Sigurna hrana je imperativ

Put prema naprijed

Podaci i analize do sada izneseni iz studije Svjetske banke ("Potrebna sigurnost hra-ne/Ubrzavanje u napretku zemalja sa niskim i srednjim dohotkom") daju uvjerljive do-kaze za veća i pametnija ulaganja u sposobnost upravljanja sigurnošću hrane za ze-mlje s niskim i srednjim dohotkom (LMIC).Ove investicije treba voditi rigoroznim i tra-nsparentnim prioritetima izgradnje potrebnih kapaciteta koji su usmjereni na rizik s proaktivnim mjerama, umjesto da pokušavaju nadoknaditi sigurnost hrane onda kada se dogode propusti.Međutim, efikasan nadzor i brz odgovor je ključni aspekt efikas-nosti sistema sigurnosti hrane.Povećanje sigurnosti hrane i sposobnost upravljanja trebala bi se promatrati kao napor koji je vidljiv javnosti i privatnom sektoru, a ne kao zastarjelo poimanje o tome tko što radi. Zahtjevi za ulaganjima javnog i privatnog sek-tora u rješavanje problema razvoja i izazovi u LMIC-u su često nedostižni, posebno u zemljama nižeg srednjeg dohodka u kojima se odvijaju ekonomske i socijalne promje-ne koje se brzo ubrzavaju.Tako se ministarstva financija suočavaju s stalnim proto-kom sudionika koji zahtijevaju djelovanje za rješavanje kritičnih potreba.To je samo u zemljama gdje je politička obaveza dovoljno jaka da se bave problemima sigurnošću hrane gdje su potrebna ulaganja. Kritični prvi korak,da bi došli do ove faze jeste an-gažman donositelje političkih odluka na najvišoj razini i donjeti široko utemeljene stra-tegije za poboljšanje kapaciteta upravljanja sigurnošću hrane.

Neke zemlje rade na rješavanju rizika sigurnosti hrane, ali to ne čine na pravi način mada ih nazivaju tako i kao takve i nisu institucionalno organizirane za rješavanje pro-blema sigurnosti hrane kao diskretni problem. Umjesto toga, oni se bave, recimo, dija-rejom za javnost,zdravstveni problem s intervencijama usmjerenim na vodu i sanitaci-ju, ili one povezane sa sigurnošću hrane s drugim pitanjima,kao trgovina i pristup trži-štu. Ovaj pristup također potiče sigurnost hrane na razinu siromašnog pastorka, da tako kažem, u regulatornom nadzoru nad agencijama za hranu i lijekove. Ove agencije imaju malo ili uopšte nemaju kontakta s glavnim akterima u LMIC prehrambenim sis-temima, uključujući  vlasnike-male poljoprivrednike, mikro i mala preduzeća i neforma-lni sektor, distributera hrane.Izazov stoga nadilazi jednostavno razumijevanje važnosti sigurnost hrane ili dodjelu odgovarajućih kapaciteta. U mnogim slučajevima, najefi-kasniji i napredni način uključivanja vlada u upravljanje sigurnošću hrane može zah-tjevati restrukturiranje mandata različitih vladinih institucija.Budući da ovaj poziv na akciju može izgledati zastrašujuće ili čak neodoljiv za neke, ovo poglavlje sintetizira smjernice na temelju pregleda dokaza prikazanih u prethodnim poglavljima.Preporuke su organizirane na dva načina kako ih učiniti dostupnima različitoj publici.Prvo,sa spe-cifičnim preporukama osigurani su prvi koraci i najbolje prakse za različite prehram-bene sisteme dat će mo u ovom odjeljku.Ove preporuke slijede pregled važnih uloga i odgovornosti za izgradnju i primjenjujući sposobnost upravljanja sigurnošću hrane,a posebno će biti korisno za one koji možda svoje postupke vide kao periferne tako što definiraju kako se najbolje angažirati.Drugo,predlažu se aktivnosti zavisno od razine razvoja zemlje za sve faze životnog ciklusa sigurnosti hrane. One ne odgovaraju svim državama unutar svake faze, ali cilj je pokazati da se mogu poduzeti radnje u svim fa-zama kako bi se postigla izazovna sigurnosti hrane i izbjeći značajne ekonomske gu-bitke.

