Relevantnost usluga akreditacije i certificiranja za pristup dobrovoljnoj garanciji treće strane

Pristup vTPA vrijedan je u vrijeme kada raste interes javnosti za sigurniju hranu, ali nadležna tijela bore se da dobiju više sredstava od vlada.

Sigurnost hrane zajednička je odgovornost prehrambene industrije, nadležnih tijela i potrošača. Industrija ima glavnu odgovornost za osiguranje sigurnosti hrane koju proizvodi, a nadležna tijela zadužena su za regulatorni nadzor nad kontrolom sigurnosti hrane. Okruženje sigurnosti hrane uključuje niz drugih sudionika, a svaki od njih igra ključnu ulogu u pružanju sigurnih i hranjivih proizvoda za ljudsku prehranu.

Provedba programa dobrovoljnog osiguranja treće strane (vTPA)—koji su se u prošlosti obično nazivali privatnim shemama certificiranja sigurnosti hrane—bila je široko rasprostranjena u prehrambenoj industriji tokom proteklog desetljeća. Jedan od temeljnih razloga zašto su prehrambene tvrtke počele provoditi vTPA programe bio je usklađivanje s višim zahtjevima kupaca na domaćem i međunarodnom tržištu. Tokom proteklih 100 godina proizvodnja hrane i stočne hrane značajno se povećala zbog porasta globalne potražnje, ali dodatni javni resursi na jednakoj razini nisu uvijek bili nužno stavljeni na raspolaganje tijelima nadležnima za provedbu propisa. To je, uz pojavu četvrte industrijske revolucije, u konačnici dovelo do situacije koja je zahtijevala razvoj novih regulatornih strategija. Ako se ne pronađe resursno efikasno rješenje, mnoga nadležna tijela ne bi mogla efikasno ispunjavati svoje funkcije nadzornog tijela i u konačnici ne bi mogla osigurati zaštitu potrošača.

Kako bi se prevladali takvi izazovi, Uredba EU-a 882/2004—Službene kontrole hrane za životinje bila je prvi pravni akt koji je uključio korištenje podataka koje je generirao vTPA za informiranije donošenje odluka, čime je regulatorima omogućeno da razviju i testiraju nove pristupe temeljene na podacima. Ubrzo do 2021. regulatori su usvojili Načela i smjernice za procjenu i korištenje dobrovoljnih programa garancuje trećih strana—CXG 93-2021 (u daljnjem tekstu Codex smjernice) tokom 44. sastanka Komisije za Codex Alimentarius na Koraku 8.

Smjernice Codexa integriraju kriterije certifikacijskih tijela o ocjeni sukladnosti i akreditaciji kako bi se ojačala vjerodostojnost i integritet vTPA programa. Zemlje s niskim i srednjim dohotkom često se oslanjaju na inostrane usluge akreditacije i certificiranja, što ne samo da stvara dodatne troškove za lokalne prehrambene tvrtke, već također ostavlja neiskorištene ekonomske prilike u lokalnoj uslužnoj djelatnosti.

Ovaj članak baca svjetlo na neke kritične komponente uspješne implementacije vTPA programa, posebno iz perspektive usluga akreditacije i certificiranja. Govori o ulozi usluga akreditacije i certificiranja te preduvjetima za uspješnu implementaciju vTPA pristupa s ciljem podrške nadležnim tijelima u tom procesu. Isticanjem ovih kritičnih faktora, regulatori će biti bolje opremljeni za smanjenje rizika povezanih s uvođenjem ovog novog pristupa koji se temelji na podacima. Štoviše, razmatraju se odnos i preklapanje između nacionalnog sistema infrastrukture kvalitete i nacionalnog sistema kontrole hrane—što je također uzeto u obzir tokom razvoja Codexovih smjernica . Ovaj se članak ne smije koristiti kao samostalna smjernica; naprotiv, nastoji potaknuti zainteresirane strane na daljnje istraživanje mogućnosti provedbe smjernica Codexa .

Uloga UNIDO-a u provedbi vTPA pristupa

UNIDO je trenutno uključen u provedbu pilot inicijativa za smjernice Codexa u Zapadnoj Africi, Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. Inicijativu financira Standards and Trade Development Facility (STDF) čiji je domaćin Svjetska trgovinska organizacija (WTO), a pridonijet će identificiranju određenih preduslova i koristi.

