Sigurnost hrane je važna za ekonomski razvoj


Nesigurna hrana sadrži mikrobiološke, hemijske ili fizičke opasnosti koje mogu učiniti ljude bolesnim, uzrokujući akutnu ili hroničnu bolest koja u ekstremnim uslovima mo-že dovesti do smrti ili trajnog invaliditeta. Nesigurna hrana smanjuje biodostupnost hranjivih tvari, posebno za ranjive potrošače, i one povezane je s njima a to je neis-hranjenost.



Prisutnost opasnosti od hrane može dovesti do gubitaka hrane i smanjiti dostupnost hrane nesigurnim populacijama. Zbog ovih razloga,sigurnost hrane smatra se sasta-vm dijelom svake ishrane i prehrambene sigurnosti. Sigurnost hrane obuhvata opa-snosti koje su obradile i uvrstile u svoj djelokrug javne politike,a uključuju patogene mikrobe (na primjer, Salmonella spp.); bolesti zoonoza (na primjer, visoko patogena ptičja gri-pa); paraziti (na primjer, crijevni); materijali (za primjerice, melamin u plastici); prirodni toksini (na primjer aflatoksin); antibiotici ostaci lijekova; ostatci pesticida; te-ški metali (na primjer, kadmij).
Opasnosti u hrani nije samo javnozdravstvena problematika za niske i srednje razvi-jene zemlje, ali one također utječu na rast i modernizaciju domaćeg tržišta hrane i pri-hoda i mogućnosti zapošljavanja u proizvodnji, preradi i distribuciji hrane. To je oso-bito vidljivo tamo gdje povećanje dohotka i urbanizacija - i transformacija ishrane, me-đu ostalim faktorima - generira povećanu potražnju za sigurnom hranom (Ortegaet al. 2012; Lagerkvist i sur. 2013).Nadalje, kvaliteta i sigurnost hrane je često jak adut - ili, obrnuto,može biti otežavajuća - za domaći i međunarodni turizam (Croes i Rivera 2015).

Sigurnost hrane sve je važnija odrednica trgovinske uspješnosti  kod mnogih zemalja u razvoju i srednje razvijenih zemalja, posebno onih koji se natječu na tržištu visoke vrijednosti hrana, uk-ljučujući svježe  voće i povrće, ribu i riblje proizvode, meso, začine. U onoj mjeri u kojoj se po-većava izvoz agro-hrane, dovodi i do doprinosa održivog privrednog razvoja i smanjenja siro-maštva, ulaganja u sigurnost hrane mogu imati značajne pozitivne učinke na cjelokupni razvoj neke zajednice.

Dakle, zemlje, i njihovi poljoprivredni prehrambeni sektori i tvrtke, koje imaju ograničenu spo-sobnost upravljanja sigurnošću hrane mogli bi biti isključeni iz unosnog izvoznog tržišta ili se suočavati s povremenim, ali skupim odbacivanjem pošiljaka proizvoda i neizvjesnost o stalnom pristupu na takvim tržištima.
U ekonomskom smislu, troškovi povezani s nesigurnom hranom su potencijalno visoki,imaju kratkoročne i dugoročne posljedice -najčešće se javljaju u javnosti zdravstveni troškovi  i gubiatk produktivnosti rada zbog bolesti uzrokovanih hranom (FBD-food-borne diseases).

Pogreške u sigurnosti hrane također mogu nametnuti troškove proizvođačima hrane, distri-buterima i potrošačima. Na primjer, zabrinutost zbog sigurnosti hrane može  prisiliti potrošače da plate veću cijenu za "sigurnu" hranu ili ih navesti da izbjegavaju hranu koju smatraju "nesi-gurnom", s mogućim negativnim nutritivnim posljedicama.Sve to može i utjecati na tvrtke da povećavaju troškove u opoziva proizvoda ili gubitka i pristupa tržištu ili rušenja brand ugleda. Cijela industrija mogla bi vidjeti posljedice smanjenja potražnje potrošača ili gubitka pristupu  unosnim izvoznim tržištima. 