Tamo gdje je politička obaveza dovoljno jaka da se bave problemima sigurnošću hrane i gdje su potrebna ulaganja., prvi korak,da bi došli do ove faze jeste angažman donositelje političkih odluka na najvišoj razini za donošenje široko utemeljene strategije za poboljšanje kapaciteta upravljanja sigurnošću hrane

POZIV NA DJELOVANJE RAZLIČITIH SUDIONIKA

Mnogi različiti sudionici uključeni su u napore na jačanju sistema sigurnosti hrane u LMIC-ovima. Ovaj odjeljak prikazuje poziv na akciju podgrupe važnih aktera. Lokalne institucionalne postavke variraju, osobito u stepenu formalnosti glavnih kanala distribucije hrane i načina na koji su vlade organizirane osigurati koordinaciju i nadzor sigurnosti hrane. Dakle, doći će do neke varijacije među zemljama s kojima i na koji način se obavljaju funkcije rukovođenja gdje su potrebne kritične kompetencije.

Ministarstva financija,privrede i druge koordinacije LMIC-a

• Učiniti javnu potrošnju proporcionalnim izazovima i mogućnostima.Mjerenje razine potrošnje u odnosu na sigurnost hrane i ekonomski troškove zbog bolesti od hrane (FBD) i koristi od ulaganja u njegovu prevenciju i upravljanje trebalo bi utjecati i na kratkoročne i na dugoročne ciljeve.Razmotrite ekonomske troškove izgubljenih života i invalidnosti, javne potrošnja  zdrav-stva,prekidi u trgovini,gubljenje reputacije prehrambenog sistema u očima trgovinskih partnera i potrošača, dugoročniji učinci na produktivnost ljudi, a i gospodarski rast povezan s tim utje-cajem.

• Provoditi preventivne investicije u budućnost.Višegodišnje nacionalne strategije, oslanjaju se na stručne savjete kako bi se uračunali očekivani rizici za sigurnost hrane s obzirom na oče-kivane promjene u demografiji, prehrani i razvoju vezanom uz trgovinu.

Podržite ulaganja koja mogu spriječiti ili umanjiti buduće troškove (izbjeći gubitke) u odnosu na javno zdravlje i razvoj tržišta.

Vrlo je vjerojatno da će u budućnosti biti preventivnih ulaganja u sigurnost hrane jeftinije od mjera koje se poduzimaju samo u slučaju ozbiljnih štetnih posljedica događanja.

Povećanje sigurnosti hrane i sposobnost upravljanja trebala bi se promatrati kao napor koji je vidljiv javnosti i privatnom sektoru, a ne kao zastarjelo poimanje o tome tko što radi.

• Ravnoteža tvrde i meke javne potrošnje.Važna ulaganja u sigurnost hrane odnose se i na hardver (laboratorije i tržnice) i na softver (sistemi upravljanja i ljudski kapital).Efikasnost ula-ganja u održivost poboljšanih kapaciteta ovisi o istodobnom razvoju i održavanju oba tipa. Dovoljno ulaganje na osoblje i operacije su ključne za ostvarenje punog povratka za veća, javna ulaganja u poboljšanu sigurnost hrane.

• Ekonomski opravdati potrošnju. Osigurati tehničku agenciju ili druge mjere za značajna javna ulaganja ili programe za sigurnost hrane na temelju analize troškova i koristi ili isplativosti, i to za alternativne pristupe, uključujući regulatorne mjere i olakšavanje privatnog ulaganja.

• Povećati javnu potrošnju. Koristite javne investicije i javne programe za utjecaj i poticaj pri-vatnih ulaganja i druge ne javne aktivnosti za izgradnju kapaciteta za sigurnost hrane i po-boljšanje ishoda.Privatni sektor može igraju važnu ulogu u unapređivanju nauke o sigurnosti hrane, primjenom novih tehnologija, razvoj ljudskog potencijala i promicanje sigurnijih praksi u primarnoj proizvodnji u prehrambenim lancima vrijednosti.

