbe
Objavi komentar