Sigurnost hrane i održivi razvojni ciljevi

Od najveće važnosti za slabo razvijene zemlje i zemlje u razvoju je utjecaj nesigurne hrane i investicija sa mogućnošću upravljanja sigurnošću hrane u nastojanjima da se smanji siroma-štvo. 
Sigurnost hrane krije se u siromaštvu na dva  načina: siromašni potrošači hrane i kao poje-dinci u poljoprivredno-prehrambenim lancima vrijednosti. Sve veći dio literature identificira obim opasnosti za sigurnost hrane na neformalnim tržištima hrane, koja su dominantni izvor hrane za siromašne, posebno u urbanim područjima (Grace et al 2008, Feglo i Sakyi 2012, Jarquin et al., 2015).
Sigurnost hrane može utječu na životni vijek siromašnih ljudi zaposlenih u poljoprivredno-prehrambenim lancima vrijednosti kao,na primjer,mali poljoprivrednici, operatori za mikro i malu prehrambenu industriju i distribucijsa preduzeća, te zaposlenici u komercijalnim sekto-rima za hranu.

Dakle, čak i jedan događaj u vezi sigurnosti hrane može može uticati na život i gurajući ljude u siromaštvo - ili vraćanje natrag u siromaštvo - ako to uzrokuje da potrošači smanje potrošnju. 
Pokušaji poboljšanja sigurnosti hrane i vidu zabrane prodavačima hrane rad na ulici može imati negativne posljedice za život i prehranu. No, može doći do značajnih pozitivnih utjecaja na siromaštvo ako se povećaju ulaganja u povećanje kapaciteta za upravljanje sigurnošću hrane tržišta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na način koji bi uključivali siromašne slojeve društva.


Poboljšanje sigurnosti hrane i izgradnja kapaciteta će imati važnu ulogu ulogu u postizanju ciljeva održivog razvoja(COR). Doista,sigurnost hrana će biti integralni faktor i od velikog značaja za postizanje nekoliko COR-ova, posebno slijedeće :

  • COR 1: okončati siromaštvo. Bolest uzrokovana prehranom (FBD) glavni su uzrok lošeg zdravlja među siromašnima i povezano je s rasponom troškova koji utječu na njih, uključujući izgubljene radne dane, povećanje troškova i smanjena vrijednost stoke i druge imovine.
  • COR 2: okončati glad. FBD ima više kompleksnih interakcija s prehranom.Primjerice, toksini mogu izravno dovesti do pothranjenosti, neka od najhranjivijih hrana je najza-stupljenija u FBD-u, a zabrinutost zbog sigurnosti hrane može dovesti do toga da potrošači smanje potrošnju najhranjivijih namirnica.
  • COR 3: Dobro zdravlje i dobrobit. Zdravstveni teret FBD-a je usporediv sa malarijom, HIV / AIDS-a i tuberkulozom, te najranjivija populacija od FBD-a su dojenčad, trudnice, starije osobe i osobe s ugroženim imunitetom.
  • COR 5: Ravnopravnost spolova. Žene su stražari  sigurnosti u kućanstvu,igraju važnu ulogu u tradicionalnim lancima hrane i često su vitalnog značaja u životu  poljoprivredno-prehrambenim lanaca vrijednosti.
  • COR 6: Čista voda i sanitacija. Nedostatak čiste vode povećava rizik za hranu,nesigur-na upotreba hemikalija u proizvodnji hrane može zagaditi izvorsku vodu i biti  izvor  infek-tivnih FBD-a,jer se mogu prenositi putem vode.
  • COR 8: Dostojan posao i ekonomski rast. Uključivanje u tržišta hrane osigurava život i izlaz iz siromaštva za mnoge siromašne ljude.
  • COR 11: Održivi gradovi i zajednice. Stotine milijona siromašnih ljudi radi u urbanoj po-ljoprivredi i uslugama vezanim uz hranu i  tradicionalna tržišta hrane,a i ulična hrana čini važan doprinos kulturi, turizmu,i življenu gradova.

Prepoznavanje socio-ekonomskih učinaka  neispravne hrane


Da bi se najbolje razumjeli socioekonomski učinci poboljšanja u sistem sigurnosti koji obuh-vaćaju cijeli niz aktivnosti i aktera u proizvodnji,preradi, marketingu, potrošnji i zbrinjavanju hrane, uključujući i inpute potrebnih i izlaznih podataka generiranih u svakoj fazi. 

Sistemi prehrane također obuhvaćaju i  ustanove koje definiraju društvenu, ekonomsku, poli-tičku, fizičku i tehnološku sredinu u kojem se ove aktivnosti odvijaju. Perspektiva sistema pro-izvodnje hrane prepoznaje fizičku transformaciju i kretanje hrane, pravila i druge institucije ko-je ovaj poticaj organiziraju i upravljaju ovim složenim sistemom za aktere u različitim fazama lanca poljoprivredno-prehrambenih proizvoda da se ponašaju na određeni način.
Stoga se sigurnost prehrambenih proizvoda može vidjeti kao rezultat sistema hrane, što zauz-vrat odražava sposobnost i poticaje za sve aktere unutar sistema da usvoje prakse koje po-boljšavaju ili održavaju sigurnost krajnjeg proizvoda i institucionalni kontekst u kojem djeluju - i to zauzvrat ispoljava šire društveno, privredno, fizičko i tehnološko okruženje. 