• Strateški usmjeriti raspodjelu sredstava.Tražite i  ako je potrebno, olakšajte razvoj jedin-stvene strategije za ulaganje u sigurnost hrane i osigurajte da se resursi za sigurnost hrane troše razumno na koherentan skup politika i intervencija u svim dijelovima sistema hrane. U nedostatku agencije za sigurnost hrane, olakšajte ili dogovorite institucionalni mehanizam za koordinaciju djelovanja tehničkih ministarstava i drugim sudionika.

Vodeća agencija za sigurnost hrane ili drugo koordinacijsko tijelo u LMCI

• Ujediniti strategiju i koordinirati djelovanje. Razviti jedinstvenu strategiju sigurnosti hrane koji definira prioritete i odgovornosti te utvrđuje potrebe za financiranjem.

Prilikom izrade strategije i određivanja prioriteta,analitički izmjerite kompromise okupljanjem svih relevantnih agencija i sudionika za to.Koordinirati aktivnosti ministarstava, agencija i par-tnera iz privatnog sektora kako bi se osiguralo da su intervencije razvijene za rješavanje si-gurnosti hrane na svakom lancu vrijednosti hrane. Konkretno, koordinirati s ministarstvima po-ljoprivrede,zdravstva i trgovine kako bi se osigurala prevencija FBD-a uzvodno što je više mo-guće.

• Primjeniti strukturirani pristup kod određivanju prioriteta.Definirajte i redovito ažurirajte prio-ritete utemeljene na dokazima, koristeći analizu rizika kako bi se strateški iskoristili resursi. Konkretno, uskladite resurse s rizicima u domaćem sistemu hrane, uzimajući u obzir opasno-sti koje predstavljaju stvarni primjeri potrošnje,kao i izloženost i osjetljivost na te opasnosti. Dajte prioritet intervencijama koje su izvedive i troškovno efikasne.

• Kažnjavati manje i olakšati više.Redefinirati institucionalne uloge kako bi bilo manje pro-nalaženje i kažnjavanje nepoštivanja i više pomoći u olakšavanju usklađenosti.To se može postići pružanjem informacija, savjeta, poticaja i intervencije kako bi se motivirala i iskoristila ulaganja i akcije u lancima vrijednosti.Preusmjerite usluge inspekcije sigurnosti hrane kako biste dali više važnosti podizanju svijesti i izgradnji kapaciteta. Usredotočite pozornost usluge inspekcije hrane na sigurnosti u onim segmentima prehrambenog sistema u kojima će sigur-nost hrane najvjerojatnije imati najteže posljedice za javno zdravlje.

Potičite kulturu proaktivnosti tako što ćete inspektorima dati veću autonomiju i odgovornost, identificirati i usredotočiti se na probleme koji se pojavljuju,uz adekvatan pristup podacima, obuci i podršku agenciji.

• Potpunije uključite potrošače. Osigurati potrošačima da postanu alati partnerima u sigurno-sti hrane vlastitim djelovanjem i poticanjem i motiviranje dobavljača hrane.U tu svrhu razviti obrazovne materijale, standarde,certifikacijsku infrastruktuua i druge mehanizme signalizacije – ili surađivati ​​s drugim ministarstvima i tehničkim partnerima. Na primjer, podržati razvoj dobrovoljnih programa certificiranja hrane i infrastrukture na koju se oslanjaju.Institucija sis-tema ocjenjivanja poslovanja s hranom i sisteme dostupne za javnost.Obrazovati potrošače o rizicima za sigurnost hrane,provoditi akcije izbjegavanja rizika i kako zahtijevati sigurniju hranu.

• Koristite nauku da promjenimo ponašanje.To bi trebalo ugraditi u dizajn i redizajn programa obuke, informativnih kampanja i druge intervencije. Na primjer, razviti programe obuke i infor-macije kampanje za poljoprivrednike i proizvođače hrane koji se nalaze nizvodno,lakše ih oku-piti i staviti u akciju.Podijelite kontrolne liste za sigurnost hrane preduzeću.Razviti programe certificiranja koji profesionaliziraju inspekciju hrane,osobe koje rukuju hranom i upravitelje svih vrsta, te redizajnirati administrativne zahtjeve za mjerama koje poboljšavaju učestvovanje i us-klađenost.Razvijati kampanje koje informiraju potrošače i osobe koje rukuju hranom o sigur-nosti hrane te društveno legitimizirati i normalizirati ponašanje koji su u skladu s prevencijom od FBD-a.