Mandat UNIDO-a je usmjeren u cilju održivog razvoja 9: "Izgraditi otpornu infrastrukturu, promicati uključivu i održivu industrijalizaciju i promicati inovacije." Kao najveći multilateralni igrač u razvoju infrastrukture kvalitete, UNIDO ima više od 40 godina iskustva u pružanju podrške svojim državama članicama i drugim partnerskim organizacijama putem ciljanih intervencija. Kako bi dodatno ojačao ključne veze između infrastrukture kvalitete i sigurnosti hrane, UNIDO je 2016. godine razvio Pristup sigurnosti hrane  , koji je promicao povoljno okruženje za sigurnost hrane kroz stvaranje saradničkog međuagencijskog okruženja za podršku regulatornim okvirima za sigurnost hrane i prilagođenu sigurnost hrane -povezane usluge ocjenjivanja sukladnosti kako bi se poboljšala usklađenost sa sigurnošću hrane.

Različiti sastavni dijelovi ili područja intervencije UNIDO-ovog pristupa također imaju jake veze s Codexovim smjernicama o vTPA-i pomažući u razvoju prilagođenih i skalabilnih shema sigurnosti hrane i jačanjem lokalnih kompetencija za sigurnost hrane praktičara uključenih u usluge certificiranja sigurnosti hrane.

Između ostalih međusobno povezanih područja stručnosti, UNIDO daje smjernice svojim državama članicama o digitalnoj transformaciji i inovacijama za uspješnu industrijsku modernizaciju infrastrukturnih sistema kvalitete, uključujući poboljšano donošenje odluka od strane kreatora politika. Kroz svoju normativnu ulogu, UNIDO ima za cilj katalizirati svoj učinak kako bi povećao utjecaj ISID-a i utjecao na planove održivog razvoja. Sukladno tome, UNIDO svojim državama članicama daje tehničke smjernice o pristupu vTPA i provodi inicijative za izgradnju kapaciteta.

Odnos između nacionalnog sistema infrastrukture kvalitete i nacionalnog sistema kontrole hrane

Kontrola hrane i infrastrukturni sistemi kvalitete ključne su komponente nacionalnih i regionalnih privreda bez kojih održivi industrijski razvoj ne bi bio moguć. Sistem infrastrukture kvalitete sastoji se od "organizacija (javnih i privatnih) zajedno s politikama, relevantnim pravnim i regulatornim okvirom i praksama potrebnim za podršku i poboljšanje kvalitete, sigurnosti i ekološke ispravnosti roba, usluga i procesa."  Nacionalni sistem kontrole hrane, kako ga je definirala Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), osigurava da je snadbjevanje hranom u zemlji sigurna, hranjiva i prikladna za ljudsku prehranu, te da su zahtjevi za sigurnost i kvalitetu hrane ispunjeni i tačno označeni u skladu sa zakonom. Oba sistema pružaju usluge ili funkcije koje su bitne za pravilno funkcioniranje sistema kontrole hrane; neke od tih usluga, kao što su testiranje, certificiranje i inspekcija, pružaju oba sistema, dok druge pruža bilo koji od sistema ( slika 1 ).

Relevantnost međunarodno priznatih usluga ocjenjivanja sukladnosti

Srednja i niže-srednja  privredna društva to moraju pažljivo razmotriti ako trebaju uspostaviti lokalne usluge akreditacije i certificiranja za provedbu vTPA pristupa.                                                                                                                                    

Smjernice  Kodeksa  ne potiču uspostavu takvih usluga; usprkos tome, njihova bi dostupnost mogla igrati poticajnu ulogu za uspješno uvođenje u tim zemljama. Moglo bi biti dovoljno da određene usluge ocjenjivanja sukladnosti, na primjer usluge mjeriteljstva ili akreditacije, budu dostupne na regionalnoj razini, ovisno o veličini i privrede zemalja partnera. Bez obzira na to, usluge akreditacije i certificiranja bitna su komponenta svake privrede zbog svoje sveobuhvatne uloge u javnom i privatnom sektoru, od hrane do teške industrije i usluga.