Dva kritična faktora utječu na efikasnost lanaca vrijednosti u smislu sigurnosti hrane, prvo uk-ljučuje sposobnosti aktera unutar lanaca vrijednosti, da pojedinačno i kolektivno, poduzimaju funkcije potrebne za upravljanje sigurnošću hrane,te javni i privatni faktori izvan lanaca vrije-dnosti koji pružaju potrebu za regulatorne usluge i funkcije podrške.

Drugi faktor uključuje i poticaje za aktere unutar i oko lanaca vrijednosti,potrebno je individu-alno i kolektivno, poduzeti prakse potrebne za osiguranje sigurnosti krajnjeg proizvoda.
Ovi poticaji odražavaju tržišnu potražnju potrošača i regulatorne akcije vlada (koje mogu biti pod utjecajem višestrukih faktora). 
Postoji znatan broj teorijskih i empirijskih dokaza aktivnosti na tržištima, kada se tržišta pre-puštaju vlastitim sredstvima, imaju tendenciju pada.

Naglasak na lancima vrijednosti poljoprivredno-prehrambenih proizvoda također prepoznaje različite puteve kroz koje se pojavljuju opasnosti za sigurnost hrane i putove za bolje rješava-nje  zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih ishoda. 
Slika dole pokazuje da postoje često karakteristični lanci vrijednosti, neformalni i formalni, usredotočeni na servisiranje domaćih potrošača ili izvoznih tržišta. Poljoprivredni sirovine i hrana mogu se uvesti i na uslugu kako za domaće tako i za izvozno tržište za tvrtke.

Ti lanci vrijednosti djeluju u širem sistemu  hrane koji također uključuje fizičku infrastrukturu i druge institucije. Ovaj širi sistem je također pod utjecajem šireg okolišnog zdravlja zemlje u pogledu kvaliteta vode i zraka. Razina privrednog razvoja zemlje je ključna odrednica struk-
kture poljoprivredno-prehrambenih lanaca, relativne važnosti neformalnih i formalnih distri-bucijskih kanala i stanja okoliša.

Nedostaci tržišta vezano uz hranu

Dobro funkcionirajuća tržišta pružaju poticaje za poslovanje s hranom za snadbjevanje proiz-vodima koji se karakterišu sa garancijama sigurnosti koje potrošači zahtijevaju, i zato što ti operatori ostvaruju veću dobit od toga i zbog svoga ugleda koji je neophodan za prodaju. Međutim, pod određenim uslovima tržišta možda neće osigurati dovoljnu sigurnost koju potrošači zahtijevaju ili je društveno poželjna.
Na primjer, potrošači možda neće moći procijeniti sigurnost prehrambenog proizvoda na mjestu kupnje ili prije potrošnje. Sigurnost hrane često je neprimjetna osjetilima, a oni koji ga konzumiraju možda nemaju pristup informacijama o tome kako hrana je obrađena prije nego što je stigla do njih.U slučaju trovanja hranom, potrošači često nemaju načina identificiranja izvora onečišćenja. Ovaj problem se naziva asimetrija informacija.

Budući da sigurnost može povećati troškove poslovanja s hranom, taj nedostatak informacija može smanjiti poticaj za podmirivanje tih troškova. Operateri koji imaju više informacije o sigu-rnosti proizvoda koje pružaju mogu biti u strateškoj prednost nad potrošačima ili njihovim kon-kurentima, što dovodi do nesklada cijena  ili lažne diferencijacije proizvoda na temelju sigurno-sti.
Ova situacija je složena i povezana sa sigurnosnim i kvalitetnim karakteristikama  pri čemu je takva hrana obično kompleksnija i može biti značajni dio  troškovnih transakcija koje će se na-metnuti potrošačima koji traže proizvode koji zadovoljavaju njihove posebne zahtjeve kao i u procjeni stvarnih karakteristika tih proizvoda. Ti troškovi  mogu spriječiti razvoj tržišta. 