Vrlo je vjerojatno da će u budućnosti biti preventivnih ulaganja u sigurnost hrane što je jeftinije od mjera koje se poduzimaju samo u slučaju ozbiljnih štetnih posljedica .

Tehnička ministarstva u LMIC-u (poljoprivreda, zdravstvo, trgovina,okoliš)

Tamo gdje agencija za sigurnost hrane nije određena, tada tehnička ministarstva ili koordi-nacijska tijela koja povezuju ta ministarstva moraju poduzeti strategiju,ulogu koordinacije i prioriteta navedene u prethodnom pododjeljku.

Ostala načela pokrivena tim pododjeljkom također se primjenjuju na razvijene programe teh-ničkih ministarstava. Slijede specifične preporuke za ova ministarstva:

 • Bolje izmjeriti ciljeve i rezultate mjera. Promijenite ključne pokazatelje uspješnosti manje o "policijskim" rezultatima (iznos prikupljenih kazni, broj kršenja i zatvorena preduzeća) i više o ishodima sigurnosti hrane (veličina rizika za sigurnost hrane, učestalost FBD-a, usklađenost sa standardima).Ulagati u sisteme nadzora i izvještavanja koji omogućuju efikasno praćenje rizika i učinka.

• Poduzeti mjere za minimiziranje ulaska opasnosti zbog hrane na farmama. Fokus je posebi-ce na mjerama koje nude kokoristi za javno zdravlje i zaštitu okoliš.Primjeri uključuju mjere koje poboljšavaju efikasnost gnjojidbe i pesticida, minimiziraju prisutnost i širenje patogena kod  uzgoja životinja i poboljšati upravljanje gnjojem na način koje smanjuju mogućnosti una-krsne kontaminacije.

• Obratite pažnju na male i neformalne aktere u sistemu prehrane. Olakšati poštivanje pro-pisa o sigurnosti hrane od strane preduzeća, posebno mikro, malih i srednja i ona koja pos-luju u neformalnom sektoru,pomažući im da shvate od čega se sastoji usklađivanje i razloge za zahtjeve usklađenosti. Pojednostavite regulatorne tekstove, podijelite kontrolne liste koje koriste inspektori i nudite tim preduzećima mogućnost da nauče prakse sigurnog rukovanja hranom.Prepoznati doprinose da akteri u neformalnom sektoru kao što su ulični prodavači i mjesta kao što su tržnice čine živahne i uključive prehrambene sisteme.Ali i prepoznati rizike koje oni predstavljaju i ulažu u njihovo unapređenje, profesionalizaciju i formalizaciju.

• Razviti tehničke standarde kako bi se ispravila asimetrija informacija.Jer to dijeli kupce i pro-davače hrane,uključujući one koji se bave poljoprivredom, preradom i prodajom.Kada je to prikladno,razmotrite poboljšanje standarda koje potrošači koriste kao zamjenu za sigurnost hrane - naročito organske standarde - kako bi im pomogli da bolje obave svoju stvarnu oba-vezu. 

• Ukloniti političke,regulatorne i druge prepreke za privatna ulaganja i usluge. Privatni sektor može dati značajan doprinos za sigurnosti hrane,nauke, laboratorijska ispitivanja, razvoj ljud-skog kapitala i standarda usklađenosti.Međutim, njegove inicijative mogu biti otežane neakre-ditacijom  i priznavanjem od strane javnih agencija, javnih monopola za određene usluge, ili ograničenja privatne djelatnosti (savjetodavne usluge i izravna kupnja od poljoprivrednika). Ta ograničenja treba preispitati kako bi se olakšalo povećavanje privatnih ulaganja u kapacitete i usluge koje doprinose nacionalnim sistemima sigurnosti hrane specifične za vrijednosni lanac.

• Primijeniti pristupe temeljene na riziku u upravljanju trgovinom hranom. Razviti osnovne olak-šice u trgovini za smanjenje prepreka na granicama, osiguravanje sigurnosti hrane kod uvoza i promicanje izvoza. Te mogućnosti uključuju pružanje jasnih informacije o standardima i zahtje-vima te dosljedna provedba granične kontrole koje se usredotočuju na najvažnije opasnosti.