Da bi usluge akreditacije bile međunarodno priznate, određeno akreditacijsko tijelo mora biti potpisnik Sporazuma o multilateralnom priznavanju (MLA) Međunarodnog foruma za akreditaciju (IAF). Nacionalna akreditacijska tijela često pripadaju regionalnoj grupi, što smanjuje troškove povezane s procesima recenzije. Ove regionalne grupacije moraju, međutim, biti dio IAF-ove MLA strukture.

Što se tiče obima akreditacije, vTPA pristup prvenstveno se fokusira na certifikaciju sistema upravljanja i proizvoda. Ono što je najvažnije, akreditacijsko tijelo koje je potpisnik MLA mora se pridržavati sljedećih standarda:

1. ISO/IEC 17021:2015 (Ocjena sukladnosti - Zahtjevi za tijela koja provode revizije i certifikacije sistema upravljanja)
2. ISO/IEC 2) 17065:2012 (Ocjena sukladnosti - Zahtjevi za tijela koja certificiraju proizvode, procese i usluge)
3. ISO/IEC 17067: 2013 (Ocjena sukladnosti - Osnove certifikacije proizvoda i smjernice za sheme certifikacije proizvoda)
4. ISO 22000:2018 o sistemima upravljanja sigurnošću hrane.

Isto tako, pristup pouzdanim uslugama certificiranja ključan je za prehrambene tvrtke kako bi smanjile troškove i imale koristi od tehničkih uputa na svom lokalnom jeziku. Kako bi se poboljšala pouzdanost podataka, ove usluge trebaju pružati certifikacijska tijela akreditirana prema ISO 17021 i/ili ISO 17065. Ovo je općenito preduvjet za većinu međunarodno usklađenih certifikacijskih shema da postanu partneri. Lokalna certifikacijska tijela mogu imati pristup većem broju podataka i informacija koje su pouzdanije o razini razvoja prehrambene industrije i potencijalnim područjima neusklađenosti, što bi također moglo poboljšati cjelovitost podataka.

Kako bi se omogućio pristup kvalitetnijim i troškovno učinkovitijim uslugama, više certifikacijskih tijela mora se međusobno natjecati na istom tržištu. Neki subjekti u poslovanju s hranom (FBO) radije bi se odlučili za certifikacijsko tijelo s blažom praksom provedbe, koju bi nadležna tijela trebala označiti. Kao prednost za lokalne službe certificiranja, lokalni će regulatori imati bolje razumijevanje praksi i kapaciteta tih lokalnih tijela i postoji li ikakvo osiguranje u smislu integriteta podataka.

Smjernice  Codexa  naglašavaju moguća partnerstva između nadležnih tijela i vlasnika vTPA sheme kako bi se olakšala razmjena informacija uz pristanak FBO-ova. Zaključivanje sporazuma o partnerstvu između nadležnog tijela i akreditacijskog tijela može biti potrebno u nekim zemljama kako bi se utvrdilo koje certifikacijsko tijelo možda ne slijedi relevantne međunarodne standarde. Ovo također može poslužiti kao mehanizam provjere podataka dobivenih iz vTPA programa.

Okvir kompetencija i kodeks ponašanja za praktičare sigurnosti hrane uključene u osiguranje kvalitete mogli bi dodatno poboljšati integritet podataka, dok bi revizije ili praćenje usklađenosti mogli odvratiti različite vrste nedoličnog ponašanja.

Preduslovi za informiranije donošenje odluka na temelju podataka dobivenih iz vTPA programa

Smjernice  Codexa  (CXG 93-2021) stvorile su novu priliku za nadležna tijela da donose informiranije odluke na temelju podataka dobivenih iz vTPA programa. Također predviđa procjenu za konsolidaciju vjerodostojnosti i integriteta vTPA programa, čime se osigurava kvaliteta podataka. Unatoč tome, nadležna tijela moraju osigurati da su ispunjeni određeni preduslovi prije nego što se  upute Codexa  o vTPA programima mogu pokrenuti. Ovi preduslovi mogu se grupirati u šest različitih područja:

1. Postojanje funkcionalnih jedinica unutar (nacionalne i/ili regionalne) infrastrukture kvalitete i nacionalnih sistema kontrole hrane.
2. Uspostava operativnog digitaliziranog okvira za praćenje učinka za nadležna tijela zadužena za inspekciju i provedbu propisa. Kodeksova načela i smjernice za praćenje efikasnosti nacionalnih sistema kontrole hrane (CXG 91-2017) pružaju opći okvir i konceptualni, postupni pristup nadležnim tijelima za stvaranje početnih sastavnih dijelova takvog sistemva . Za primjenu vTPA pristupa potrebno je uspostaviti i primjereno testirati pokazatelje učinka za inspekcijske službe kako bi se olakšalo mjerenje osnovnog scenarija za moguće usporedbe. Sistem nadzora trebao bi raditi na sigurnoj digitalnoj platformi gdje se podaci po mogućnosti unose digitalno.
3. Privatni sektor koristi vTPA programe i/ili zahtijeva pristup uslugama certificiranja kako bi zadovoljio regulatorne zahtjeve i zahtjeve kupaca.
4. Uspostava okvira kompetencija za inspektore, kao i politika usklađenosti i provedbe, uključuje bitne dokumente politike za poboljšanu kvalitetu i integritet podataka. Slično tome, okvir kompetencija za revizore i vTPA praktičare (konzultante i trenere) također se može baviti standardiziranijim rezultatima revizije.
5. Inspekcija temeljena na riziku na razini FBO-a ​​trebala bi podržati određivanje prioriteta posjeta najavljenih unutar okvira praćenja.
6. Unutarnju organizacijsku strukturu treba prilagoditi kako bi se bolje informirali mehanizmi donošenja odluka kako bi se omogućilo čišćenje podataka, analiza i ocjena njihove cjelovitosti. Poželjno je da nadležna tijela imaju zasebnu jedinicu koja je zadužena za te aktivnosti sa sposobnošću da regulatore snadbije robusnijim i ažurnijim informacijama.

Zemlje, posebno one koje nemaju uspostavljen sistem praćenja i inspekcije temeljen na riziku, možda će morati dati prioritet stvaranju takvog sistema. Iako vTPA pristup može pomoći vlastima da popune određene nedostatke u regulatornom nadzoru i izgrade bolji profil rizika za različite sektore nego prije, morat će imati kapacitet za provjeru informacija primljenih od trećih strana i imati kapacitet za brzi odgovor na bilo koji promjene u trendovima usklađenosti.

Postojanje lokalnih vTPA-ova s ​​jakim uključivanjem privatnog sektora moglo bi olakšati moguću razmjenu podataka; međutim, njihov integritet i nepristranost moraju rigorozno ispitati nadležna tijela tijekom procesa priznavanja.

Zaključak

Kako bi se osigurala dugoročna održivost, državna tijela moraju ispuniti dodatne preduslove na makro razini, kao što su obrazovni programi o sigurnosti hrane i nauka o podacima, sveobuhvatnija politika podataka za nadležna tijela te potrebno zakonodavstvo o privatnosti i dijeljenju podataka. Obim ovog članka ne uključuje takve elemente na makrorazini, ali oni su temeljni za provedbu javnih nastojanja u digitalizaciji za bolje donošenje odluka.

Iako  smjernice Codexa  ne potiču uspostavu lokalnih, međunarodno priznatih usluga akreditacije i certificiranja, takve bi usluge mogle igrati ključnu ulogu u uspješnoj primjeni vTPA pristupa na lokalnoj i regionalnoj razini.

Budući da usluge akreditacije i certificiranja, kao i službeni regulatorni nadzor, postoje u drugim industrijama (npr. u vazduhoplovstvu, rudarstvu i zdravstvu), vTPA pristup mogao bi se preliti u druge industrije. Da bi se to dogodilo, pristup međunarodno priznatim, lokalnim uslugama akreditacije i certificiranja ostaje bitan.

UNIDO razvija set alata za regulatore kako bi olakšao pravilno prihvaćanje vTPA pristupa. UNIDO je pokrenuo alat za procjenu vTPA ( slika 2 ) tokom inauguralnog sastanka Foruma afričkih regulatornih tijela za hranu (AFRAF) 12. oktobra 2023. u Kairu, Egipat.

Autor:

Gabor Molnar, dr. sc. ,  stručnjak je za industrijski razvoj u Jedinici za sigurnost hrane i prehrambene sisteme Organizacije Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO), koja provodi projekte sigurnosti hrane u Africi i Aziji. Dr. Molnar također predstavlja UNIDO na brojnim međunarodnim platformama.  Doktor nauka o hrani na Univerzitetu Laval u Quebec Cityju, Kanada.

Izvor: Food Safety magazine