Nesigurna hrana ne samo da nameće troškove osobi koja je jede (na primjer, izgubljeni doho-dak za vrijeme dok ne radi,jer je bolesna), ali također nameće veće troškove za društvo i zdravstveni sistem. Normalno, potrošači ne uzimaju ove troškove (koje ekonomisti nazivaju eksternalije) u obzir prilikom odabira hrane koju kupuju, pa tako oni imaju tendenciju da zah-tijevaju nižu razinu sigurnosti hrane nego što bi društvo radije imalo,eksternalije,međutim, mogu biti i pozitivne. To su prednosti koje proizlaze iz drugih dijelova društva izvan samih potrošača; na primjer, zaštita okoliša kada potrošači kupuju sigurnu hranu koja je također ekološki prihvatljiva.

Vlade mogu koristiti standarde sigurnosti hrane kako bi se pokušali riješiti tržišnih neuspjeha i postići razinu sigurnosti koja je društveno poželjna i smanjiti troškove nesigurne hrana. U eks-tremnim slučajevima to može biti i u obliku zabrane proizvoda.

Općenito,standardi sigurnosti hrane navode načine na koje se hrana proizvodi i njihove oso-bine (na primjer, sastojci i uslovi skladištenja). Ovdje, vlade može odrediti sigurnosne karakte-ristike krajnjeg proizvoda, ali zadržati onu hranu kako bi odabrali najprikladniji način rasta ili proizvodnje proizvoda. U nekim slučajevima, vlade također mogu navesti podatke koja mora biti otkrivena potrošačima i format za ove informacije.

Ova perspektiva tržišnog neuspjeha predstavlja javne standarde kao instrument ispravne neefikasnosti na tržištima za sigurnost hrane. Ali čak i površno promatranje  standarda si-gurnosti hrane daje primjere javnosti o standardima koji su provedeni u odsutnosti "tržišnog neuspjeha" ili nekih druga akcija koja je mogla ispraviti neuspjeh po nižoj cijeni.
Prihvaća se perspektiva političke privrede o standardima sigurnosti hrane jer su javne vlasti pod utjecajem interesnih grupa koje svoje aktivnosti sprovode -bez obzira jesu li tvrtke, potro-šači ili porezni obaveznici - i da se primjenjeni standardi  odraze, barem djelomično,na moć tih aktera. 
Široko je priznato da privatni interesi mogu "uhvatiti" regulacijske procese i upravljati njima u svim smjerovima na svoju ekonomsku računicu. U tim slučajevima, javni standardi mogu pogoršati nedostatke tržište  i imati značajan distributivni učinak.

Privatni standardi provode tvrtke i drugi subjekti, pojedinačno ili kolektivno, a ti se standardi razvijaju iz raznih razloga. Često su usmjereni da poboljšaju ekonomsku efikasnost olakšava-jući komunikaciju između kupaca i prodavača ili osiguravajući kompatibilnost komponenti proiz-voda ili proizvoda koji se konzumiraju.
Privatni standardi mogu također biti osnova za konkurentne strategije poslovanja s hranom operatora kako bi komunicirali s potrošačima i poboljšali svoje ugled.
Tržišni su signali dovoljni da potaknu razvoj privatnih standarda;uloga vlade jest osigurati da ovi standardi ne stvaraju ili prikrivaju protukompetitivne prakse.

Prepoznatljiv lanci vrijednosti, i neformalni i formalni, usredotočeni su na servisiranje domaćih potrošača ili izvoznih tržišta. Poljoprivredne sirovine i hrana mogu biti usluge kako  domaćeg tako i izvoznog tržišta tvrtke. Ti lanci vrijednosti djeluju u širem sistemu hrane koji također uk-ljučuje fizičku infrastrukturu i druge institucije. Ovaj širi sistem je također pod utjecajem šireg okolišnog zdravlja zemlje u pogledu vode i kvalitete zraka.

Razina privrednog razvoja zemlje je ključna odrednica strukture poljoprivredno-prehrambenih lanaca, relativna važnost neformalnih i formalnih distribucijskih kanala i stanja okoliša. Razlika je između poljoprivrednih i prehrambenih lanaca vrijednosti da li izvoze i one koji su usmjereni na potrošače na domaćim tržištima, odražavajući dva različita puta kroz koje se ekonomski i socijalni ishodi od FBD-a mogu pojaviti.
Prvi je utjecaj na domaće potrošače kroz izloženost opasnostima za sigurnost hrane koje uzrokuju FBD. To ima ekonomske posljedice kroz troškove povezane s morbiditetom i pre-ranom smrtnošću u smislu boli i patnje, gubitak dohotka i produktivnost. Drugi je utjecaj na poslovanje preduzeća koja posluju u poljoprivredno-prehrambeno  lanci vrijednosti, bilo da su usmjereni na domaće ili izvozno tržište.
Važno je vidjeti ekonomske i socijalne ishode od FBD-a na mikro (na primjer, na pojedinačnim potrošačima i tvrtkama) i u cjelini privrede (primjerice, kroz privredni rast, zapošljavanje i trgo-vinu).
Ti ekonomski i socijalni ishodi također se mogu razlikovati (na primjer, između siromašnijih i bogatijih potrošača, te malih i velikih preduzeća) sa znatnim distribucijskim posljedicama.