Oni također uključuju sporazume o ekvivalentnosti s glavnim trgovinskim partnerima, učestvovanje u regionalnim sporazumima radi usklađivanja standarda i osiguravanja da mogu biti priznati sanitarni i fitosanitarni certifikati izvoznika.

Obrazovati potrošače o rizicima za sigurnost hrane,provoditi akcije izbjegavanja rizika i kako zahtijevati sigurniju hranu,te razvijati kampanje koje informiraju potrošače i osobe koje rukuju hranom o sigurnosti hrane 

Privredna i prehrambena udruženja u LMIC-u

• Uključiti se u nacionalne strategije i procese kod određivanja prioriteta.Radite s javnim sek-torom kod identifikacije mogućnosti za javno djelovanje.To uključuje strateška ulaganja u infra-strukturu, primijenjena istraživanja i demonstracije tehnoloških projekata,razvoj kadrova-struč-njaka za sigurnost hrane, postavljanje usluga savjetovanja o hrani i reviziju sigurnosti te prego-varanje s trgovinskim partnerima za priznavanje standarda ili kapaciteta. Također, sudjelujte u strukturiranim procesima identificiranja prioritetne opasnosti i procijeniti izvedivost i troškovnu efikiasnost alternativnih rješenja.

• Igrajte aktivne uloge predstavljanja.To je kako bi se osiguralo da si i mali  zainteresovani i ograničeni akteri uključeni u donošenje politika. Zagovarajte najmanje troškovne opterećenja  i predložite realne vremenske okvire za postizanje usklađenosti s propisima.

Educirajte zainteresovane aktere o propisima sigurnosti hrane i novostima u sigurnosti hrane koji će vjerojatno utjecati na njihovo poslovanje.

• Poduzeti kolektivnu akciju.To je potrebno za izgradnju svijesti operatora hrane;olakšati us-vajanje dobrih praksi u poljoprivredi i upravljanju, izgraditi industrijske kodekse praksi; i jača-nje kvalitete hrane i upravljanja sigurnošću hrane ko9d voditelja u industriji, malih i srednjih preduzeća te organiziranih primarnih proizvođača.Učestvujte u Globalnim inicijativama za sigurnost hrane i drugim međunarodnim i regionalnim programima za usvajanje i prihvaćanje standarda.

• Podržati programe za poboljšanje sljedivosti i transparentnosti hrane i patogena.To se može postići uspostavljanjem normi i standarda na razini cijele industrije za vođenje evidencije i raz-mjenu informacija duž lanca vrijednosti. Uspostaviti industrijske standarde za postupanje u slu-čaju propusta u sigurnosti hrane, uključujući dobrovoljne opozive proizvoda,u mjeri u kojoj je to izvedivo, pružiti potrošačima informacije o metodama proizvodnje i porijekla proizvoda.

Istraživački instituti i akademija

• Izgradnja kapaciteta u osnovnim disciplinama za rješavanje opasnosti u hrani.Te discipline uključuju mikrobiologiju, parazitologiju,hemiju hrane, analizu rizika, nauku o hrani, ekonomija zdravlja i nauka o ponašanju potrošača.Koristi ovo za sposobnost istraživanja epidemiologije FBD-a, provođenje procjene rizika i procjenu izvedivih alternativa za upravljanje rizicima. Raditi sa javnim sektorom i razviti sisteme nadzora i koristiti podatke o sigurnosti hrane, odrediti javne prioritete i provoditi kampanje informiranja javnosti.

• Razviti, prilagoditi i upravljati tehnologijom za sprovođenje sigurnosti hrane.Sve to u saradnji s privatnom industrijom ili civilnim društvom. Identificirati mogu li se dostupne tehnologije pri-lagoditi lokalnim uslovima i praksi. Ispitajte održivost tih tehnologija s partnerima, kao što su prerađivači hrane ili rukovatelji. Razmotriti potencijalne prakse za smanjenje rizika potrošača i hoće li biti prihvatljive, uzimajući u obzir specifična ograničenja ako se usvoje.

