Transdisciplinarno zajedničko stvaranje za upravljanje nadolazećim izazovima sigurnosti hrane

 

Efikasnost i djelotvornost prehrambenog lanca moraju se odmah poboljšati. Prema Kingu i sar. (2017.) 9 milijardi ljudi bit će na planetu do 2050. godine, trebat će 70% više hrane i zahtijevati da prehrambeni lanac postane potpuno održiv. Problemi sa sigurnošću hrane pojavit će se kao rezultat globalnih megatrendova kao što su klimatske promjene, porast i starenje stanovništva, veća urbanizacija i povećani prosperitet. Ta će pitanja nametnuti nove zahtjeve prehrambenim tvrtkama (King i sur., 2017.). U privredama u nastajanju ograničeni su državni kapaciteti, kao i efikasna potražnja potrošača, što ih sprječava da brzo postignu iste prehrambene standarde i rezultate kao zemlje s visokim dohotkom (Unnevehr, 2017.).

Sigurnost  hrane povezana je sa sigurnošću hrane putem zdravlja i sredstava za život, stoga je od ključne važnosti poboljšati sigurnost hrane kako bi se pozabavilo pitanjem sigurnosti hrane (Unnevehr, 2017.). Unatoč činjenici da je sigurnost hrane od jednake važnosti za zemlje uvoznice i izvoznice, brojne zemlje imaju neadekvatne propise o sigurnosti hrane i još nisu stvorile efikasne  metode praćenja ili izvještavanja za otkrivanje i praćenje bolesti koje se prenose hranom (WHO, 2015.). Provedba propisa o sigurnosti hrane i snažne mreže za praćenje nužne su na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini (WHO, 2015.). Prema WHO-u „Stanje sigurnosti hrane i prehrane u svijetu” (2022.), povećanje infrastrukture kroz cijeli lanac vrijednosti ključno je za poboljšanje sigurnosti hrane. Ispravni i pouzdani objekti za sušenje i skladištenje, na primjer, ključan je za smanjenje mikotoksina povezanih s rakom (npr. aflatoksina) u pšenici, orašastim plodovima i srodnoj suhoj osnovnoj hrani; kapitalno intenzivni hladni lanci koji zadovoljavaju standarde kvalitete hrane potrebni su za izvoz hrane.

Ne možemo to učiniti sami, digitalizacija u prehrambenom sektoru, kao i nove prakse kvalitete hrane u zemljama u razvoju složena su pitanja, zajedničko stvaranje, zajednički napor različitih sudionika organizacije da poboljšaju proces stvaranja vrijednosti, ključan je u stvaranju zajedničkih ciljeva (Kim et al., 2020.). Što je najvažnije, što je veća raznolikost među sudionicima ekosistema, to je jača podrška za inovacije unutar vrijednosti ciklusa zajedničkog stvaranja (Eckhardt et al, 2021.). Poteškoće i mogućnosti koje donosi tehnološki napredak i digitalizacija, kao i potreba za saradnjom i međusektorskim, transdisciplinarnim, multinacionalnim metodama kako bi se osigurala sigurnost hrane na globalnoj razini (WHO, 2020.). Stoga, 

Istraživanje ubrzano ide prema više transdisciplinarnih pothvata kako bi se odgovorilo na najteže izazove s kojima se današnji svijet suočava (Lam et al., 2021.). Prema Augustinu i sur. (2021.) kako bi se postigla sigurnost hrane na globalnoj razini, prehrambeni sistem mora proći kroz značajnu reformu. Ubrzavanje razvoja održivih rješenja zahtijeva poticanje poljoprivrede i prehrambene industrije na inoviranje sistema (Augustin et al., 2021.). Stoga transdisciplinarna partnerstva s više sudionika omogućuju zajedničko stvaranje i ubrzanje transformacijskih promjena unutar prehrambenih sistema (Augustin et al., 2021.).

Izvor:”Otpornost prehrambenog sistema unutar organizacije koja uči”; Q Asssurance Holandija,Institut za zaštitu i odbranu hrane SAD i Spaceforce USA