FBD može proizaći iz zdravstvenog stanja okoliša; na primjer, neadekvatan sanitacija koja dovodi do unakrsne kontaminacije u upravljanju hranom. Mnogi FBD-ovi mogu se također pojaviti na više tačaka u lancima vrijednosti poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, čime se povećava razina onečišćenja (tablica). FBD - ovi se također mogu širiti kroz dolazeće preh-rambene proizvode, osobito kada se tržište hrane proširuje i hrana se dostavlja na velike udaljenosti. Važno je da postoje i reagiraju lanci poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u dinamičnom okruženju (na primjer, u hrani koju jedu bogati i siromašni podjednako, i očekivani napori za dijete u budućnosti).

Za izvozno orijentirane vrijednosne lance, sigurnost hrane utječe na poslovanje kroz poštivanje javnih i privatnih standarda. Utjecaji na domaću sigurnost hrane pojavljuje se samo u mjeri u kojoj i lancu vrijednosti koji se orijentiraju na izvoz lokalnim tržištima ili postoje mogućnosti pre-lijevanja vrijednosti vrijednosnih lanaca usmjerenih na lokalno tržište. Stoga, loša kvaliteta pro-izvoda u tim lancima vrijednosti može ugroziti izvoz, s posljedicama za poslovanje, zapošljava-nje, poljoprivredni dohodak i državni prihodi.
Izloženost domaćih potrošača na opasnosti za sigurnost hrane odražava sposobnost upra-vljanja sigurnošću hrane u lancima vrijednosti poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i širenju hrane u sistem u kojem djeluju. Neformalni lanci vrijednosti karakteriziraju prevlast mikro i malih preduzeća, visoka stopa odbijanja preduzeća, slab regulatorni nadzor i slabe veze između aktera kako vertikalno tako i vodoravno unutar lanca. 

Tržišta obično čine raznolikost malih, srednjih i velikih preduzeća s nižim stopama potrošnje, sistematskim pregledom i izvještavanjem, i više koherentnih veza između aktera unutar lanca.
Sposobnost upravljanja sigurnošću hrane jasno se razlikuje od lanaca vrijednosti, s posljedi-cama za izloženost potrošača koji mogu biti podvrgnuti opasnostima koje se prenose hranom.
Potrošači mogu biti izloženi opasnostima koje se prenose hranom kroz uvozenu hranu koja ulazi na domaći lanac vrijednosti. Za ovu hranu, veliku vrijednost lanca leži izvan zemlje uvoznice, tako da stepen do kojeg su potrošači izloženi opasnostima  za sigurnost hrane, u suštini je pitanje granice i prekogranične kontrole, bilo da ih primjenjuju vlade ili tvrtke koje rade u trgovini i distribuciji hrane.
Izlaganje domaćih potrošača  opasnostima za sigurnost hrane može imati značajnu ulogu za ekonomske i socijalne ishoda. FBD doprinosi incidenciji od pothranjenosti i narušava sigurnost hrane. Teret FBD-a, uključujući i troškovi povezane s preuranjenom smrtnošću i morbiditetom, pogoršavaju zapošljavanje i dohodka, s posljedicama za privredni rast i incidencije siromaš-tva. Nadalje,sve će to proizvesti gubitke u povjerenje potrošača i erozijom investitora , s posljedicama za protok prihoda za vlade i sekundarni utjecaja na zapošljavanje i dohodak.


Preuzeto iz studije World Bank Group :
                                                   Potrebna sigurnost hrane
                       Ubrzavanje u napretku  zemalja sa niskim i srednjim dohotkom

Autori:Steven Jaffee, Spencer Henson,Laurian Unnevehr, Delia Grace,Emilie Cassou

Primjedbe

Najčitaniji postovi

Dobra higijenska praksa

Otvoreno o kvaliteti vode

SOP i SSOP : osnova sistema sigurnosti hrane

Akrilamid u hrani

Mutnoća vode

Mikroplastika u flaširanoj vodi

Rizici za sigurnost hrane u pekari

Trebamo puni krug za dobrobit građana

Sigurnost hrane u BiH, zarobljenik institucija koje plaćaju građani

Nusproizvodi dezinfekcije vode