• Razviti programe obuke i certificiranja za stručnjake za sigurnost hrane.Cilj je stvoriti kadar obučenog osoblja za prehrambenu industriju, industriju hrane i Javni sektor.Ti programi mogli bi obučiti pojedince već u srednjoj školi ili ponuditi ih putem proširenja i pružanja pomoći kako bi se povećale vještine osoblja koje priprema hranu u industriji.

Bilateralni razvojni i trgovinski partneri

• Pojačati poticaje za preventivne mjere od trgovinskih partnera LMIC-a.To se može postići uspostavljanjem racionalnije inspekcije trgovinskih pošiljki - protokole za zemlje i odobrene dobavljače koji su se pokazali u određenim sposobnostima,te putem memoranduma o razu-mijevanju,zajedničkim udruživanjima i drugim programa za postizanje uzajamnog priznavanja sanitarnih uslova i fitosanitarnh sistema upravljanja.Povećajte napore za informiranje o politici proizvođača, tehničkih partnera i predstavnika industrije u LMIC-ovima o predloženim regula-tornim promjenama koje mogu utjecati na njihov izvoz.

• Poboljšati kvalitetu bilateralnih programa potpore za sigurnost hrane.Ovo možete se izvršiti analizom troškova i koristi; vršiti stroži nadzor i ocjenjivanje; stavljanjem većeg naglaska na održivost kapaciteta; balansirati podršku izgradnji kapaciteta javnog i privatnog sektora; is-korištavati potencijal sinergija (primjer, jedna zdravstvena inicijativa); i ulaganje u mreže saradnje sa univerzitetima,nevladinim organizacijama, i potrošačkih organizacija, koje se mo-gu održavati i nakon razdoblja posebno financiranih projekata.

• Povećati prioritet intervencija za sigurnost hrane kako bi se promicala domaće javno zdra-vlje.Nesrazmjeran iznos bilateralne potpore za sigurnost hrane usredotočen je na kapacitete vezane uz trgovinu koji su često imali malo ili nimalo prelijevanja na upravljanje rizicima za domaću sigurnosti hrane.Različiti elementi doprinose tome, ne samo u interesu zemalja da zaštite svoje potrošače od opasnosti  prehrambenih proizvoda kojima se trguje. Iako manje vidljiva, socioekonomski  teret nesigurne hrane daleko je veći u domaćem okruženju kod LMIC – a  i utjecaja na trgovinu. Najbolji doprinos ciljevima održivog razvoja, bilateralna raz-vojna pomoć treba biti usmjerena na domaće okruženje.Čak i za kapacitete vezane uz trgo-vinu, potrebno je povećati pozornost na podršku usvajanja kontrole uvoza hrane temeljene na riziku kao što je uvoz u LMIC-a hrana visoke vrijednosti,koja postaje sve veća.

• Promicati jeftina i visoko utjecajna ulaganja u sposobnost upravljanja sigurnošću hrane.Cilj tih investicija nije samo učiniti najefikasnijim  korištenjem oskudnih resursa javnog i privatnog sektora, ali i omogućavanje da se ti resursi brzo mobiliziraju. Drugi je cilj pokazati suštinu eko-nomske i društvene koristi koje mogu potjecati od napora da se poboljša sposobnost upra-vljanja sigurnošću hrane. Važno je da će ta ulaganja vjerojatno vrtiti oko uvida u aspekte po-našanja upravljanjem sigurnošću hrane od strane aktera iz agro-prehrambenog lanca i od strane potrošača, a to će biti u kombinaciji sa skromnim promjenama za infrastrukturnu po-dršku.Izazov je kako bi se utvrdilo koje se relativno male promjene mogu provesti kako bi se postigle značajne promjene u ponašanju koje se odnosi na sigurnost hrane uz niske troškove, a koje ne zahtijevaju preuranjeno regulatorno djelovanje.

 Multilateralne organizacije i partnerstva

• Razviti i primijeniti indeks obaveze sigurnosti hrane.Indeks bi trebao biti globalno ili regi-onalno mjerilo za praćenje razine predanosti koje vlade LMIC-a donose za sigurnosti hrane i na koje ih motiviraju poduzete mjere za poboljšanje temeljnih kapaciteta i učinaka.Indeks se može se temeljiti na drugim modelima "vrste obveza" za indeksiranje koji se koriste za pre-hranu koja obuhvaćaju pravne okvire, politike i javnu potrošnju.

To bi se moglo kombinirati s mjerama kapaciteta po uzoru na Svjetsku organizaciju za zdravlje životinja i Interamerički institut za ocjenu uspješnosti alata veterinarskih usluga. Važno je da se ocjene povremeno objavljuju na temelju objektivnih podataka i stručne procjene, a ne na temelju samo-izvještavanja.

• Promicati razmjenu iskustava između LMIC-a.Dok LMIC-i mogu nastaviti učiti iz iskustava i primijenjenih institucionalnih modela zemalja sa visokim prihodima, postoji potreba za siste-matskijom razmjenom iskustava LMIC o mjerama koje poduzimaju kako bi unaprijedili upra-vljanje sigurnošću hrane i kapaciteta u javnom i privatnom sektoru.To treba učiniti u kontekstu naglih ekonomskih i društvenih promjena,slabih regulatornih sistema i pretežno neformalnih poljoprivredno-prehrambenih lanaca koji karakteriziraju LMIC.Dijeljenji mehanizmi mogu uklju-čivati ​​uspostavu izravnih odnosa između LMIC-a posebnu svrhu izgradnje kapaciteta za upra-vljanje sigurnošću hrane,većinom vjerojatno unutar određenih geografskih regija, na primjer, razmjena osoblja.Multilateralne agencije - poput Svjetske banke hrane i Organizacija za po-ljoprivredu,Svjetske zdravstvene organizacije,Ujedinjeni narodi ,Organizacija za industrijski razvoj, Standardi i razvoj trgovine,Međuamerički institut za saradnju u poljoprivredi,Azijska razvojna banka,Afričke razvojne banke i međunarodne zaklade mogu igrati ulogu u praćenju i procjeni iskustava LMIC-ovi u povećanju ovog kapaciteta.Također bi mogli najbolje identifi-cirati i promicati prakse za različite razine razvoja.

• Promicati korištenje formalnih procesa za određivanje prioriteta. To bi trebalo učiniti kao dio razvoja nacionalnih strategija za poboljšanje sposobnosti upravljanja sigurnosti hrane. Analize troškova i koristi i isplativosti mogu biti u kombinaciji s tim okvirima. Cilj ovog pristupa nije sa-mo kako bi se osiguralo da se oskudni resursi efikasno koriste, ali i da se uključe sudionici  javnog i privatnog sektora kako bi se proglasila, promovirala i primijenila nacionalna strategija za sigurnost hrane.

• Promicati multidisciplinarno, razvojno orijentirano istraživanje. Nedostatak snažnih, empiri-jskih  utemeljenhi dokaza o teretu javnog zdravlja od FBD-a povezuje se s LMIC prehram-benim pitanjima i njezinim ekonomskim posljedicama i dalje, unatoč nedavnim poboljšanjima u prikupljanju tih dokaza.Čak i manje postoje empirijski dokazi o socioekonomiji alternativnih te-hnologija, institucionalnim pristupima i poticajnim shemama za poboljšanje upravljanje rizicima sigurnosti hrane u kontekstu u kojem dominira mali poljoprivredni vlasnik i mali proizvođači prehrambenih proizvoda. Resursi za podršku globalnom i regionalna istraživanju u tim pod-ručjima  mogu poslužiti za strategiju, politiku i mobilizatorske programe.

 PRIORITETI U RAZLIČITIM DRŽAVAMA ZA FAZE ŽIVOTNOG CIKLUSA SIGURNOSTI  
 HRANE

Izgradnju kapaciteta za sigurnost hrane treba promatrati kao kontinuirani proces razvoja, na-dogradnje, učenja, prilagodbe i usavršavanja.Svjetsko zdravlje,Regionalni okvir za djelovanje na području sigurnosti hrane na Zapadu/ Tihi okean primjereno poziva na postupno pristupa-nje, povezano s razinom zemlje ekonomskog razvoja (WHO 2018). To počinje uspostavlja-njem osnovnog minimuma pravila i sposobnosti; prelazak na preventivne pristupe temeljene na riziku; i, konačno, razvoj potpuno dokumentiranog i koordiniranog sistema.
Zagovaranje za postupno pristupanje zdravstvenim organizacijama u skladu je s nalazima ovog izvještaja i njegovo razumijevanje izazovima i mogućnostima s kojima se suočavaju ze-mlje u različitim fazama procesa prehrambene transformacije, ekonomskih strukturnih pro-mjena i modernizacije prehrambenog sistema.Drugim riječima, zagovaranje za postupni pris-tup u skladu je s konceptom životnog ciklusa sigurnosti hrane iz ovog izvještaja u različitim stepenima.To se približava klasifikaciji Svjetske banke niskih prihoda zemlje s nižim srednjim dohotkom, s višim dohotkom i zemljama s visokim dohotkom.

Kako zemlje prolaze kroz ovaj životni ciklus, susreću se s nešto drugačijom mješavinom opas-nosti i rizika u pogledu sigurnosti hrane, te imaju različite institucionalne okolnosti i sposobno-sti za upravljanje tim rizicima.

Na strateškoj razini sigurnost hrane će vjerojatno biti usklađena s nešto drugačijim razvojnim ciljevima tokom vremena.Na primjer, zemlje se tradicionalno više povezuju pitanja sigurnosti hrane s pitanjima prehrane i sigurnosti prehrane,dok zemlje u fazi tranzicije mogu se bliže po-vezati agendom sigurnosti hrane s naporima za promicanje poljoprivredne transformacije i trgovinom konkurentnom hranom.Stepen sofisticiranosti u politici razvoja sigurnosti hrane  očekuje se da će određivanje prioriteta rasti, uzastopno, tokom vremena, s povećanjem pristupu naučnim informacijama,veća upotreba ekonomskih analize i sveobuhvatniji pristup po-litikama i regulatornim konzultacijama.Pristupi riziku procjena i upravljanje rizikom također će postati sofisticiraniji. Ovo će uključuju sistematskije korištenje podataka, analitičkih alata i in-formacijskih tehnologija i sustematskiji pristup dokumentacije za opasnosti i nadzora bolesti , te sljedivosti proizvoda i opoziva, između ostalog.Profesionalizacija aktera u sigurnosti hrane u državnom i privatnom sektoru očekuje se kontinuirano i uzastopno.

U tradicionalnim sistemima hrane, vlade i drugi akteri će morati posvetiti značajnu pažnju na ublažavanje rizika kroz kanale neformalne prehrane. U u međuvremenu, pozornosti će se us-mjeriti na progresivne faze tranzicije i modernizacije, uglavnom usredotočiti se na poticanje i potporu boljih praksi u poljoprivredi i preduzećima u formalnom sektoru i utjecaju  na svijest i ponašanje potrošača.

Očekivanja za zemlje u fazi modernizacije je da će privatni sektor  imati više ulaganja u sigur-nost hrane, iako podupiru javnost nastavit će se ulaganja u nauku, ljudski kapital i infrastruk-turu.

Pristupi riziku procjena i upravljanje rizikom također će postati sofisticiraniji. Ovo će uključuju sistematskije korištenje podataka, analitičkih alata i informacijskih tehnologija i sistematskiji pristup dokumentaciji za opasnosti i nadzora bolesti , te sljedivosti proizvoda i opoziva.

Kao što je navedeno u poglavlju "Jačanje sistema sigurnosti hrane" , od presudne je važnosti prepoznati sučeljavanja između namjenskih mjera za sigurnost hrane i onih koje se odnose na šire javno zdravlje ili okoliš.Iako na različitim stepenima,ove mjere također igraju ključnu ulogu u smanjenju opterećenja FBD-a za zemlje tokom cijelog životnog ciklusa sigurnosti hrane. Na primjer, poboljšan pristup osnovnim javno zdravstvenim uslugama može smanjiti visoke razine smrtnosti povezane s FBD u tradicionalnim prehrambenim sistemima, uz istovremeno smanje-nje izloženosti hrani od industrijski zagađivača što postaje značajan izazov u mnogim prehram-benim sistemima u fazi tranzicije i modernizacije.

Preuzeto iz studije World Bank Group :

                                                   Potrebna sigurnost hrane

                       Ubrzavanje u napretku  zemalja sa niskim i srednjim dohotkom

Autori:Steven Jaffee, Spencer Henson,Laurian Unnevehr, Delia Grace,Emilie Cassou